Odjednom, peraja me diže u vis. Dostigao sam dovoljnu brzinu i lebdim iznad mora, kao Aladin na magičnom ćilimu. Dok tako surfam - u potpunoj tišini, jer moja surf daska više uopće ne dotiče more - zamišljam kako me neupućeni promatrač gleda s udaljene obale i misli si: ovaj čovjek leti. Pa kako?
I dok zagledani promatrač to s plaže ne može vidjeti, mene na surf-dasci nosi crna, karbonska peraja dugačka sedamdesetak centimetara, koja para more ispred splitske plaže Kašjuni poput noža koji ide kroz putar. Sve je meko, fino i tiho. Daska je u zraku pa peraja, uz nezamjetan otpor mora, lako apsorbira valove. Doživljaj je kao da se vozim po teškoj bonaci, a jurim brzinom od oko 35 km/h. Surfam na najnovijoj i najluđoj inovaciji u daskaškim sportovima, električnom surfboardu “Lift”.
Radi se o tzv. eFoil surf-dasci, pogonjenoj litij-ionskom baterijom od 2 kW snage, koja na dnu karbonske peraje ima mali propeler, jačine 5000 watta. Osjećaj je nevjerojatan. Dovoljna mi je ta surf-daska, teška oko trideset kila, i mogu se kretati u svim pravcima, bez da me pogoni zmaj, gliser ili val, što je sve donedavno bio “must” ako si htio surfati na moru. Puno je to opreme: nositi zmaja (“kite”) sa sobom od nekoliko kvadrata, ili uopće imati gliser koji će te vući, ako biraš takav način surfanja. Puno, dakle, opreme, špagi ili benzina. Puno zaje*ancije, reklo bi se u kvartu. Puno priprema i koječega. S eFoilom, ipak, ne trebam ništa od toga. Osim te električne daske, čija cijena dostiže čak 10.000 eura.
Surfao sam tako barem 30 minuta, “lebdio” i padao, dizao se i pokušavao opet, kretao se u svim pravcima, odlazio i do 150 metara od obale, pa nazad prema fotografu na plaži. Potrošio sam tek 50 posto one spomenute baterije, koja je ugrađena u surf-dasku i teži 12 kila, a veličine je sasvim male aktovke. Nakon korištenja, lako se izvadi i stavi puniti na običnu utičnicu. Vrijeme punjenja je oko dva sata, a jednom kad je baterija puna, surferu omogućuje oko jednog sata vožnje - dakako ovisno i o njegovoj težini te načinu vožnje.
Ja sam je vozio agresivno. Zahvaljujući velikom iskustvu u daskaškim sportovima, od skateboardinga, snowboardinga i wakeboardinga, bilo mi je lako ustati na tu surf-dasku i “foilati” na njezinoj peraji. Već za desetak minuta, surfao sam na toj skupoj igrački bez problema i poželio da je poslije photo-sessiona odnesem doma. Najviše mi se svidjela činjenica da ne moram mnogo plivati, kao kad surfam (pravednije bi bilo reći: pokušavam surfati) na običnoj surf-dasci, koju pogoni snažni val s kojim se surfer neprestano mora boriti. Ovdje, toga nema. Staneš, ideš, voziš i lebdiš, u svim pravcima i kako god hoćeš - sve dok traje ta litij-ionska baterija, ista ona koja pogoni električne bicikle, segwaye i ostale futurističke sprave za vozikanje.
Dok surfam, brzinu eFoil daske kontroliram malim joystickom koji mi se nalazi u desnoj ruci. Smjer surfanja, pak, kontroliram nogama i tijelom, naginjući se lijevo-desno, kao kad voziš bilo kakvu dasku i na bilo kojoj podlozi. Na malom zaslonu joysticka mi piše brzina kretanja, kao i stanje baterije, a ako, pretjerano zanesen, padnem s daske i pritom izgubim joystick, ne moram brinuti, jer on pluta.
Uzimam ga ponovno u ruke i penjem se na dasku. Prvo, ležim na njoj, a kažiprstom polako stišćem obarač, koji mi daje početnu, malu brzinu i tako surfam ležećki, dodajući gas. Zatim, penjem se na koljena, i dodatno pritišćem taj obarač, koji mi dodatno daje na brzini. Kada postignem pristojnu brzinu od kakvih 15 ili 20 km/h, penjem se na dasku i stajem u svoj, “regular” stav na dasci (lijeva noga naprijed). Pritišćem opet obarač, ovaj put do kraja, a kako dobivam na brzini, tako se dižem na tu peraju, a moja daska se odvaja od mora. Foil me diže u vis i ja opet lebdim u mrtvoj tišini. Sve što čujem jest ta peraja, koja gotovo nečujno reže more. Mogao bih ovako unedogled. Možda da se “zaletim” do Brača?
Ovu modernu, baterijsku surf-dasku koja kao da je ispala iz kakvog SF filma, ustupili su nam ekskluzivno na test momci iz kompanije Luxury Marine Toys, koji, osim eFoila, bogatim jahtašima rentaju i ostale skupe morske igračke, poput “SeaBoba”, sprave također pogonjene baterijom, za koju se čovjek primi rukama pa njome može roniti u dubinu, da bi izronio skokom u vis, poput dupina. Ta je igračka, uzgred rečeno, opremljena i s dvije podvodne kamere koje su, pak, spojene na telefon, pa svaki izlet u dubine možete i snimati. Iskusniji ronioci, govori nam CEO kompanije Marine Luxury Toys, Nijemac Taner Uludasdemir, mogu sa “SeaBobom” roniti i do dubine od 40 metara. “SeaBob”, nastavlja, vole koristiti i djeca bogatih jahtaša, dok oni pokušavaju surfati na eFoilu ili voze morski bicikl, koji također imaju u ponudi. Cijena renta svih ovih spomenutih igrački je i do 400 eura na dan.
Ja sam prije radio kao salesman za kompaniju ‘SeaBob’, a onda sam poželio pokrenuti svoj posao. Prošle sezone sam došao u Hrvatsku i istraživao tržište. Motao sam se po Dubrovniku, Splitu, Puli, i gledao gdje je najbolje otvoriti poslovnicu, gdje dolazi najviše jahtaša. Na kraju sam se odlučio za Split i nisam požalio. Iduće godine, mogli bismo biti i u Zadru - govori nam Uludasdemir, pa nastavlja o tome kako je headquarters kompanije u njemačkom Bielefeldu. U Splitu imaju poslovnicu u samom centru grada, a u Bielefeldu na “stocku” razne igračke, uključujući taj eFoil, čiji su zastupnici. Primarna im je djelatnost prodaja tih igrački po cijelom svijetu, a rentanje im dođe tek kao ekstra posao. U Splitu su zaposlili šest ljudi koji rade u poslovnici, kao instruktori, ili pak razvoze igračke po čitavoj obali, kako ih tko naruči. Ako bogati jahtaš poželi eFoil u Dubrovniku, oni su spremni dostaviti ga u istom danu te naučiti ga kako se surfa.
- To su ljudi koji žele najbolju uslugu. Skupo je plaćaju, ali žele da je sve na mjestu. Kako bi shvatio o kakvim se ljudima radi, ispričat ću ti jednu anegdotu. Klijentu se bila oštetila peraja eFoila. Bio je u posjetu Jadranu nekoliko dana, i htio je surfati, jako mu se svidio naš ‘Lift’. Međutim, mi u Splitu nismo imali više rezervnih peraja. Čovjek je isti dan poslao svoj privatni jet po peraju u naš headquarters u Njemačku. Možeš misliti koliko ga je to koštalo. Ali, ti ljudi ne pitaju.
Kada nešto požele, oni to zahtijevaju u najkraćem mogućem roku. A usluga, koju skupo plaćaju, mora biti uvijek vrhunska i uvijek dostupna. Na to najviše pazimo. Ako netko treba servis našeg ‘SeaBoba’ bilo gdje na Jadranu, ili instrukcije, naši ljudi sjedaju u auto i dolaze u najkraćem roku - govori Uludasdemir pa nastavlja o inovatoru i surferu koji je izmislio baterijski surfboard “Lift”.
- On je Portorikanac. Ima oko 35 godina, oduvijek surfa te je diplomirani inženjer. Spojio je dvije strasti i napravio proizvod koji su mnogi čekali. Njegov brend ‘Lift’ je bio pionir u industriji, i prvi se pojavio na tržištu, a danas postoje i mnogi drugi. Ipak, ‘Lift’ je najbolji na tržištu eFoil surf-daski - tvrdi Uludasdemir, pa nas upoznaje i sa svojim kolegom Ersanom Yaylom, koji je u kompaniji zadužen za servis igrački te za instrukcije. Pokrenuti posao u Hrvatskoj bilo im je, govori, lako. Ne spominje administraciju i birokraciju s kojom se mnogi poduzetnici suočavaju. Sve je išlo bez problema pa se raduju iduće godine proširiti posao.
- U dva sata, ja svakog bogatog jahtaša mogu naučiti surfati na ‘Liftu’ - govori nam ponosno Yayla, instruktor i serviser pri kompaniji, koji na skupe jahte dovodi po narudžbi te njihove igračke brzim gumenjakom.
Znao sam da ćeš se ti odmah dići i surfati, čim mi je Taner rekao da si snowboarder. Dobro ti je išlo, vidi se da imaš taj stav, ranije daskaško iskustvo. Pa ‘foilao’ si na peraji već za deset minuta! - govori mi Yayla, a tada zazvoni telefon.
- Moramo za Šibenik - kaže Uludasdemir. - Neki jahtaš hoće četiri ‘SeaBoba’ za svoju djecu. Valjda mu ne daju mira - našali se. Momci zatim utrpaju te “SeaBob” sprave, koje kao da su ispale iz filma o James Bondu, u veliki kombi i nestanu u pravcu Šibenika.
Mi, pak, odlazimo za Zagreb. Šteta što se ne možemo vratiti u metropolu surfajući na toj baterijskoj dasci.