Naša najveća znanstvena kuća do kraja godine očekuje dosad najveću investiciju, 72 milijuna eura

Institut “Ruđer Bošković” (IRB), najveća hrvatska znanstveno-istraživačka kuća, ove godine obilježava 70. rođendan. Iako se ta važna obljetnica obilježava u sjeni pandemije koronavirusa, IRB je dočekuje sa zavidnim portfeljem od čak 29 projekata financiranih u sklopu najkonkurentnijeg programa EU za istraživanje i inovacije Obzor 2020, ugovorne vrijednosti za IRB od 14,6 milijuna eura.

K tome, do kraja godine IRB očekuje u sklopu projekta O-ZIP investiciju od 72 milijuna eura iz europskih strukturnih fondova, što je najveće ulaganje u istraživačku infrastrukturu u Hrvatskoj u posljednjih 30 godina te prvo značajnije ulaganje u infrastrukturu IRB-a od njegova osnutka.

- Projekt O-ZIP kruna je višegodišnjeg rada i uspjeha naših znanstvenika te ključni dio strategije IRB-a k još intenzivnijem otvaranju gospodarstvu. Zahvaljujući ovom projektu, imat ćemo priliku prvi put nakon sedam desetljeća obnoviti infrastrukturu Instituta te nabaviti nužnu sofisticiranu opremu koja će biti na raspolaganju široj znanstveno-akademskoj zajednici i našim partnerima u industriji - rekao je dr. David Smith, ravnatelj Instituta “Ruđer Bošković”.

U Zoomu se prisjećamo nastanka perjanice naše znanosti.

Kako je osnovan “Ruđer”?

Institut “Ruđer Bošković” utemeljio je u svibnju 1950. godine Ivan Supek (1911. - 2007.), koji je tadašnji jugoslavenski državni vrh, “zaražen” idejom o stvaranju atomske bombe, uvjerio da u Zagrebu treba utemeljiti institut za fundamentalna istraživanja u fizici, kemiji i elektronici. Zapravo je jugoslavenska vlada donijela odluku da se u Zagrebu osnuje institut za teorijsku fiziku, i to u sklopu tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, današnji HAZU).

- Tu sam odmah vidio priliku i za eksperimentalnu fiziku, kemiju, biologiju, elektroniku. U razgovoru s Borisom Kidričem, tada jednim od najmoćnijih jugoslavenskih političkih dužnosnika, pošlo mi je za rukom uvjeriti ga da mi u Zagrebu možemo napraviti ciklotron, što je bilo važno jer se upravo spremao potpisati ček od milijun dolara za nabavu ciklotrona u Nuklearnom institutu Vinči. Kidrič nikad nije inzistirao na tome da se Ruđer bavi nuklearnim istraživanjima. Naprotiv, ja sam ga uvjerio da će se Institut baviti fundamentalnim istraživanjima u fizici, kemiji i elektronici - rekao je u jednom razgovoru Ivan Supek.

Gdje je trebao biti smješten Institut?

Prva ideja Ivana Supeka bila je da se Institut (uz dogradnju) smjesti u Kulmerovu dvorcu u Šestinama, danas vlasništvu Ivice Todorića. No, Supek je zatim našao pogodnije zemljište na Horvatovcu, koji je bitno bliži centru Zagreba. To zemljište nekada je pripadalo obitelji Maceljski, kojoj je oduzeto u doba Nezavisne Države Hrvatske, zatim je pripadalo njemačkoj vojsci, a nakon Drugoga svjetskog rata predano je Jugoslavenskoj narodnoj armiji koja ga je, nakon intervencije generala Ivana Gošnjaka, prepustila radi gradnje Instituta.

Za izradu arhitektonskog projekta Supek je predložio arhitekta Kazimira Ostrogovića (1907. - 1965.), angažiranoga hrvatskog arhitekta koji je u to doba obavljao više saveznih funkcija u ministarstvu graditeljstva u Beogradu te sudjelovao na brojnim arhitektonskim i urbanističkim natječajima za glavni grad Jugoslavije. Ostrogović je 1934. godine diplomirao na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu, a u svojim se radovima istaknuo kao arhitekt funkcionalnog i modernističkog izričaja koji je nove građevine uspješno uklapao u postojeći ambijent.

Kako je građen Institut?

Tijekom prve faze gradnje, od 1950. do 1954. godine, podignute su zgrade I. i II. krila te radionice, u drugoj fazi, od 1953. do 1958. godine, sagrađene su zgrade III. i IV. krila te zgrada ciklotrona. Ostrogović je projektirao građevine na dvije etaže, nižući ih tako da prate pad terena, a sklopove povezao šetnicama, čime je izbjegao monumentalnost cijeloga sklopa. Prvo i II. krilo s pomoćnim objektima smješteni su sjeverno od središnjega parcelnog puta, dok je III. i IV. smješteno južnije.

Daljnje potrebe za širenjem Instituta rezultirale su kasnijim nadogradnjama i pregrađivanjima. Tako je 1988. godine sagrađeno V. krilo zgrade za molekularnu biologiju, od 1986. do 1989. godine “Despotovićevo krilo”, odnosno Fesobil za dijelove nuklearnoga programa, a onda su dograđena i ostala krila, koja su trebala zadovoljiti potrebe rastućeg Instituta.

Kako je IRB postao poznat u svijetu?

Institut je rastao u napeta vremena hladnoratovskih prepucavanja dvaju suprotstavljenih blokova, a već sredinom 1960-ih postao je poznat u svijetu. Dugo je bio naš znanstveni brend te jedan od simbola nacionalne prepoznatljivosti.

No, niz okolnosti, uključujući rat, smanjena ulaganja i odlazak nekih od najboljih Ruđerovih znanstvenika u inozemstvo doveli su do toga da je IRB izgubio na međunarodnoj prepoznatljivosti. Ipak, posljednjih sedam-osam godina na Institutu se kontinuirano provode reforme s ciljem da unutar deset do dvadeset godina bude na listi top 150 svjetskih znanstvenih institucija. Naša najveća znanstvena kuća trenutno raspolaže ljudskim kapitalom od oko 900 zaposlenika, od čega je gotovo 60 posto znanstvenika i istraživača, među kojima i povratnici iz inozemstva te strani znanstvenici.

Iako čine samo šest posto ukupnog broja hrvatskih znanstvenika, ruđerovci objavljuju 30 posto svih radova u časopisima koji čine 25 posto najboljih časopisa u pojedinom području te 50 posto radova koje indeksira baza časopisa Nature Index. No, kako bi Ruđer ponovno bio važan igrač na međunarodnoj sceni, prijeko je potrebna gradnja novih objekata, obnova starih te nabava najsuvremenije znanstvene opreme.

Što je O-ZIP?

Riječ je o projektu Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu (O-ZIP), čije je financiranje predviđeno iz Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija” 2014. - 2020. Upravljačko tijelo za provedbu ovog strateškog projekta je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova europske unije (MRRFEU), a provedbeno je tijelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO).

Potpisivanje ugovora koji će označiti početak dugoočekivanih radova na IRB-u očekuje se tijekom ovog ljeta. O-ZIP je po veličini financiranja iz europskih strukturnih fondova trenutno četvrti strateški projekt u RH i najveće ulaganje u znanstvenu infrastrukturu u posljednja tri desetljeća.

- U trenutku kad se cijeli svijet bori s pandemijom koronavirusa, više nego ikada postajemo svjesni koliko je važno domaćim znanstvenicima osigurati uvjete za rad kakve imaju njihovi kolege na europskim i svjetskim institucijama. Samo tako naši će znanstvenici moći pravovremeno odgovoriti na aktualne izazove, kako po pitanju sigurnosti i zdravlja naših građana tako i gospodarskog napretka zemlje - naglasio je David Smith.

Projekt O-ZIP je zamišljen kao odgovor na specifične potrebe IRB-a, ali i cjelokupnog hrvatskog inovacijskog sustava, koje su identificirane temeljem sveobuhvatne analize mogućnosti i potreba, uzimajući u obzir potrebe gospodarstva te europske i nacionalne prioritete i izazove. Provedbom projekta stvorit će se četiri “istraživačke infrastrukturne platforme”: platforma za biomedicinska istraživanja, platforma za istraživanje mora i okoliša, platforma za napredne tehnologije i materijale te platforma za informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT).

One predstavljaju funkcionalne jedinice organizirane u multidisciplinarnom okruženju s ciljem pružanja podrške hrvatskim prioritetnim sektorima: zdravstvu, biotehnologiji, održivom okruženju i inženjeringu koji će služiti za istraživanje, primjenu i prijenos znanja i tehnologija.