Ovih dana kada je pozornost sveukupne javnosti usmjerena na prosvjede i velike strukturalne promjene diljem Ukrajine i Bosne, a do kojih je, nakon 18 godina pljačke, a u Ukrajini još i više, došlo uslijed općeg nezadovoljstva i zbilja mizernog životnog standarda - možda malo nepravedno zanemarena ostala je Bogovićeva ulica u Zagrebu...
U toj ulici naime, koja je nazvana po Mirku Bogoviću, hrvatskom pjesniku i političaru koji je za vrijeme Bachova apsolutizma, kao jedan izrazito plodan dramatičar s političkom i socijalnom tendencijom bio središnja književna osobnost u Hrvatskoj, ovih je dana također došlo do velikih, a moguće i povijesnih, promjena na najvišim instancama vlasti.
Slično dakle, kao što su u Bosni otišli premijeri tuzlanskog, zeničkog, sarajevskog i još nekih drugih kantona, a i ovome što je na čelu cijele Federacije, Nikšiću, ne cvjetaju ruže - tako je i u "Vip travel caffeu", kafani na sred spomenute ulice, došlo do određene smjene...
Elem, nakon prvog poslovođe koji je tamo ustoličen na barskoj stolici za šankom odmah nakon otvorenja ugostiteljskog objekta o kojemu je ovdje riječ, te za vrijeme čije vladavine je došlo do velikog procvata kafića, a kojim su zasjenili i susjedni, legendarni "Bulldog pub", te time promijenili sliku zagrebačke špice za koju je Bulldog još od Franje bio pojam, na njegovo mjesto je došao do tada široj javnosti nepoznati poslovođa koji se prethodno dokazao vodeći neke manje klubove po predgrađima.
Nešto slično ko Moyes, primijetiti će zaljubljenici u Premijer ligu, kad je preuzeo Manchester United nakon velikog Sir Alexa, a nažalost, slični su bili, eto, i rezultati, pa je - nema dva dana od tada - odletio i on...
„Ničija nije do zore gorila…“, rekla bi mu raja iz Tuzle, Sarajeva, i drugih hrabrih gradova diljem BiH, ali kako je taj vihor promjena, hvala Bogu, nekako prešao granicu i dopreo do Bogovićeve, iste riječi uputio mu je i gazda kafića, a koji za razliku od mnogih drugih po centru, nije od ranije poznat policiji.
Iako se nakratko mislilo da će na njegovo mjesto doći mladi konobar Bernardo, a koji je osobno posluživao i Felix Magatha kad je taj strogi Nijemac - kao što to Hrvati čine po njemačkim ulicama - šetao Bogovićevom tražeći posao u Hrvatskoj, a o čemu sam već ranije iscrpno pisao na ovoj adresi: http://www.jutarnji.hr/pise-miro-par--kako-je-fotografija-s-felixom-magathom-promijenila-zivot-bere-konobara--kronologija-dogadaja----/1144967/ , to se nije dogodilo.
A nije se, nota bene, dogodilo ni da mu se prijatelj Felix Magath javi na telefon kad ga je nazvao sav u suzama zbog ne dobivanja radnog mjesta na koje je računao, te da vidi može li ovaj i njega, poput onih nekih svojih igrača kojima je uvjetovao svoj dolazak u Dinamo, negdje tako progurati ili će se, kao što je njegova mama oduvijek željela, morati vratiti na visoku školu u Velikoj Gorici gdje je učio za optičara.
Na to mjesto poslovođe, nadalje, nije došao ni konobar s najvećom glavom, a što je za takve političke funkcije - kako kod nas, tako i vani - valjda preduvjet. Renato je umjesto toga, uzeo kapu i otišao u spremište po pet kila naranči kako bi, kao što mu je novi poslovođa naredio, iscijedio nekoliko sokova...
A novi poslovođa je, evo sad ću vam otkriti i njegovo ime, postao samozatajni Luka. Taj simpatični div koji uvijek djeluje pomalo pospano, do sad je radio samo iza šanka, a ovih dana se nalazi pred možda najtežim zadatkom u svojoj karijeri. Valja mu, naime, u ovo krizno i recesijsko doba, ponovno preuzeti primat u Bogovićevoj, a u kojoj je novi vlasnik "Bulldoga" - iako obrambeni igrač - već krenuo u ofenzivu!
"Bulldog" je u posljednjih nekoliko mjeseci uveo mnoge promjene, te izuzev nekih uposlenika, pritome zadržavajući one glavne, najisturenije, promijenio je i terasu. Pri tome se nije kao ostali kafići u pješačkim zonama vodio time da što više ljudi nakrca na mali prostor koji im je Grad dozvolio, pa makar jedni drugima sjedili na glavi, već je zbilja napravio jednu oku ugodnu terasu koja se u Bogovićevu - žilu kucavicu Grada Zagreba - savršeno uklopila!
Osim toga, proširili su i restoransku ponudu, klub obogatili izvrsnim live svirkama i djelomično rasteretili klijentelu od starohana koji su tu lagano, poput kameleona, poprimali boju interijera, a istovremeno su uspjeli zadržali šarm koji su oduvijek imali. Ukoliko još uspiju riješiti pitanje ulaznik vrata koje su nasljedili od prethodnog gazde, a o kojemu sam, također već pisao ( http://www.jutarnji.hr/pise-miro-par-tri-savjeta-dopisnika-iz-centra-gdje--i-zasto-bas-tamo--popiti-pice---/1143342/ ), i naravno, ukoliko odustanu od sigurnosnog sustava sa skenerom ruke i PIN-om na WC-u, zbog kojega je u isti teže ući nego u američki Fort Knox - novi poslovođa "Vip travel caffea", koliko god nam bio simpatičan, teško će uspjeti u svojoj misiji!
Zahtjevi špicera koji tuda subotom prolaze, neovisno o tome, ostati će uvijek isti; kava s toplim mlijekom i čaša vode, te ukoliko im niti jedan od ta dva eminentna lokala to ne uskrati, red u samoj Bogovićevoj - ali i u ostatku zemlje - neće biti ugrožen!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....