'ZAŠTO MI ŽENA TO RADI? I crveno donje rublje za naše vatreno pomirenje završilo je na Facebooku!'

Hej, stari, vidim da su ti cure bolesne - naš susjed Edo zaustavio me ispred lifta, taman dok sam se ruku punih vrećica borio da otvorim vrata na njemu.

Zastao sam na trenutak i začuđeno ga pogledao. Kako je on mogao znati da su moji doma bolesni? Valjda je pretpostavio po narančama i limunima, pomislio sam trudeći se spretnije uhvatiti vrećicu koja mi je prijetila iskliznuti iz ruke. Ipak, prije nego što je Edo stigao bilo što reći, sinulo mi je otkud mu informacija: s prokletog Facebooka!

- Baš sam malo prije vidio kod Jasne status Žene virozne – nadodao je Edo i time potvrdio moju pretpostavku.

- I ove proljetne viroze znaju biti zeznute. Pazi da se ne zaraziš. Znaš kako smo mi muški osjetljivi.

Gledao sam ga boreći se da mi neka od brojnih pretrpanih vrećica ne ispadne iz ruku, pjeneći se u sebi na moju ženu. Ne opet, Jasna! Zašto moraš baš sve što se događa u našoj kući obznanjivati na tom vražjem Facebooku?

Kad sam ušao u stan, zatekao sam kćeri kako leže u svojoj sobi, kašljući svaka u svom krevetu, dok sam ženu našao za kompjutorom. U šlafroku, raščupane kose, crvena nosa i umotana u deku izgledala je grozno.

- Jasna, pobogu! – uzdahnuo sam spuštajući vrećice na pod. – Zašto nisi u krevetu? Pogledaj se samo kako izgledaš – predbacio sam joj.

Već nekoliko dana nije bila sposobna ni za što. Ja sam morao odlaziti u nabavku, izvoditi prije i poslije posla našeg psa Rokija u šetnju, kuhati, pospremati i prati, a najgore je bilo to što se ni sam nisam baš najbolje osjećao. Nešto me grebalo u grlu i škakljalo u nosu, a pri svakom malo većem naporu čelo bi mi se orosilo grašcima znoja. Možda sam bio samo premoren, ali možda je i mene nešto lovilo.

U svakom slučaju, nisam imao razumijevanja za Jasnino ponašanje i nisam vidio nikakvu logiku u tome da tako bolesna danonoćno bulji u kompjutor. Kad sam joj to rekao, glasno je puhnula u maramicu i pogledala me preko ruba crvenih očiju.

- Baš si užasan! - rekla mi je tonom punim predbacivanja. Zaustila je da će još nešto reći ali ju je u tome prekinuo snažan nalet kašlja. Dodao sam joj sirup od trpuca i bez riječi odnio vrećice s namirnicama u kuhinju. Sjeo sam na stolac i prošao prstima kroz kosu. Osjećao sam se umorno i prazno. Jasna i ja smo imali problem, to je sad bilo i više nego očito, a on se nije zvao gripa. Bolest dođe i prođe, a jaz među nama postajao je sve dublji. Zašto je to radila? Zašto je morala baš sve što se kod nas doma događalo razglasiti cijelom svijetu na sva zvona?

- Hoćeš li mi skuhati čaj? - začuo sam iz dnevnog boravka promukli glas, a odmah nakon njega još dva dječja:

- I nama, tata!

Pristavio sam, dakle, vodu za čaj, istisnuo nekoliko limuna i zakuhao pileću juhu iz vrećice. Dok sam se vrzmao po kuhinji, kroz glavu su mi se rojile raznorazne misli. Sve one vrtjele su se oko jedne centralne, a ona se zvala: Facebook! On je bio taj koji mi je zagorčavao život! Prije njega je u našoj kući sve bilo u redu.

Iskoristivši trenutak kad je otišla u kupaonicu, s nevjericom sam pročitao novi status na njezinoj stranici: nema ničeg ljepšeg od vatrenog pomirenja nakon svađe…

NASTAVAK ispovijesti pročitajte u Mojoj tajni od travnja

U novoj Mojoj tajni možete pročitati i još:

Ponovno u iskušenju: Ljubavnica iz središnjice stiže u moj ured

Surogat majka: Bebu će mi roditi njegova bivša žena

Zanemarivanje djeteta: Kakva sam ja to majka? Zbog sebičnog muža odrekla sam se kćeri...

Antidepresivna taktika: Još jučer je htio u mirovinu, danas me vodi u Pariz

Vremenska kapsula: Zar će moj sin dobiti dijete s nesuđenom polusestričnom?

Ucviljena udovica: Bio je i ostao moj kamen oko vrata

Nož u leđa: Raspadu našeg braka kumovala je upravo naša vjenčana kuma