SKRIVENI POKEMON SVIJET U ZAGREBU Penzioneri, tinejdžeri, doktori i profesori ganjaju virtualna stvorenja od Mirogoja pa do Bandićevih fontana

Ash je najbolji lovac u Zagrebu, a ima i dokaz za tu tvrdnju. Čovjek je u dvije godine skupio 120 tisuća trofeja. Dakle, 164 komada svaki dan.

Brock je navigator i vozač, poznaje svaku i najmanju zagrebačku ulicu u dušu, a Misty? Misty je statističarka i - kuharica. Ne prođe nijedna avantura a da svojim suborcima nije pripremila ručak. Vikend je i tim je ponovno u automobilu, u novoj misiji. Odrađuju svoj već pet tisućiti kilometar lova.

Spremaju se za “raid”.

Pojednostavljeno “raid” ili racija je borba u kojoj trofej, zapravo virtualno biće, okupira “gym” pa se treneri, a Ash, Brock i Misty su upravo to - treneri, okupe kako bi ga porazili, zarobili i pritom skupili nagrade i bodove.

Zbunjeni ste?

Ništa čudno, Pokemon Go svijet je baš takav.

Zbunjujuć, tehnološki napredan i zarazan. Otkako je istoimena aplikacija lansirana u lipnju 2016. na svoje pametne telefone skinulo ju je 752 milijuna ljudi na planeti, a svakog dana je i dalje igra 60 milijuna igrača. Mediji su o novoj masovnoj histeriji izvještavali na dnevnoj bazi, oboreni su svi rekordi, a onda kao da su Pokemoni nestali iz kolektivne svijesti.

Vratili su se

Pokemon Go ludilo jednako je brzo splasnulo, kao što se i pojavilo.

Tako se barem, na prvi pogled, činilo.

Ash, Brock i Misty, naime, tek su troje od možda i četiri tisuće Zagrepčana koji su i danas zaluđeni Pokemonima. Barem 8000 Hrvata i dalje ih opsesivno igra.

A Ash, Brock i Misty?

U stvarnom svijetu oni su Dražen, Marko i Ivana, student ekonomije, srednjoškolski profesor i medicinska sestra. Odrasli, ozbiljni ljudi sa svojim životima i karijerama. Ali u svakom slobodnom trenutku, posebno vikendom, pretvaraju se u svoje avatare i uranjaju u potragu za Pokemonima. Tragaju za lokacijama diljem grada ili u bližoj i daljoj okolici, bore se s drugim timovima i skupljaju moći.

Stanimo načas - što je zapravo Pokemon Go i kakve točno veze ima s proširenom stvarnosti? Što se ovdje, kvragu, događa?

Pojednostavnimo: korisnik skine aplikaciju Pokemon Go na svoj pametni telefon i aktivira je. Putem GPS-a na virtualnoj karti pronađe najbližeg Pokemona, malo digitalno biće. Ako ga želi uhvatiti, a to je cilj igre, korisnik se mora fizički uputiti na tu adresu i kad mu dođe u blizinu, na svom telefonu uključuje kameru.

Recimo se da se Pokemon kojeg lovi nalazi na polici u trgovini mješovite robe. Ono što vi vidite kao običnu tezgu, igrač Pokemon Goa na svojem mobitelu također vidi kao običnu tezgu, samo što je na njoj i digitalno biće koje hvata.

Ljuto rivalstvo

Međutim, to je samo početak. Ludilo se brzo proširilo svijetom, a tako i Hrvatskom. Putem društvenih mreža organizirali su se timovi, rivalstva i borbe, forumi i chatovi su se užarili, a svi su, baš kao u upravo aktualnom hitu “Ready Player One” (Jajolovci tragaju za tzv. Jajetom), poludjeli za Pokemonima.

Zagreb je i danas pun virtualnih borilišta - jedno koje nosi Bandićevo ime je kod fontana ispred NSK, drugo kod Umjetničkog paviljona, treće kod fontane Hermana Bollea pa na trgu Marka Marulića... I na svakoj od njih možete naletjeti na ljude koji hodaju uokolo i bulje u svoje pametne telefone te se međusobno bore.

Provodim dan u lovu s Ashom, Misty i Brockom i dok u stanci čekamo novu akciju u jednom zagrebačkom kafiću, objašnjavaju mi što se događa. Krećemo od “raida”.

- Riječ je o ideji koju je uvela tvrtka Niantic koja je igru lansirala kad je shvatila da je nakon početnog ludila broj igrača naglo počeo padati. I u Zagrebu je u jednom trenutku bilo tek 50-ak igrača - kaže mi Ash. Pokušava mi objasniti o čemu je riječ.

Nova generacija

- “Raidanje” je ono što se dogodi kada Pokemon okupira neki gym, a treneri se potom skupe da bi ga porazili, eventualno uhvatili ili dobili druge nagrade - napominje i dodaje da je nedavno uvedena i nova generacija Pokemona te još neke promjene, poput one da vrijeme na virtualnoj mapi prati vrijeme u stvarnosti i utječe na Pokemone pa su tako, primjerice, električni jači nego inače kada u stvarnom svijetu pada kiša.

Raidovi su unaprijed najavljeni i traju 45 minuta.

Kada se dozna gdje se održava raid, ekipa se što prije organizira i dođe na mjesto održavanja. Ponekad, ako je potrebno, pričekaju jedni druge, o čemu se dogovaraju u nekoliko grupnih inboxa, u kojima ima i do dvije stotine ljudi.

U izabranom kafiću nismo slučajno, baš ovdje kod Autobusnog kolodvora proizvođač aplikacije zakazao je raid (ili raciju) pa moji sugovornici putem mobitela ulaze u virtualni gym. Nakon nekoliko minuta unutra se pojavilo 12 ljudi koji su u 300 sekundi pokušali poraziti digitalnog Pokemona Luigija.

GPS prevare

Pitam ih znači li to da je svih tih 12 ljudi negdje u našoj blizini, na što odgovaraju potvrdno. Nije prošlo dugo da je moj Pokemon tim kroz prozor kafića uočio druge igrače, koji su igrali stojeći ispod nadstrešnice obližnje teretane jer je vani kišilo. Ash naglo ustaje od našeg stola i trči van javiti se ostalima. Ostala sam zbunjena time koliko se brzo ustao da bi ih pozdravio, no ostatku trenera to nije bilo ništa neobično. “Nije se ustao da ih ode pozdraviti, nego da im pokaže da smo uistinu ovdje”, objašnjavaju mi, “jer ima ljudi koji varaju. Skinu aplikaciju s kojom promijene GPS lokaciju mobitela i onda na taj način u igri budu negdje gdje zapravo nisu pa mogu, primjerice, i hvatati Pokemone koji im zapravo nisu dostupni, kojih ima samo na određenim dijelovima svijeta”.

Doznajem da se nekad suparnički timovi posvađaju i u stvarnosti, kruži urbana legenda da je nekoliko puta morala intervenirati i zagrebačka policija. Moja trojka igru je skinula u prvim danima nakon što je lansirana, a svatko od njih zna čak i točan datum kada je kreirao svojeg avatara. Svaki igrač u određenom se trenutku igre mora odlučiti za pripadnost jednom od tri tima, što kasnije u određenoj mjeri utječe na igru. Misty pripada crvenom timu, takozvanom Valoru, Brock odlučio se za žutu boju tima Instinct, dok je Ash u Mysticima, plavim igračima.

Pokemone igraju svakodnevno, no najzanimljivije se stvari događaju vikendima, kada ne rade, pa se skupe i ponekad se cijeli dan zajedno voze i šetaju gradom istražujući i bacajući poke lopte.

- Preko igre se, kao što se vidi po nama, može upoznati mnogo ljudi. To su ljudi različitih dobnih skupina i zanimanja. Ima profesora, doktora znanosti koji predaju na fakultetu, doktora medicine, direktora, vlasnika tvrtki… Neki roditelji love skupa s djecom, a ima i starijih, oko 60 godina - kaže mi Misty.

Koristi zdravlju

Prisjeća se da joj je bilo neugodno prije odlaska na njezinu prvu raciju, na Trgu bana Jelačića, jer je mislila da će se skupiti isključivo djeca, no potom se uvjerila da ona nije jedina odrasla osoba koja igra Pokemone.

- Kod igre je odlično što te potakne da odeš van, šetaš, družiš se, aktivan si i posjetiš mjesta koja inače ne bi - ističe Brock dok na mobitelu pokazuje statistiku koja pokazuje da je otkako igra prešao 4495 kilometara. - Ima i izražen edukativni karakter - kad otvoriš gym ili poke stop, imaš kratki tekst o lokaciji na kojoj se nalazi. Zbog toga sam počeo sam primjećivati stvari na koje prije nisam obraćao pažnju - nastavlja Brock. Smatra da aplikacija ima i turistički potencijal koji, barem u Zagrebu, nije iskorišten.

Niantic često organizira evente na kojima se mogu, primjerice, uhvatiti rijetki Pokemoni ili zaraditi mnogo iskustvenih bodova.

Govoreći o gradu, kažu da je Jarun jako popularna destinacija za lov jer je svaka tabla koja predstavlja sportaše zapravo poke stanica na kojoj ima Pokemona. Popularan je i centar, a Pokemona ima mnogo i na mirogojskim spomenicima.

- Mi iz žutog tima htjeli smo privući pozornost pa smo bili organizirali akciju preuzimanja svih gymova u Zagrebu, u nadi da ćemo skrenuti pažnju tvrtke Niantic da naprave event kod nas. Mjesec dana prije akcije napravili smo web stranicu na kojoj smo pozivali žute igrače da se skupe i krenu u osvajanje te ne govore ništa o tome pripadnicima drugih timova. U osvajanje smo krenuli noći na petak u dva ujutro, a trajalo je do pet. Osvojili smo oko 400 gymova u radu- objašnjava Brock. Pothvat je završio i na Redditu, gdje je stajao na vrhu stranice nekoliko dana, no event u Zagrebu još nije bio organiziran. Šteta, jer bi došlo ljudi iz cijele Europe, slažu se treneri.

Aplikacija dopušta jednu besplatnu raciju u danu, a svaka iduća plaća se 100 coina iliti novčića, kojih se u danu može steći 50. 100 zlatnika na iPhoneu stoji 5 kuna, dok ih Android korisnici plaćaju 6 kuna.

- Jednom su mi iz banke blokirali račun jer je bilo previše transakcija za igru. Nazvali su me i pitali je li možda mlađi član obitelji bez kontrole pokupovao novčiće - prisjeća se Misty, objasnila im je da to nije slučaj, nego da ona igra Pokemone.