Vesna Pusić: Nedjeljom 10 kilometara hodam i meditiram po savskom nasipu

ZAGREB - Za mene su savršeni vikend, ona prekrasna dva neradna dana koja imam samo za sebe. To je prilično rijetko, zato još više cijenim. Kad od petka navečer do nedjelje navečer nemam nikakve obaveze. Već to mi je savršeno!

U petak dođem kući oko šest, sedam sati poslijepodne, odnosno već je i večer. Prvo me dočeka moj pas Kiri, mala mopsica koja kao da osjeća da počinju oni dani kad ćemo se više družiti. Veseli se, trči po kući i donosi gumene igračke u znak dobrodošlice.

Susret na špici

Najbolje je kad svrate prijatelji - Nada i Goran, Slavenka, Silva, ili netko drugi tko s ulice vidi da je svjetlo i da smo kod kuće. Obično se svi uguramo u kuhinju, vadimo što ima u frižideru, ili Jurgis (moj suprug, zvani i Jura) trči u dućan prije nego što se zatvori. To su improvizirane večere i druženja s dragim prijateljima uz čašu vina. Razgovaramo o svemu i svačemu, od djece, do svjetske ekonomije i, naravno, naše politike.

Subota počinje kao i svaki drugi dan, šetnjom s Kiri oko Meštrovićevog paviljona zvanog “džamija” na Trgu žrtava fašizma. Kad imate psa svaki dan vam počinje i završava lijepo i smireno. Šetate barem dvadesetak minuta i družite se s drugim vlasnicima pasa koje viđate svakodnevno i s kojima s vremenom razvijete neku solidarnost i zajedništvo. U subotu šetamo duže, a nakon šetnje, moj pas Kiri i ja produžujemo na tržnicu.

Najčešće na Branimirovu jer mi je nekako najkomotnija. Volim ići na tržnicu, zbog boja i raznolikosti, zbog prodavača koje poznajem i uvijek malo porazgovaram. Znam pomalo što se kome događa u obitelji prodvača. Znaju i oni o meni.

Ostavljamo stvari s tržnice kod kuće i krećemo u grad. U grad naravno znači na špicu, dakle prvo kafić Charlie pa onda dalje. Gazdarica Zdenka Braun drži tradiciju ove zagrebačke institucije. Ponekad se tu dogovorim s prijateljima - Moranom, Alenkom, Marinom, Borisom i Srećkom, a ponekad idem nasumce, znajući da ću tamo uvijek naći nekoga koga mi je drago vidjeti.

U toj fazi se uključuje i moj suprug Jura, koji dolazi ravno od kuće ili je već bio u Koldingu u Berislavićevoj s “dečkima”. Slijedi krug kroz Bogovićevu, Preradovićev trg, Preradovićevu, Teslinu i preko Zrinjevca doma.

Kod kuće započinje kuhanje kasnijeg ručka. Jako volim kuhati, pa su mi najdraže subote kad mogu kuhati kod kuće. Nakon ručka slijedi čitanje u plavoj fotelji ispod polica ispunjenih knjigama, koje u meni uvijek ispočetka stvaraju osjećaj i smirenosti i uzbuđenja. Na večer ili izlazak pa kratka noćna šetnja s Kiri, ili duža šetnja po kvartu.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA