Ponekad mi se čini da u Hrvatskoj nema mjesta u kojem katedrala, crkva ili kapelica nisu iza svakog ugla i nikako da se umorim od uživanja u njima i njihovim zvonicima. Fascinantne su, kao i različite metode njihove gradnje, a ljepota i povijest koje ih prožimaju ostavljaju me, dok sam u njima, svaki put u čudu.
Koliko je ovdje djece kršteno, koliko brakova sklopljeno, koliko molitva izrecitirano?
I među svima njima imam svojeg favorita, i to u vašem susjedstvu kroz koje ste vjerojatno mnogo puta prošli.
A opet, možda niste ni svjesni da postoji.
Ovaj arhitektonski dragulj od hrastovine skriven u Velikoj Mlaci na istome mjestu stoji više od tri i pol stoljeća, impresivne vanjštine, ali još čudesnijeg interijera ukrašenog s više od 150 slika na zidovima. I još se svake nedjelje ovdje, u crkvi svete Barbare, održavaju mise.
Prije samo nekoliko mjeseci zaustavila sam se ovdje da se pomolim za prijatelja koji se razbolio. Jer ovo nije samo čudesna drvena crkva, nego mjesto čudesno po mnogim drugim stvarima.
Sveta Barbara sjajno predstavlja tradicijsku arhitekturu Turopolja, čije je srce Velika Gorica, maleni gradić koji je puno više od malenog gradića - domaćina zagrebačkom aerodromu.
Život je ovdje, samo 20 minuta od Zagreba, spokojan i lijep. Pitanje: kad ste zadnji put posjetili Turopoljski muzej u središtu Gorice? Jeste li bili u Donjoj Lomnici, u Kuriji Modić Bedeković, sjajnom spomeniku skrivenom u zelenilu prirode?
Ili na sasvim drugom kraju županije uživali cijelo popodne u kolačima u Samoboru?
Trebali biste, što prije.
Naime, najviše volim kad me moji prijatelji iz Hrvatske pozovu na “popodnevni kolač”. Tko zna, možda jednom poguram to kao novi trend u Americi.
A kad ste već u Samoboru, kušajte čašu bermeta, divnog desertnog vina koji uz kremšnite predstavlja ono najbolje od Samobora.
Nabrajam vam poznata mjesta, kojih se možda ne biste sjetili dok pokraj njih prolazite.
Putujete li na jednodnevni izlet na Plitvice? Zašto se ne biste zaustavili u Jastrebarskom i kušali neka od sjajnih lokalnih vina? Primjerice portugizac, autentične svježe voćne sorte (spremno je za kušanje nakon samo 6-8 tjedana dozrijevanja od berbe) u kojem možete uživati uz prekrasan pogled s nekog od obližnjih brežuljaka.
Najbolje od svega? Od podruma do podruma možete pomoću električnog bicikla, koji lokalni turistički ured iznajmljuje u Jastrebarskom. Krenite od centra, obiđite parkove i utvrde pa se vinskim cestama zaputite u brda.
Ovdje ne teče samo vino, jer tradicionalni Godrijanov mlin u Dragi Svetojanskoj još je u pogonu zahvaljujući snazi potoka Drage. Ujedno je i zadnji koji je i dalje u funkciji u ovom kraju.
Tradicija je nešto što se u Hrvatskoj nikad ne shvaća olako. Zato je toliko i očuvana. Čitati knjige je jedno, ali doživjeti prošlost ovako uživo nemjerljivo je ljepše iskustvo. I to je jedan od razloga zbog kojih sam se u Hrvatsku zaljubila.
Gdje još možete učiti kako radi više od stotinu godina stara mlinica iz usta 80-godišnjaka, koji ne mari za moje prilično nesavršeno poznavanje hrvatskog jezika koje skrivam velikim osmijehom?
Da pojasnim: u Americi su, naime, tradicije više povezane s činjenicom odakle su se doselili naši djedovi i ovise samo o tome. Kod vas u Hrvatskoj riječ je o povezivanju čitave zajednice koja je odrasla na istim vrijednostima. I to je često bit turizma: stranci žele osjetiti tradiciju nekog kraja i osjećati da su dio te tradicije, žele osjetiti kako se život negdje razvijao kroz desetljeća i stoljeća.
Okolica Zagreba ima toliko povijesti koja samo čeka da bude otkrivena, hrane koja čeka da bude degustirana, vina koje mora biti kušano i divnih drvenih sela koja se moraju obići. Ti drveni dragulji skriveni su između modernih zgrada, ali ne smiju biti zaboravljeni jer savršeno ocrtavaju inteligenciju i snagu Hrvata.
Ashley možete pratiti na:
Instagram: @ashley_colburn
Twitter: @ashleycolburn
Facebook: Colburn Productions
Više o putovanjima ove Amerikanke u Hrvatskoj doznajte na www.ashleycolburnscroatia.com.
Komentari (0)
Komentiraj