UMRLA JE MANI GOTOVAC Poznata spisateljica, kazališna kritičarka i urednica preminula je na svoj rođendan

Mani Gotovac, teatrologinja, intendantica i književnica, umrla je od teške bolesti u utorak na svoj 80. rođendan. Bolovala je posljednjih mjeseci, a na svoju nedavnu promociju knjige 'Rastanci' nije uspjela doći.

Njezin prijatelj Velimir Visković jučer je na društvenoj mreži napisao kako ju je posjetio u bolnici dan prije rođendana.

"Ne zavarava se, svjesna je da odlazi. Ali prima to neviđeno hrabro, bez straha. Boli je, ali ne osvrće se na to. Kad dođem, priča mi o moru, o knjigama, o teatru... I o ljubavi... Onome što život čini vrijednim življenja!

Jako je smršavila, ali čudesno je lijepa. Sinoć sam bio kod nje. I rekao joj to. Zasvijetlile su joj oči:

- Vidiš, a nemam ni šminke, nisam se ni počešljala, takva sam, kakva sam!

-Ma, lipa Mani!

-A jesi mi donija ono?

Ono je tamno, Guinnessovo pivo. Poželjela je hladno crno pivo. U četiri ujutro poslala mi poruku.

-Neka bude jako hladno, gori mi utroba, treba mi da je rashladi!

Ne znam koliko je medicinski preporučljivo, ali nije pivo neki ozbiljan alkohol, mislim da je važnije ispuniti joj želju. Dok imamo želja, živimo!

Gledam kako pije pivo, izravno iz konzerve, licem se razlijeva blaženstvo...

-Kako je to dobro, ahhh...

Nestvaran prizor: takva ljubav prema životu, užitak u zadnjim malim zadovoljstvima", napisao je nježno Visković.

Prijateljice Tereza i Zdenka potresene su tužnom viješću

Mani, Tereza Kesovija i Zdenka Kovačićek sprijateljile su se tek prije pet godina. Dotad su znale jedna za drugu, naravno. I susretale su se na raznim događanjima, izmijenile koju riječ, ali nisu se privatno družile. Sve dok ih nije spojila zajednička prijateljica.

Danas su zato i tužne, ali i zahvalne jer se od velike Mani Gotovac opraštaju uz vlastita lijepa sjećanja na zajedničke ručkove i suradnje.

- Svatko je znao za Mani, za njezinu strast za teatrom, karijeru dramaturginje i kritičarke. Uvijek je točno znala što treba reći. Mi smo tek posljednjih pet godina postale prijateljice. Spojila nas je sve, i mene i Zdenku, zajednička prijateljica, jedna mecena kulture koja bolje da ostane anonimna – rekla nam je Tereza Kesovija, 81-godišnja pjevačka diva koja je danas potresena tužnom viješću kao i njena kolegica, 75-godišnja Zdenka Kovačićek, naša eminentna jazz i rock pjevačica.

- Mani i ja smo bile dobre prijateljice i dugo smo se znale, no više smo se družile tek zadnjih godina. Imale smo zajedničku prijateljicu, pa smo znale ići zajedno i na ručkove, kave... Nisam je vidjela od prošlog ljeta, kada joj se naglo pogoršalo, no prijateljica ju je posjećivala u domu i prenosila nam kako je – prisjetila se Kovačićek.

- Baš mi je jučer, na njen rođendan, pričala da joj se čini da je bolje, da kao da joj se stanje popravilo. Razgovarala se i smijala. Jednostavno ne mogu vjerovati da je više nema - rekla je ganuto Kovačićek.

'Nepogrešivo je znala kako teatru nije mjesto samo u kazališnim kućama'

Manine prijatelje i suradnike vijest o njezinoj smrti je zatekla, iako su znali da je bila teško bolesna. Slažu se da je njezin odlazak veliki gubitak za hrvatsku umjetnost.

"Mani Gotovac živjela je teatar i to na onaj način na koji se danas rijetko živi teatar. Naime, vjerovala je da teatar čak važniji od života i to je dokazivala u svemu što je radila. Kao kazališna kritičarka na Hrvatskom radiju, dramaturg u brojnim antologijskim predstavama iz novije povijesti hrvatskog teatra, ravnateljica Teatra ITD, intendantica HNK Split i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci ostavljala je onaj trag koji se danas čini presudnim, znajući da će ostati zapamćen samo onaj teatar koji zna prepoznati vrijeme i prostor u kojem nastaje.

I gdje god je radila senzibilizirala bi cijelu sredinu u kojoj je radila i stvarala ne predstave, već događaje što su se izravno upisivali u povijest ne samo teatara, već i u osobnu povijest onih koji su te događaje pratili. Mani Gotovac nepogrešivo je znala kako teatru nije mjesto samo u kazališnim kućama, već kako je teatar svuda oko nas te je tako gdje god bi se nalazila „zrcalo svijeta“ činila vidljivim svima nama, vjerujući da teatar može i naš vlastiti život učiniti podnošljivijim.

Pomičući granice teatru i životu ona je uspijevala, kao rijetko tko, svojom strašću učiniti teatar važnim i nezaobilaznim dijelom i naših života. Stoga je njezin gubitak još veći - kazala je za Jutarnji list Dubravka Vrgoč, intendantica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.