Godine 1980. ponovno smo se preselili, ovoga puta u Michigan. Svaki put mi je bilo sve teže pronaći prijatelje, i bila sam ljuta na potez mojih roditelja.
Većina učenika u novoj školi bili su ili židovi ili irački kaldejci te nekolicina muslimana. Ja sam bila starija od svih i oni su se međusobno poznavali otprije.
Fascinirala me kaldejska kultura i što sam više učila o tome to mi je bilo zanimljivije. Htjela sam se sprijateljiti s njima jer su kao i ja katolici i jako vezani uz obitelj. Zaljubila sam se u Daniela, crne kose, tamnih očiju i prekrasnog osmijeha. Vozio je vlastiti automobil i bio moderno odjeven. Međusobna privlačnost rasla je iz dana u dan. Mogla sam osjetiti njegov pogled na sebi.
Jednom prilikom me pitao želim li prijevoz do kuće. Ushićeno sam pristala i sjela u auto, a on je odjednom skrenuo u krivu ulicu. Zaustavio se kraj velike kuće i kazao kako mora nešto uzeti te pitao hoću li s njim. Bila sam zaljubljena i nisam mislila da bi mi se moglo dogoditi nešto loše.
Sjeli smo na njegov krevet i moje srce je zakucalo brzo jer sam znala da će me poljubiti. Imala sam 15 godina i bila sam djevica, no žudjela sam za pažnjom.
Tada je postao agresivan i ja sam odgurivala njegovo tijelo s mojeg. Molila sam ga da prestane, no on me silovao.
Nikada mi nije palo na pamet reći majci što se dogodilo. Bilo me sram jer sam to dopustila.
Daniel me nekoliko puta nazvao no ja sam ga ignorirala. Tada me zaustavio na školskom hodniku i rekao da mora razgovarati sa mnom. Kazao mi je da se tog dana dogodilo nešto strašno. Da je mislio da smo sami u kući, no da su nas njegovi rođaci uslikali.
- Kazali su da će dati fotografije tvom tati ako isto ne učiniš njima. Pokušao sam ih odgovoriti no morat ćeš surađivati kako bi dobila nazad slike - kazao mi je i pokazao mi fotografiju na kojoj izgleda kao da se radilo o vođenju ljubavi, a ne silovanju.
Suze su mi curile niz lice. Nisam imala dokaza da sam silovana.
- Žele se naći s tobom večeras i spavati s tobom. Napravi onako kako ti kažu i dat će ti slike. Kazali su da će nauditi tvojoj braći ako to ne učiniš - rekao mi je.
Priča se nastavila naredne dvije godine. Svaki put drugi muškarac bi me zatvorio u sobu velikih luksuznih kuća i bila bi s njima satima. Nikad nisam saznala njihova imena. Bili su to muškarci različitih godina, punih džepova i s jakim arapskim naglaskom. Nitko me nije pitao zašto sam tamo, koliko imam godina niti mogu li mi pomoći. Nikad nisam sudjelovala u činu i nikad mi nisu za to dali novac.
Bila sam ropkinja koja je pokušavala dobiti natrag fotografije.
Nisam znala što činiti. Svaki put kad bih ignorirala telefonski poziv, mrtva ptica ili miš bili bi mi ostavljeni u poštanskom sandučiću. Automobilom bi slijedili mog brata i mene na putu iz škole.
Nakon dvije godine zlostavljanja moji su roditelji primijetili promjenu u mom ponašanju i karakteru. Ocjene u školi su bile loše pa su mi poslali školskog savjetnika. Ona je sve pripisala hormonima i teškom prilagođavanju novoj sredini.
Nakon mjeseci provedenih sa savjetnicom, jedne noći osjetila sam se snažnom. Rekla sam Danielu da mi mora dati fotografije. Nastao je muk, a onda me pretukao remenom.
U proljeće 1982. moj otac dobio je novi posao i morali smo se preseliti u Connecticut. Tek kad smo prešli granicu osjetila sam se slobodnom. Napokon sam duboko udahnula i zaspala.
Ovo je bio samo ulomak iz knjige The Slave Across The Street koju je napisala Theresa Flores. Teresa je sada socijalna radnica koja diljem svijeta podučava o suzbijanju trgovine ljudima. Udana je majka troje djece i živi u Ohiu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....