'U OČAJU SAM, POMOZITE!' Tjeraju je s farme na kojoj spašava pse, kojima sada prijeti eutanazija

Udomljavanja su stala. Na farmi u Mečenčanima pokraj Petrinje trenutno je 20 pasa. Svi oni pronađeni su na ulicama Petrinje, gladni, promrzli, odbačeni. Maja ih je dovela na farmu, gdje je svakome od njih pronašla kutak. Svakog dana dolazi k njima kako bi ih nahranila, pustila da se istrče. Svakog dana nastoji za njih pronaći ono što im treba - jedan je dan to poslastica za malenog, mršavog trikolorca koji najviše voli biti sam, drugi dan to je plišana igračka za kujicu koja obožava igračke.

Maja im ne može puno priuštiti pa pomno bira tko će koji dan što dobiti, pazeći da se nijedan pas ne osjeća zapostavljeno. Sama svakoga dana mora nahraniti 20 usta, pa je ponekad jedino što može učiniti pomaziti ih. Često joj bude teško: vidi pse o kojima brine i razmišlja o svima onima kojima je pronašla dom, koji su sad u toplom, a njihovi vlasnici ih obožavaju. Maja često nema više osim hrane i svoje bezgranične ljubavi prema napuštenim psima, a bilo je dana kad nije bilo ničega osim ljubavi. Ne želi ni misliti o takvim danima, kaže, to su najgori trenuci u njenom životu: kad nema ni vrećice hrane, a psi su gladni i traže da ih nahrani. Svima pokušava pronaći dom, ali zasad ne ide.

No, ima nešto još gore od te tužne farme u Mečenčanima i žene koja sama nastoji ispraviti pogreške svoje okoline. Još gora je samo mogućnost da Maja ostane bez zemljišta. Nije njezino - pripada jednoj članici njene obitelji, koja je prije nekoliko godina Maji dozvolila da tamo smjesti pse. Nije željela da to bude trajno, no kako jedan pas ode, drugi dođe. Vlasnica je sad odlučila sudskim putem zabraniti Maji da koristi njezino zemljište.

- Očajna sam. Da se razumijemo, ovo zemljište nije najbolji izbor: udaljeno je 30-ak kilometara od Petrinje, zbog čega dosta vremena i novca trošim na put do tamo i nazad. No, to mi nije problem kad znam da su psi na sigurnom. Dajem sve od sebe i zato se bojim što će biti ako budem morala otići sa zemljišta. Gdje s psima, tko će ih preuzeti, gdje ih smjestiti. Ne mogu očekivati ničiju pomoć, jer sam svjesna da je riječ o velikom broju životinja, a udomljavanja su stala - pojašnjava Maja.

Grad Petrinja, potvrđeno nam je, ništa neće učiniti da joj pomogne. Mečenčani nisu na području grada, zbog čega ti psi nisu njihova briga, iako su svi oni pronađeni upravo na ulicama Petrinje. Grad ima sklopljen ugovor s Veterinarskom stanicom Sisak, kojoj na godišnjoj razini plaćaju 190 tisuća kuna. S Majom ne surađuju.

- Većina pasa koja se pronađe na ulici udomi se, a tek mali dio se eutanazira. Imamo veliki problem s napuštenim životinjama, koje nisu čipirane. Nisu to psi iz Petrinje - mi smo očito mnogima usputna točka za odbacivanje životinja. No, riješit ćemo to, sagradit ćemo no kill azil. Na ljeto će radovi početi, nadam se - rekao nam je Ante Marić, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu.

No, azil neće biti gotov na vrijeme kako bi primio Majine pse. Čak i da jest, za njene pse tamo ne bi bilo mjesta. No, pitanje je što će se dogoditi u Petrinji i okolnim selima ako se čopor od 20 pasa nađe na ulici?

- Nitko ne razmišlja o tom problemu, svima su ti psi daleko od očiju i nisu njihova briga. Ne želim ijednog od tih pasa vratiti na ulicu - nisu oni krivi što su odbačeni. Dovoljno su bili kažnjeni. Jedina nada mi je da ću ih uskoro sve udomiti, da ću svakome od njih pronaći dobar dom i na taj način riješiti problem. Drugoga načina, nažalost, očito nema - kaže Maja.