RAZGOVARALI SMO S DOKTORICOM KOJA TRAŽI ZAMJENU 'Dići ću Hrvatsku na noge i naći novog doktora za Mljet! Tkogod dođe, neće požaliti'

Apel dr. Magdalene Nardelli Kovačić, 62-godišnje liječnice s Mljeta koja bi u pošteno stečenu mirovinu, zalud kad ambulantu i pacijente nema kome ostaviti, poput kolovoškog se požara u suhoj borovoj šumi proširio zemljom.

“Iza mene je 37 godina iskustva, masa spašenih života, preveniranih bolesti, mislim da mi to daje za pravo stati i reći što sve treba otočkoj medicini - prednost pri zapošljavaju na kopnu poslije nekih godina odrađenih u ruralnoj sredini; prednost pri dobivanju specijalizacije, plaćanje liječenja turista.

Plaća od 11.000 kuna

U mirovinu bih 1. ožujka, a ako se javi netko tko mora odraditi otkazni rok, pa da moram ostati još malo dulje, nije problem. Ali neću ostati raditi samo zato što se ne može naći doktora za otok, dići ću Hrvatsku na noge, jer ako sada ne nađemo liječnika, za pola godine bit će još i gore, nema strategije razvoja zdravstva koja bi stimulirala otočnu medicinu. Ako treba, ići ću štrajkati glađu pred Ministarstvo zdravstva!”

Dva mačka skaču joj u krilu, s terase kuće u Babinom polju gleda kako sunce, kratko iza pet, nestaje u moru. Ispred nje prazna pučina, sve do Italije ničim remećena. Oko doktorice, makar je tek počela veljača, četiri su lavande, karanfili, japanska dunja u cvatu. Po otoku rasule se ljubičice, u selu procvjetali bademi, južina u nosnice uvlači miris zemlje, bazičan, a došljaku s pločnika zbunjujuće stran.

“Ovo je jedan od, kažu putnici i znalci, najljepših otoka na svijetu. Nikad se nisam pokajala što sam se doselila. Svako jutro kad ustanem i danas, nakon 36 godina, kažem: ‘Hvala! Hvala!’” Ustala je tog jutra, minulog utorka, u 5.20. “Prvo sat vremena vježbam disanje i istezanje na bazi chi gonga i tai chija. Vježbala sam vani, na mjesečini. Sve miriše. Tišina, a onda bude se prve ptice, zapjeva kos, kukurikne pijetao.”

Novog liječnika čeka osiguran stan, plaća od 8000 do 9000 kuna, dodatnih 3000 do 5000 kuna, ovisno o broju dana koje je u pripravnosti, a to je obično pola mjeseca jer se izmjenjuje s liječnicom iz ambulante u Goveđarima, selu na drugoj strani otoka. Postoji i mogućnost dobivanja specijalizacije iz obiteljske medicine. “Neću ja nikad za stvarno u mirovinu, kad živiš ovdje, 24 sata si na raspolaganju ljudima. I nije mi teško, nije to posao, nego način života. Ja ću to i dalje raditi, navikla sam da me zaustavljaju, pitaju, a ja savjetujem, pomažem, ali neka netko drugi sjedi u ambulanti, prati nove lijekove, piše uputnice.”

Uvela i telemedicinu

Ambulanta je 15-ak godina telemedicinom povezana s bolnicama i stručnjacima u Zagrebu, Splitu i Rijeci. “Napravimo ovdje holter tlaka, holter EKG-a, spirometriju i srijedom se spajam s kardiolozima iz Splita. Prezentiram im pacijenta i nalaze, pogledaju, daju mišljenje. Čovjek ne mora čekati dva-tri mjeseca na termin kod kardiologa, ne mora ići u Dubrovnik, stavljati holter i ponovo drugi dan na put da bi mu ga skinuli... Na isti način spajam se s neurologijom u Rijeci, surađujem i s dermatologom, plastičnim kirurgom, internistom. Bilo bi mi grozno žao da dođe netko koga nije briga i da to sve propadne.”

Život na rajskom otoku

Još lanjskog proljeća imala je uvjete za redovnu mirovinu - puni radni staž, 37 godina. “Čvrsto sam odlučila - hoću više na ribanje, češće skupljati gljive, čitati... Evo, javila se za sada jedna doktorica iz Garešnice, koja je kratko vrijeme bila na Šipanu, ali nije mi zvučala baš zagrijana.”

Rođena i odrasla u Slavoniji, podrijetlom Dubrovčanka, na Mljet je prvi put stigla na školski izlet, kasnije se vraćala kao studentica. “Studirala sam u Beogradu, a natječaj za liječnika na otoku bio je trajno otvoren, nitko ni tad nije htio na Mljet.”, govori. S diplomom u ruci prvo radno mjesto bilo joj je u Supetru, na Braču. Tamo je upoznala supruga, splitskog profesora.

“Na Braču sam odradila staž, ali tamo poslije nije bilo slobodnog mjesta. Mogla sam na Korčulu ili na Mljet. Došli smo suprug i ja ovdje, pogledali gdje je meni ambulanta, gdje njemu škola, prošetali preko otoka i rekli: ‘To je to!’, a lokalci su gotovo pali u nesvijest kad su shvatili da im netko hoće doći i ostati. Pišite, molim: ‘Bila je to jedna od najpametnijih odluka u mom životu!’”