NAJPOŽELJNIJI KINESKI SMARTPHONEI NAPOKON U HRVATSKOJ! Testirali smo ubojicu flagshipa OnePlus 3T i keramički telefon bez okvira Xiaomi Mi Mix

Na hrvatsko tržište napokon dolaze dva možda i najpoželjnija telefona kineskih proizvođača, koji su se dosad mogli nabaviti samo iz inozemstva - OnePlus 3T i Xiaomi Mi Mix - i koje smo imali priliku testirati.

Svi dosadašnji modeli OnePlusa bili su proglašavani “ubojicama flagshipa”, a to definitivno vrijedi i za model 3T. U odnosu na prethodni model 3, OnePlus 3T dobio je poboljšane specifikacije i tamniju, zagasitiju sivu boju na poleđini, koja mu je sjela izvanredno. I bez nje je OnePlus 3T bio jedan od najljepših i najelegantnijih telefona na tržištu, vrlo minimalističkog dizajna, s blago zaobljenom poleđinom i 2.5D staklom. Iako ima povelik zaslon od 5,5 inča nije glomazan u ruci, a pošto je i vrlo tanak sa samo 7,4 milimetara i zahvaljujući zaobljenoj poleđini, iznimno je ugodan za korištenje. S prednje strane nalazi se senzor otiska prstiju u obliku, s donje strane utor za slušalice, rešetka zvučnika i USB-C utor, s desne strane je tipka za paljenje, s lijeve tipka za stišavanje i pojačavanje i iznad nje polugica za upravljanje zvukom, koja prebacuje u rada “do not disturb” te u način bez zvuka. Sa stražnje strane se nalazi samo logo proizvođača, iznad kojeg je grba kamere. Iako mnogima predstavlja smetnju, nisam vidio osobit problem u tome što leća strši iz kućišta.

Što se tiče performansi, 3T je jedan od najbržih telefona iz 2016. godine, na testovima je redovito tukao sve flagship Androide (iPhone, međutim, nije). To se doista i vidi u svakodnevnom korištenju, svi prozori i aplikacije se otvaraju upravo nevjerojatno brzo, a koliko god zahtjevna aplikacija bila neće mu predstavljati ni najmanji problem (što i ne čudi s obzirom na kombinaciju procesora Snapdragon 821 i čak 6 GB RAM-a). Senzor otiska prstiju također je briljantno brz, po subjektivnom dojmu najmanje jednako brz kao kod iPhonea 7, a gotovo nikad neće promašiti. Zaslon je Full HD AMOLED, izvanrednog prikaza slike u svim uvjetima i pod svim kutevima, tipično zasićenih boja, odličnog kontrasta i dubokih crnih.

Safirnim staklom zaštićena kamera sa senzorom od 16 megapiksela i blendom f/2.0, iako ne daje baš tako vrhunske rezultate kao skuplji telefoni poput iPhonea ili Galaxyja S7, i dalje snima izvanredne fotografije, pune detalja i kontrasta, posebno s uključenim HDR-om. Optička stabilizacija je poboljšana i radi besprijekorno, a kamera okida iznimno brzo. Fotografije u uvjetima slabijeg osvjetljenja su iznenađujuće kvalitetne. I prednja kamera ima Samsungov senzor od 16 MP, a sučelje aplikacije je pritom vrlo jednostavno i intuitivno. Video pak ima malo problema sa stabilizacijom, ali zato može snimati u 4K rezoluciji.

Baterija nije baš velika, pa tako ni posebno trajna; potrajat će jedan dan intenzivnijeg korištenja, duže ako se uistinu jako štedi. OnePlus, međutim, ima vrlo hvaljeni punjač s tehnologijom Dash, koji će je napuniti do 60 posto za pola sata, a do 100 posto za manje od sata, baš kao što se i reklamira.

OnePlus 3T ima Android 7.0 Nougat, koji je unatoč OnePlusovom sučelju Oxygen ostao u gotovo stock varijanti, uz nekoliko nadogradnji, poput “Shelfa”, police koja se dobije svajpom na lijevu stranu i koja prikazuje zadnje kontakte, aplikacije, vrijeme i druge widgete (vrlo nalik Appleovom rješenju za iPhone). Ima i “always on” zaslon, koji se aktivira prelaskom rukom preko gornjeg dijela telefona, čime se prikazuje vrijeme, datum, osnovne notifikacije… Tipično za Nougat, multi-window način rada za dvije aplikacije istodobno radi izvanredno.

Svi prigovori koji se mogu uputiti OnePlusu 3T su, zapravo, problemi koji se uređaju s njegovom cijenom ne bi trebali pripisivati u mane, ali spomenimo da, recimo, nije vodootporan, za razliku od konkurenata na koje cilja, i da nema ekran 2K rezolucije (Quad HD, odnosno 2560 X 1440 piksela), kakav imaju neki usporedivi, ali puno skuplji telefoni. Doduše, takva Quad HD rezolucija (ili čak i 4K kod Sonyja) na pametnim telefonima uglavnom predstavlja prekomjerno granatiranje kada je riječ o regularnom, svakodnevnom korištenju, jer se razlika vrlo teško primijeti u svakodnevnom radu. Posebno kada je riječ o AMOLED ekranima. S druge strane, Quad HD je prava blagodat kada govorimo o proširenoj i posebice virtualnoj stvarnosti, koje sve više uzimaju maha i silno profitiraju od zaslona s većom gustoćom prikaza.

Sve u svemu, riječ je o izvrsno dizajniranom te sjajno upakiranom i izrađenom pametnom telefonu koji - barem do dolaska ovogodišnjih konkurenata - zapravo nema premca kada bismo gledali čisti omjer uloženog i dobivenog (iako kada se kupuje u Hrvatskoj OnePlus 3T košta više nego na drugim tržištima, što je, nažalost, na neki način očekivano).

Xiaomi Mi Mix je pak telefon koji je prava avangarda: izrađen od blistave crne keramike i s ekranom bez 'bezela' koji se prostire sasvim do gornjeg ruba telefona, jedan je od uređaja o kojima se zadnjih mjeseci najviše govori. Dok svi veliki proizvođači, poput Samsunga, Applea, LG-ja i ostalih, sve više povećavaju zaslone i smanjuju 'bezele' na svojim premium telefonima (ili to tek najavljuju učiniti), Xiaomi je s Mi Mixom taj koncept odveo do krajnjeg ekstrema. Ovaj pametni telefon je komad tehnologije koji naprosto nigdje ne prolazi neprimijećen i koji po mnogočemu pruža uvid u bližu budućnost pametnih telefona.

Dizajn je pritom jednostavan da jednostavniji ne može biti: pravokutna cigla sa zaobljenim rubovima iz koje ne strši ništa. S donje su strane rešetke za mikrofon i zvučnik te USB-C utor, na poleđini leća kamere uklopljena u kućište te senzor otiska prstiju ispod nje. S gornje strane je utor za slušalice. S prednje strane uređaja jedini dio koji nije zaslon je malena brada, u kojoj su senzori i prednja kamera (što predstavlja praktičan problem, jer se kod snimanja selfija telefon mora zarotirati, inače na fotografijama ispadate tako da gledate negdje u visinu). Omjer kućišta i zaslona je nevjerojatnih 91,3 posto. Keramičko kućište je tako ispolirano da je gotovo kao crno ogledalo. Neusporedivo je s bilo čime što trenutno postoji na tržištu, čak ni Jet Black iPhone ne može se mjeriti s Mi Mixom po tom pitanju.

IPS LCD zaslon Full HD razlučivosti ima dijagonalu od 6,4 inča i dizajnom od ruba do ruba uistinu ostavlja bez daha pa svi prigovori - kojih ima dosta - padaju u vodu kada se upali. Blistav je i ogroman, ali takvih ekrana ima posvuda. No ekrana koji prekrivaju skoro cijeli prednji dio telefona nema nigdje osim kod Mi Mixa i učinak mu je gotovo hipnotički. Zbog većih dimenzija, Mi Mix bi nešto profitirao kada bi imao gušći zaslon s boljom rezolucijom, ali to bi zasigurno imalo negativan učinak kako na cijenu, tako i na bateriju. Jedan od najinovativnijih inženjerskih detalja Mi Mixa dolazi kao posljedica ekrana koji se prostire do gornjeg ruba: uređaj nema zvučnik, nego se telefonski razgovor prenosi vibracijama piezoelektrične keramičke pločice ispod zaslona. Što funkcionira odlično - ako se ne uspoređuje sa standardnim zvučnicima. Zvuk je, naime, relativno slab, tih (iako ni u jednom trenutku tako tih da se sugovornika ne može čuti), a cijeli telefon vibrira, što kod duljih razgovora postaje pomalo iritantno. No, s obzirom na trendove u načinu korištenja pametnih telefona, kojima se sve manje razgovara, zvučnik ne bi bio velika mana sve i da je zbilja loš, što nije. Nadalje, pošto se nije bilo mjesta ni za uobičajeni senzor blizine koji kod pametnih telefona gasi ekran kada se približi uhu, a uvijek je smješten u gornjem dijelu, pokraj zvučnika, ovdje taj posao obavlja - sonar. I to bez greške.

Mi Mix ima isti procesor kao i OnePlus 3T, ali i 4 gigabajta RAM-a (dva GB manje), a pošto još radi na Androidu 6.0 (planirana je nadogradnja na 7.0), koji je k tome opterećen Xiaomijevim sučeljem MIUI 8.0, performanse su mu ipak nešto slabije. Što ne znači da je spor, dapače, vrlo je brz, pouzdan i uglađen. Baterija je začuđujuće izdržljiva s obzirom na ovakav ekran - čak i uz žešće korištenje katkad izdrži dan i pol, čak i dva.

Mi Mix, međutim, ima mana. Za početak, strašno je težak, 209 grama. A pošto je i vrlo velik, a keramičko je kućište vrlo sklisko, nije baš jednostavan za svakodnevno manipuliranje. Iako predivna, ta sjajna keramika je magnet za otiske, a još gore od toga, i za mikro ogrebotine (baš kao i Jet Black iPhone). Osim toga, vrlo je upitno kako bi se kućište provelo kada poljubi beton (ili kupaonsku keramiku, uostalom). Stoga je pohvalno što u kutiji dolazi vrlo kvalitetna kožna maska (kao i kod većine kineskih flagshipa, uostalom), ali problem je što se stavljanjem zaštitne maske gubi svaka prednost tako fantastično dizajniranog komada tehnologije.

Nadalje, senzor otiska, premda precizan, pomalo je spor.

Kamera je vrlo razočaravajuća - prolazna do dobra po danu, no kod slabijeg osvjetljenja jednostavno strašno loša.

No najveći problem Xiaomi Mi Mixa je korisničko sučelje. Xiaomi, naime, mora ili želi svoj MIUI 8.0 unificirati za cijelu svoju gamu uređaja, a pošto se u takvom sustavu značajke moraju poklapati s najnižom verzijom softvera, Mi Mix u praksi ima Android 5.0. Pa tako nema multi-window način rada, iako bi to na ovako velikom zaslonu bio užitak. Nema ni skaliranja prikaza korisničkog sučelja, koje bi omogućilo da se na zaslon stavi više ikona aplikacija. Umjesto toga, ikone su naprosto puno veće, čak i groteskno prevelike. Nema ladice za aplikacije. Nema Google smart locka (koji omogućuje da uređaj ostane otključan na, recimo, određenim lokacijama) pa je senzor otiska prstiju na stražnjoj strani telefona prilična gnjavaža.

Nije, naravno, ni sve loše kod MIUI-ja: dobro je, recimo, riješen rad jednom rukom, u koji se ulazi povlačenjem prstom po virtualnim funkcijskim tipkama, a može se birati hoće li tada funkcionalni dio zaslona imati dijagonalu od tri i pol, četiri ili četiri i pol inča. Nadalje, moguće je stvoriti takozvani “second space”, što zapravo znači da postoje dvije različite verzije telefona, za dva korisnika, recimo. Moguće je i kreirati kopije aplikacija, pa imati dva Instagrama, Facebooka, Pocketa… na jednom uređaju.

U zaključku, Xiaomi Mi Mix je, dizajnerski gledano, vjerojatno budućnost smartphonea. 'Bezeli' na telefonima postali su sve veća smetnja i iz godine u godinu sve su tanji. Mi Mix je prvi koji se usudio potražiti hardverska rješenja kako bi sasvim maknuo čelo telefona i to je izveo briljantno. Riječ je o jednom od najljepših pametnih telefona ikada (iako ne vidim keramiku kao materijal budućnosti, iz više razloga). S druge strane, vrlo problematičan softver mogao bi nervirati mnoge kupce, a iako bi cijena trebala biti prednost i Xiaomi Mi Mixa, pitanje je koliko će zapravo koštati kada se počne prodavati u Hrvatskoj.

Oba smartphonea će u Hrvatskoj biti u ponudi Vipa i Tomata. OnePlus 3T već je u prodaji od ponedjeljka, a model sa 64 GB memorije u ponudi Tomata košta 4999 kuna, dok je cijena samog uređaja u Vipnetu 5699 kuna te od 9 kuna nadalje u pretplati (europska cijena, inače, bila je deklarirana na 479 eura).

Xiaomi će doći u prvoj polovici ožujka (još se ne zna njegova cijena). Xiaomi Mi Mix s 4 GB RAM-a i 128 GB memorije kakav smo imali na testu, inače, u Kini košta 3499 juana, što je otprilike jednako toliko kuna, ali u Europi zapada oko 599 eura (što je ovih dana nešto više od 4450 kuna, premda to zacijelo neće značiti mnogo pri formiranju hrvatske cijene).