Između Šila i Klimna na otoku Krku, 1968. godine, osmog siječnja, u 3 sata i 50 minuta ujutro, nezaustavljiva je snaga olujnog mora povukla na svoje dno grčki šezdesetmetarski brod imena Peltastis, povukavši za sobom i dvanaest članova njegove posade, od kojih su preživjela tek četvorica. Zapovjednik broda Teodoros Belesis tada je proglašen nestalim, da bi njegovo tijelo pronašao slučajno, mjesecima kasnije, unutar zapovjedničkog mosta, jedan austrijski ronilac. Ova je pomorska nesreća bila jedna od najtežih u Kvarneru i još je uvijek u sjećanjima starijih mještana. Okrenuta pramcem prema Krku, polegnuta na pješčanoj padini od 28 do 34 metra dubine, tek stotinjak metara od obale olupina Peltastis je s vremenom postala jedna od najpopularnijih i najdostupnijih olupina Jadrana.
Prvi pogled na siluetu broda Peltastis i spokoj dubokog plavetnila iskustvo je koje mi, ronioci, pamtimo cijeli život. Ali dok otkrivamo tajne ovog "grčkog diva" koji na morskom dnu počiva već više od pola stoljeća, sigurnost i orijentacija ostaju naš apsolutni prioritet. Kako bismo ovo nezaboravno ronjenje podigli na novu razinu, u more smo poveli i najnovije tehnološko pojačanje, pametnu komunikacijsku plutaču Garmin Descent S1.
KOBNA ZIMSKA NOĆ
Peltastis, među roniocima popularno nazvan i „Grk“ izgrađen je 1952. godine u njemačkom brodogradilištu Kremer Sohn, pod imenom „Alsterpark“. Brod namijenjen za obalnu plovidbu ime „Peltastis“ je dobio nakon prodaje grčkom vlasniku 1967. godine. Niti godinu dana kasnije njegov se kapetan oglušio o zabranu plovidbe zbog jakog vjetra, te se našao na kobnoj ruti u blizini Jurjeva kod Senja. Nakon što je ukrcan teret drvene građe, brodu je zaprijetila opasnost od oluje praćene snježnom mećavom, koja se već krajem dana podigla do orkanskih razmjera. Kapetan, umjesto da potraži sigurno sidrište, odlučio je nastaviti dalje zbog bolesti jednog od svojih mornara. Uvidjevši da u tome neće uspjeti, ipak je naredio sidrenje u blizini Dramlja pored Crikvenice. Dva velika sidra uz snažan brodski motor gubili su borbu s orkanskim vjetrom, a brod se, orući po dnu, nezaustavljivo kretao prema katastrofi. Udario je o stijene između Šila i zaljeva Soline kod Klimna.
Po naredbi kapetana Belesisa članovi posade su u mrkloj noći skočili u hladno, uzburkano more pokušavajući spasiti živote. Belesis je po vlastitoj želji i tradiciji ostao vezan za kapetanov most te je potonuo zajedno sa svojim brodom.
Oplata broda nakog snažnog udara nije izdržala i Peltastis se munjevito napunio ledenim morem. Potonuo je niti stotinu metara od obale, a sedam je beživotnih tijela pronađeno na obali Krka. Kapetan je smrt dočekao na mostu, časno kako je i odlučio.
KOMUNIKACIJA BEZ GRANICA
Naša ronilačka petorka podijelila je među sobom Garmin ronilačka računala kompatibilna s komunikacijskom plutačom te smo izradili ronilačku mrežu uparivanjem Descent primopredajnika svakog ronioca s drugim roniocima i plutačom, kako bi je mogli isprobati u stvarnim uvjetima.
Kompatibilni Descent uređaji primjenjuju SubWave tehnologiju sonara za komunikaciju s drugim kompatibilnim Descent uređajima, pri čemu umjesto klasičnih radijskih signala ili Bluetootha koji pod vodom imaju vrlo kratak doseg, sustav koristi zvučne valove za prijenos podataka između ronilaca i površine.
Dodijeljen mi je uređaj Descent X50i što me razveselilo jer sam već naviknuta na njegov veliki 3-inčni zaslon živopisnih boja i dovoljno velikih brojki i slova, što zaista olakšava čitanje podataka pod morem. Podesili smo naš profil ronjenja, jednostavno preko zaslona osjetljivog na dodir nakon čega smo se posvetili plutači. Već smo prethodno nadogradili softver i napunili je, sada i uparili, trebalo je još samo zaroniti.
Na površini je ostao Karlo i upravljao supom s pričvršćenom plutačom koja će mu omogućiti praćenje i nadzor naše grupe ispod površine mora, kao i razmjenu unaprijed postavljenih poruka s našim računalima. Tako umreženi sada smo mogli pratiti svoju udaljenost i smjer do plutače kao referenetan povratak na točku urona.
Tom prvi šalje poruku grupi: „ Slijedite me” i kreće naprijed.
Zaron na olupinu broda, položenu gotovo okomito na obalu, započeli smo spuštanjem uz jedan od jarbola, onaj prednji na koji je pričvršćena plutača, čiji se vrh nalazi samo šest metara ispod površine. Vrlo često je ovdje jato fratara koji kruže oko jarbola obraslog spužvama, kamenicama i raznim cjevašima. I sada je bilo tu. Vidljivost je na Grku često loša, no ovaj je put bila nešto bolja nego inače pa smo požurili prema pramcu i odmaknuli se u plavetnilo kako bi dobili njegovu potpunu i jasnu sliku. Pramac je zanimljiv za razgledavanje, pun dijelova brodske opreme, ali na žalost nedostaju mu sidra koja su zajedno s lancima izvađena i izložena na gradskoj plaži u Šilu.
Prolazeći pokraj velikih ventilacijskih cijevi i kolotura polako smo se uz bok broda kretali prema krmi broda koja se nalazi na maksimalnoj dubini od 34 metra, prolazeći kraj slomljenih kranova nad tovarnim prostorom u kojem se mogu vidjeti ostaci drvene građe, nekadašnjeg tereta broda. Utom je trenutku stigla nova poruka, ovaj put s plutače: „Nalazim se na lokaciji površina“. Na zaslonu su, uredno raspoređeni pokraj podataka o zaronu, prikazani tlakovi u bocama ostalih ronilaca, naš trenutni smjer kretanja te istaknuta plava strelica na kružnom pokazivaču koja usmjerava natrag prema plutači. Poruke se pojavljuju u gornjem dijelu zaslona, ne zaklanjajući pritom važne podatke.
U najintrigantniji dio Peltastisa, nadgrađe s komandnim mostom te izdignutim dvostrukim jarbolom iznad njega, ušli smo vrlo jednostavno, neki kroz prozore, a neki kroz vrata, zapravo ne želeći zamišljati kako je ovdje svoj život izgubio kapetan Belesis. Iza mosta se nalazi dimnjak i otvori za ventilaciju strojarnice dok su ispod mosta prostorije zapovjednika i časnika te kuhinja i blagovaonica dalje prema krmi.
Unutrašnji su prostori olupina najčešće ispunjeni finim muljem koji je vrlo lako perajama podići, a u tom je slučaju teško pronaći izlaz iz prostorije. Iako smo se većinom držali vanjskih dijelova broda, u ovim je slučajevima dobro imati dodatnu sigurnost poput komunikacijske plutače i računala s mogućnošću slanja poruka. Na polovici zarona dobivamo poruku: „Okrenite se”, što je dogovorno značilo povratak na površinu.
Na krmi smo se još jednom odmakli u plavetnilo kako bi je mogli obuhvatiti pogledom u potpunosti. Elisa i list kormila broda ukopani su u pješčano dno, a s lijeve strane krme može se vidjeti i mjesto gdje je je brod udario o oštre hridi. Pukotina iz koje vire kablovi i djelovi mehanizma nas je još jednom podsjetila na strašnu sudbinu koja je zadesila mornare. Zastali smo na kratko, a zatim krenuli ponovno prema pramcu spremni za izron uz prednji jarbol pozdravljeni i ispraćeni onim istim jatom fratara koje nas je dočekalo pri ulasku.
„Krenite prema izlazu”, stiže još jedna poruka s površine. Odabirem opciju „U redu” i slijedim malu plavu strelicu koja pokazuje put natrag i vodi ravno do užeta po kojem smo se spustili. Karlo je za to vrijeme istovremeno održavajući stabilnost na supu, putem aplikacije Garmin Dive na svom pametnom telefonu slao naredbe i primao povratne informacije. Položaj svakog ronioca bio je prikazan na zaslonu koji nalikuje radaru, a tlakovi u bocama jasno su vidljivi, pri čemu se pojavljuju upozorenja narančaste boje kada se zalihe zraka u bocama smanje.
NOVE DIMENZIJE RONJENJA
Navigacija u moru može biti vrlo zahtjevna, čak i uz idealne vremenske uvjete i odličnu vidljivost. Jednolično pješčano dno bez ikakvih istaknutih obilježja, ronjenje u plavom, grebeni na kojim ronimo prvi put, noćna ronjenja... Sve su to situacije gdje bi bilo poželjno imati više informacija o smjeru kretanja od samog očitanja kompasa.
U moru slabe vidljivosti ili uz jake morske struje već nedostatak vizualnog kontakta s drugim roniocem može rezultirati po život opasnom panikom. Mogućnost uvida u dubinu i udaljenost drugih ronilaca, uz slanje jednostavnog upita „Jesi li dobro?” i primanje odgovora, uvelike bi pomogla u ublažavanju tjeskobe uzrokovane razdvajanjem.
I voditelji ronjenja korištenjem ovakvog komunikacijskog sustava bi mogli odahnuti: mogućnost provjere preostale količine zraka kod članova grupe, bez potrebe za postavljanjem pitanja, iznimno je korisna. Profil zarona bi se mogao prilagoditi u hodu, ovisno o problemu koji nastane. Jednako tako, bilo bi odlično da voditelji plovila mogu upozoriti ronioce na promjenu stanja na moru, zbog čega bi morali napustiti to područje.
Kada ronilac ne bi izronio na vrijeme, mogućnost njegova lociranja uvelike bi smanjila potencijalnu paniku na površini, ali i kod samog ronioca. S komunikacijskom plutačom Descent S1, primopredajnikom i kompatibilnim računalima sada je to moguće.
Ipak postoje ograničenja koja su uglavnom uzrokovana poteškoćama pri preciznom prijenosu podataka pod vodom. Zbog toga se poruke koje se mogu slati između uređaja odabiru iz unaprijed definiranog izbornika. Iako se taj skup poruka još uvijek ne može prilagođavati, on pokriva sve bitne situacije koje se najčešće događaju pod vodom.
Garmin i dalje radi na mogućnostima za širu prilagodbu poruka, a modeli Mk3i i Descent X50i osmišljeni su tako da se mogu nadograđivati novim funkcionalnostima, stoga će se ovaj sustav s vremenom sigurno poboljšati. Sve navedeno moguće je samo ako ronioci koriste kompatibilne Garminove proizvode. Tvrtka tu tehnologiju zadržava isključivo unutar vlastitog sustava.
Iako ima svojih kompromisa, poput nešto više cijene ili potrebe za dodatnom opremom, pametna plutača Garmin Descent S1 pravo je osvježenje i sjajna inovacija za sve ljubitelje ronjenja. Ona roniocima i ekipi na brodu omogućuje da u svakom trenutku ostanu povezani, prate gdje se tko nalazi i provjere stanje zraka, što podvodne avanture čini znatno sigurnijima i opuštenijima. Nama je ovaj uređaj osigurao mir i sigurnost pod vodom kakvu dosad nismo imali prilike vidjeti. Bez obzira na sitne nedostatke, Garmin Descent S1 je veliki korak naprijed i odličan pokazatelj kako tehnologija može učiniti ronjenje još boljim i sigurnijim iskustvom za sve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....