Bez praćenja kontakata, imat ćemo ‘covid-bombe‘. Ne možemo se osloniti na dobru volju građana

Čuj, stari, zaboravil sam ti reći da imam koronu! Kaj i ti si doma, imaš temperaturu? Meni je sad dobro, ali čujem da i Štef ima covid. Ma da, rekli su mi da obavijestim svoje kontakte, neke jesam, neke nisam, više ni ne znam koliko nas je bilo na onom tulumu. I tak bumo svi dobli koronu"! Slični razgovori mogli bi se ubuduće voditi češće ako prođe prijedlog po kojem će najveći dio 'traženja' kontakata ovisiti o dobroj volji zaraženih, što je u potpunoj suprotnosti s preporukama europskog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Nedvojbeno, novi epidemiološki pristup drastičnije bi povećao broj zaraženih sukladno padu broja samoizoliranih i praćenih kontakata. Naime, podatci govore da više od polovice novozaraženih dolazi iz poznatih 'inkubatora', odnosno iz samoizolacije, a to znači da bi u suprotnom tih 14 dana bezbrižno širili virus u svom okružju jer ne bi bili 'osuđeni' na 'zatvaranje'.

Razlog promjene? Manjak epidemiologa koji bi mogli 'pratiti' višestruko povećan broj zaraženih! No, što je tu novog? Pa od početka epidemije znamo da Hrvatska ima samo 120 epidemiologa i da to sigurno nije dovoljno da se pokrije korona u 'zimskom periodu'. Zabrinjava, međutim, što se u međuvremenu gotovo ništa nije učinilo da se izbjegne ovaj scenarij u kojem se u najozbiljnijoj situaciji do sada računa da će savjest građana 'epidemiologa' spriječiti nekontrolirano širenje covida-19.

Htjeli to priznati ili ne, u ovom trenutku hrvatska obrana protiv koronavirusa izgleda poprilično kaotično u dijelu koji se odnosi na 'kontrolu štete'. Naime, u trenutku kad brojke novozaraženih vrtoglavo rastu, krenuli su prijepori za čije je rješavanje bilo vremena prije barem dva mjeseca. Umjesto da se 'špajza' s protuepidemijskim mjerama napunila dok su brojke bile manje, čekalo se da prođe podne da se pozovu 'vatrogasci' da ugase što se da (građani?), a onda to ne može dobro završiti.

Situacija sve više nalikuje na dobrog učenika na početku škole koji se potom malo zaigrao, ušao u 'loše društvo' pa bi mogao na kraju pasti razred.

Mjesecima se, naime, govori da je nužno povećati broj testiranja, ali i maksimalno pokriti kontakte zaraženih. Jednako tako, znalo se da imamo stotinjak epidemiologa i da nešto treba učiniti da se timovi 'podebljaju', ali ne epidemiolozima, jer nije riječ o specijalizaciji od danas do sutra, već moguće mladim liječnicima ili nekim drugim zdravstvenim radnicima koji 'čame' na burzi čekajući pripravnički.

Od srpnja do danas moglo ih se educirati, a nije. Umjesto maksimalno stručnog praćenja kontakata, prijedlog je da 'zadaću' pišu sami oboljeli. Oni bi trebali popisati svoje kontakte, uzeti adrese, OIB-e i još po neki podatak i poslati ih epidemiolozima da sve to 'proknjiže'.

Bio bi to 'kupus' samo takav s obzirom na to da se i dosad tajilo kontakte i da dio građana i dalje ne shvaća ozbiljnost situacije, već uporno žele živjeti život prije korone. Mnoge je teško natjerati čak i na nošenje maski ili na držanje distance, a kamoli na 'činovnički' posao koji bi trebao spasiti život drugih.

Istina, u tom minoriziranju problema Hrvatska nije izuzetak u odnosu na druge europske zemlje u kojima je sve više 'buntovnika bez razloga', bez obzira na to da iz ove kože ne možemo dok se ne pojavi cjepivo ili lijek protiv novovjeke pošasti pa je odgovornost nadležnih tim veća. Ne bi li se izbjegla eksplozija hodajućih 'covid-bombi', zadnji je tren da se 'Trnoružica' probudi i hitno 'podebljaju' mogućnosti praćenja kontakata 'ma gdje bili', ne oslanjajući se samo na dobru volju građana.