U 68. godini iz jedne od najbogatijih zemalja Europe preselio u Hrvatsku: ‘Djeca su mi rekla: ‘Idi tata!‘

Kad pomislite da ste za nešto prestari, samo pročitajte ovu priču...

Njegovo je ime Marteinn Jensen. Ima devetero unučadi i dvoje praunučadi. U 68. godini odlučio je napraviti kompletni životni zaokret: svoj je rodi kraj, daleki Island, zamijenio Dalmacijom. Točnije, Zadrom.

Privukao nam je pažnju jedno jutro kad je svoj veliki motor parkirao na početku novoobnovljenog Muraja, i kad je s njega, točnije iz torbe, iskočila mlada kujica Jack Russell terijera. Taj neobični par nije zaintrigirao samo nas, već nekoliko turista koji su ih odlučili fotografirati, piše Slobodna Dalmacija.

- Molly i ja smo istraživački tandem! Vozimo se duž obale i otkrivamo sve čari prekrasne Dalmacije. Ona se obožava voziti na motoru, a meni idealno društvo da ipak nisam skroz sam – govori nam Marteinn na početku razgovora.

Naime, on je svu svoju obitelj ostavio tri tisuće kilometara udaljenom Reykjaviku. No, kako se i zašto odlučio preseliti baš u Zadar, posebna je priča.

- Radio sam cijeli život, gotovo 50 godina, kao inženjer građevine, ali često sam bio na gradilištu, na skeli s radnicima jer sam volio i fizički dio tog posla. Jedno sam vrijeme radio i u Norveškoj i u Americi. Od uvijek sam volio izazove koje mi je život pružao i često sam ih objeručke prihvatio. Tako sam se i odlučio za preseljenje u vašu zemlju.

'Ako ikad budem imao mogućnosti...'

Prvi put sam bio u Hrvatskoj 2006. i mjesec dana proveo putujući. Vrlo sam se brzo zaljubio u zemlju, u ljude, u klimu... Tad sam pomislio: ako ikad budem imao mogućnosti i sreće, ovdje se selim kad odem u penziju. I eto, sreća me pomazila i sad sam tu – uz osmijeh nam govori ovaj simpatični stranac koji već godinu dana živi u Zadru.

Ovaj je grad odabrao po osjećaju, prvi put kad ga je vidio, znao je da tu želi živjeti. Kad smo ga pitali kako su djeca, sin i tri kćerke, reagirala na tako veliku odluku, iznenadio se.

- Pa kako bi reagirali? Rekli su: ”Idi tata! Idi i živi svoj život, zaslužio si!” Mislim da sam napravio dobar posao, podigao sam ih, školovao, pobrinuo se da imaju krov nad glavom i sad su odrasli ljudi sa svojim obiteljima i dobrim poslovima te im baš ništa ne fali.

Marteinn Jensen

Luka Gerlanc/Cropix

Sada je red na meni da živim onako kako želim, bez obaveza i bez ikakvog stresa – govori Marteinn. A baš tako mu prolaze dani: opušteno, u društvu njegove Molly, u upoznavanju grada i okolice, njegovih ljudi, ali jezika, kulture i mentaliteta.

- Odmah sam osjetio toplinu kojom zrače Zadrani. Ipak, vidi se da ispod osmijeha, koji mi često upućuju, stoji neka tuga i razočarenje. Znam dosta o vašoj političkoj situaciji i znam koliko ljude frustrira uhljebljivanje i korupcija.

'Znam dosta o vašoj političkoj situaciji'

Ali, vjerujte mi, tako je svugdje u svijetu, čak i na Islandu. Da, možda jesmo jedna od bogatijih zemlja svijeta po broju stanovnika, ali i tamo imamo iste probleme kao i vi ovdje. Doduše, sad su došle neke nove, mlade snage i vjerujem da bi mogle uslijediti neke promjene na bolje. I vama to želim, svim srcem.

Jer, vaša je zemlja je toliko plodna za investicije, a pritom idealna za život. Zapravo bi mogli biti pravi mali raj – komentira te priznaje da svako jutro sluša vijesti jer ga zanima situacija koja ga okružuje.

Ostatak dana provede u svom kvartu, na Višnjiku. Bivši je sportaš, trenirao je razne sportove, od juda do plivanja, pa uživa u sportskom sadržaju koji nudi zadarski sportski centar. Popodne je rezervirano za duge šetnje uz more Borikom ili Arbanasima s Molly. Često ovaj dvojac odlazi na izlete motorom. Prije deset godina zaljubio se u slobodu koju pruža vožnja 'cestovnom krstaricom'.

- Prošli smo već dobar dio županije, dio otoka, a bili smo i do Skradina, Vodica, Primoštena... Obožavam vaš pejzaž, nekad ne mogu vjerovati koliko je lijepo – iskren je Marteinn dok mi ponosno klimamo glavom.

'Pomalo, pomalo'

Brzo se upoznao i s našom kulturom ispijanja dugih kava pa već ima i svoj omiljeni kafić. Na kavama pokušava uhvatiti pokoju riječ hrvatskoga. Točnije, dalmatinskoga.

- Pomalo, pomalo – govori i smije se, dodajući kako je Zadranima drago kad čuju da se trudi pričati hrvatski.

Upitali smo ga ima li kakve planove ili će dalje kroz život spontano i neopterećeno.

- Uh, svakako bez plana i programa! Imam vrlo jednostavnu filozofiju: jučerašnji dan je prošlost i nemaš više ništa s tim. Danas je ovdje i moraš to iskoristiti.

Zato se svako jutro budim s mišlju: ovo će mi biti najbolji dan! Sutra će svakako doći, ali ni s tim nemaš ništa, tako da, uvijek sam fokusiram na sadašnjost i na ono što imam.

Nikad ne mislim o tome želim, jer realno, ovdje stvarno imam sve što mi treba – zaključio je ovaj simpatični gospodin, dobacivši tiho za kraj kako mu je jedna Zadranka ukrala srce...