‘ASEVI‘

50 nijansi odbijanja požude: ‘Istina je, uopće se ne seksam i vjerojatno nikad i neću. Nisam psihopatkinja!‘

Yasmin Benoit
 Yasmin Benoit/instagram
Aseksualnost je sve češća pojava, no mnogi je i dalje ne shvaćaju. Zagovornici kažu da izostanak seksa ne znači i izostanak intimnosti

Yasmin Benoit shvatila je da je aseksualna u istom trenutku kada su njezini vršnjaci u engleskom gradu Readingu shvatili da nisu. "Svi su poprilično aseksualni dok ne uđu u pubertet i onda više nisu. Ja se, međutim, nisam osjećala tako. Shvatila sam da je nešto posrijedi", rekla je u razgovoru za The Guardian.

Kada je tada javno rekla da je aseksualna, nitko joj nije vjerovao. "Rekli su mi da ne izgledam kao aseksualna osoba već da sam samo nesigurna. Drugi su nagađali da sam bila zlostavljana ili da sam homoseksualka. Znala sam čuti i da sam psihopat koji se ne može na pravi način emotivno povezati s ljudima", dodala je.

Svi su mislili da znaju što joj je, ali nitko nije prihvatio jednostavnu činjenicu da Benoit, po svojoj prirodi, nije prema nikome osjećala seksualnu privlačnost.

I nije sama.

Danas je ova 24-godišnja manekenka glavna zagovornica aseksualnosti u svijetu, naklonosti za koju se smatra da je prisutna kod jedan posto svjetske populacije. Neki, međutim, misle da je ta brojka veća. "Ni s kim se ne želim seksati i vjerojatno se nikada neću upustiti u seks", rekla je Benoit i potom pojasnila da je ključna stvar upravo seks s drugima. "Da, masturbiram", otkrila je.

Benoit se želi pobrinuti da se nijedna druga aseksualna osoba (skraćeno "ace", što bi u slobodnom prijevodu na hrvatski bilo "as") ne osjeća slomljeno ili usamljeno u svijetu u kojem požuda i želja utkani u gotovo svaki aspekt života. "Naše je društvo hiperseksualizirano i to svakim danom sve više i više. Aseksualni se ljudi u njemu mogu osjećati otuđeno jer nemaju te osjećaje i ne žele živjeti taj život", pojašnjava.

Prva internetska orijentacija

Pokret aseksualnosti mlad je i stalno raste, a nedavno je dobio vrlo vidljiv poticaj. U rujnu 2020. godine izdana je hvaljena knjiga "Ace" aseksualne novinarke Angele Chen. U njoj se kroz profile stvarnih osoba objašnjavaju sve nijanse aseksualnosti. "Umjesto da se bave definicijama, ljudi mogu pročitati te priče i pomisliti - je li iskustvo ove osobe slično mome", kaže 29-godišnja spisateljica iz američkog grada New Yorka.

Aseksualnost se nekada naziva "zaboravljenom" ili "nevidljivom" orijentacijom zato što nije toliko eksponirana, a američki vodič za dijagnosticiranje mentalnih poremećaja tek je 2013. godine priznao da aseksualci nemaju poremećaj seksualne želje. Mnogi je, međutim, i dan danas tretiraju kao nešto nenormalno. Neki aseksualnost smatraju "prvom internetskom orijentacijom", čime se implicira da ljudi koji se drže "asovima" postoje onoliko dugo koliko i internet, odnosno da je riječ o online hiru, a ne nečemu iz stvarnog svijeta.

Unatoč tome, moderni pokret aseksualnosti internet zove svojim domom, a borba da se na njemu čuju glasovi aseksualaca počela je 2000. godine kada je David Jay, tada student u američkom gradu San Franciscu otvorio internetsku stranicu kako bi se povezao s drugim asovima. Nakon što se više tisuća ljudi posjetilo stranicu, Jay je pokrenuo Mrežu za vidljivost i edukaciju o aseksualnosti (AVEN), najveću platformu o aseksualnosti u svijetu koja danas broji 120 tisuća članova.

Članovi AVEN-a, mahom mladi ljudi, održavaju predavanja, pišu knjige, vode podcaste i YouTube kanale, a sve kako bi pokazali da je ispunjen život moguć i bez seksa. AVEN-ovci tako pokušavaju pojasniti povezanost između romantike i intime te srušiti mitove da je seksualno partnerstvo inherentno bolje od prijateljstva.

Asevi tvrde da toj problematici mogu pristupiti trezveno jer im seks ne muti um. "Aseksualnost nije nešto što je toliko odvojeno već se radi o leći kroz koju može evaluirati vlastiti život, bez obzira na to kako se deklarirate i koje ste seksualne orijentacije", objašnjava Chen.

Jedan od najvećih problema s kojima se aktivisti aseksualizma susreću je činjenica da mnogima prvo moraju objasniti što aseksualizam uopće jest.

Uloga seksa u životu

Mnogi su asevi i aromantični, što znači da ih ne zanimaju romantične veze. Benoit se smatra aromantičnom osobom. S druge strane, Chen je biromantična, što znači da je u romantičnom smislu privlače i muškarci i žene. Spisateljica ima dečka s kojim se upušta u seks. Chen kaže da se sa svojim partnerom seksa isključivo iz romantične pobude, kako bi osjetila bliskost. "Mogla bi ostatak život provesti u celibatu i bila bi sretna", otkriva. "Za mene aseksualnost nije pitanje količine seksa već pitanje uloge seksualnost u životu. Nikada ne razmišljam o tome je li netko nekome seksualno privlačan."

Ako eliminira seksualna požuda, koja je onda razlika između romantične veze i intenzivnog platonskog prijateljstva? Chen kaže da istraživanja kažu da romantična privlačnost osobe zna motivirati da promijene svoj život zbog svog partnera, da zna dovesti do opčinjenosti partnerom koja može prerasti u posesivnost.

Postoje i drugi izazovi. S obzirom na to da je njihov pokret mlad, Chen kaže da su i mnogi asovi mladi te da nisu na pozicijama moći. "Budući da ih definira ono što neće, a ne ono što žele, asovi često nisu tako glasni", objašnjava.

Asovi tvrde da je u redu ako se netko ne seksa, ali inzistiraju da nisu zagovornici celibata ili da osuđuju afirmativan odnos prema seksu. Odnosi asova i queer zajednice sve su bolji, no Benoit kaže da odnos između te dvije skupine zna biti napet. "Rasprave oko šire LGBTQ+ zajednice sve se više fokusiraju na seks pa je pitanje gdje se mi tu uklapamo. Ljudi u zajednici koji nas ne vide kao prijatelje misle da smo protiv seksa te da će ljudima govoriti da se moraju prestati ljubiti i držati za ruke", pojašnjava.

image
Yasmin Benoit
Yasmin Benoit/instagram

Nevolja je i što se Benoit ne uklapa u sliku koju ljudi u svojim glavama stvore kada čuju riječ "aseksualnost". Prije će pomisliti na lik Sheldona Coopera iz serije "Teorija velikog praska", bijelog androginog muškarca geekovskih tendencija, a ne na crnkinju koja se bavi manekenstvom te koja često reklamira seksi donje rublje. Benoit je toga svjesna i svakodnevno radi na razbijanju tih stereotipa. "To što sam as ne znači da sam mrežaste čarape zamijenila uniformom časne sestre", kaže.

Benoit se u borbu za bolju javnu poziciju asova uključila jer se nije mogla poistovjetiti s onim aseksualnim osobama koje su bile javno eksponirane. "Ne mogu se žaliti da ne viđam ljude svoga spola i svoje boje kože ako sama nisam spremna izaći i boriti se za sebe", dodala je. Manekenka je zato pokrenula inicijativu da se 6. travnja ove godine održi prvi Međunarodni dan aseksualnosti, a često na sveučilištima održava tematska predavanja povezana s aseksualizmom te vodi Instagram profil "Ovako izgleda aseksualizam".

Strah od samoće

Prikaz aseksualnosti u popularnoj kulturi također je znatno napredovao. Aseksualizam je 2012. godine u televizijskoj seriji "Doktor House" prikazan kao bolest. Situacija se promijenila 2016. godine, kada se u animiranoj seriji "BoJack Horseman" pojavio as Todd Chavez. Scenaristi koji su ga napisali prethodno su nazvali AVEN kako bi lik učinili uvjerljivim. Aseksualni likovi mogli su se vidjeti i u serijama "Sex Education" i "Emmerdale". Aseksualci se slažu da je situacija u pop kulturi danas bolja nego prije, ali da se "srednja struja" još uvijek uči osnovama aseksualizma. "Misli se da su priče koje ne uključuju seks manje interesantne, no mi možemo pričati zanimljive priče i bez njega", tvrdi voditeljica podcasta "Sounds Fake But Okay" i televizijska scenaristica Sarah Costello.

The Guardian piše da tu činjenicu najbolje ilustrira Jayjeva životna priča. Jay je 2017. godine s heteroseksualnim parom oformio obitelj s tri roditelja i ona zajednički odgaja djevojčicu. "Shvatite da možete imati intimne veze bez seksa i romantike koje će vam promijeniti život. To je sljedeća razina", kaže Jay. "Nikada ne mogu biti romantično ili seksualno povezan s nekim, a svejedno imam čudesnu obitelj. Asovi pokazuju da postoje drugi putevi do povezivanja s ljudima."

Jay smatra da će mladi asovi pomoći da se normaliziraju drukčiji oblici intimnih veza te da neće biti neobično da dva prijatelja odgajaju dijete, neovisno o tome jesu li aseksualci ili ne. To bi moglo promijeniti život ljudima svih orijentacija. Time što pokazuju da život pun bliskih prijatelja može biti značajan i "dovoljan", aseksualci svima pomažu svladati jedan od čovjekovih najvećih strahova - onaj o samoći.

Ako ste seksualno i romantično nevezani, to ne znači da ćete živjeti život pun nezadovoljstva. Ne moraju svi pronaći partnera. "Postoji taj dubinski strah od samoće koja će navodno nastupiti ako ne igrate igru sparivanja i seksualnosti, a asovi utjelovljuju i šire taj strah", tvrdi Jay. Možda je vrijeme da poslušamo manjinu i naučimo nešto od njih jer nema sumnje - puno je toga što još možemo naučiti o sebi. (Priredio Damjan Raknić)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 03:15