BORBA ZA LIJEKOVE Apotekari su u panici, no treba li Andol i Maxflu prodavati samo u ljekarnama?

Želite li vrećicu? Treba li vam još nešto? Kartica ili gotovina? Pitanja su to koja su nam magistri farmacije uputili u pet zagrebačkih ljekarni koje smo jučer obišli kako bi ustanovili razlikuje li se njihova uloga od uloge “običnog” prodavača. Sezona je prehlada i viroza, pa smo se ograničili na lijekove protiv takvih simptoma, kao i na često tražene, što jače analgetike.

Na te dvije grupacije bezreceptnih lijekova u prvih devet mjeseci ove godine na hrvatskom je tržištu potrošeno 246 milijuna kuna dok se na prodaji svih vrsta bezreceptnih lijekova okrenulo 606,2 milijuna kuna. S obzirom na to da je tijekom prošle godine na lijekove protiv prehlade i analgetike potrošeno 330 milijuna kuna, a cijelo OTC tržište bilo je teško 795,6 milijuna kuna, u industriji se očekuje stagnacija ili tek blagi rast.

Apoteke se međusobno bore za svaku kunu, a Hrvatska ih ima 1111 li 26 apoteka na 100 tisuća stanovnika, što je iznad europskog prosjeka jer jedna apoteka dolazi na 3700 stanovnika dok u prosjeku EU jedna apoteka opslužuje 4500 ljudi. Novu apoteku pak na tako zasićenom tržištu teško je otvoriti jer udaljenost između dvije mora biti 200 metara u mjestima sa 500 tisuća stanovnika, 300 metara u mjestima od 100 do 500 tisuća stanovnika i 500 metara u mjestima s manje od 100 tisuća stanovnika.

Odobrena prodaja

Hrvatski farmaceuti nedavno su se snažno usprotivili mogućnosti da se bezreceptni lijekovi prodaju izvan ljekarni - u specijaliziranim prodavaonicama.

Prema bazi lijekova Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode u specijaliziranim prodavaonicama mogu se prodavati 163 lijeka raznih namjena.

Na organizirani pokret otpora farmaceute je potaknulo to što se Agrokorov Konzum registrirao za prodaju bezreceptnih lijekova. Upusti li se aktivnije na to tržište, a takve planove nije predstavio, Konzum bi mogao uzeti dio financijskog kolača apotekama iako njima i dalje ostaje ekskluzivno pravo na prodaju oko 300 bezreceptnih lijekova kojima nije odobrena prodaja u specijaliziranim prodavaonicama.

Svoju tržišnu poziciju apotekari brane tvrdeći da je zaposleni magistar farmacije nužan kako bi kupcu lijeka dao savjet bitan za zdravlje i utvrdio je li traženi lijek najbolji za njega. Specijalizirane prodavaonice lijekova ne moraju imati zaposlene magistre farmacije, a novi pravilnik na snazi od ovog mjeseca propisao je da na puno radno vrijeme moraju zapošljavati farmaceutske tehničare, no ne i fakutetski obrazovane farmaceute.

Jutarnji je obišao nekoliko ljekarni, no nikakve savjete osim traženih tableta nismo dobili.

Zlatno pakiranje

U prvoj ljekarni kod Cibone zatražili smo popularni analgetik Caffetin, jedan od najčešće korištenih lijekova pri jakim zuboboljama i glavoboljama. Ljubazna ljekarnica spremno je posegnula za zlatnim pakiranjem s dvanaest tableta od kojih svaka sadrži 250 miligrama paracetamola, 210 mg propifenazona, 50 mg kofeina i 10 mg kodeina.

Priupitala nas je potom treba li nam još što, a kako je odgovor bio negativan, ispostavila je račun na 16 kuna i 88 lipa. S malenom promotivnom vrećicom i logom tvrtke krenuli smo dalje, u Vukovarsku ulicu, gdje se nalazi zbog lokacije relativno dobro posjećena ljekarna.

Tražili smo analgetik Neofen i to njegovu snažniju inačicu - Neofen Forte. Riječ je o lijeku naročito popularnom među ženama jer slovi kao najučinkovitiji protiv menstrualnih bolova.

Svaka od deset tableta sadrži 400 miligrama ibuprofena. Iako se, načelno, ibuprofenski lijekovi ne prodaju bez liječničkog recepta, slabije varijante poput ovog, iako vrlo učinkovite, mogu se bez problema kupiti i u ljekarnama.

Ni ovdje nas nitko nije pitao zbog kojih simptoma kupujemo ovaj analgetik, niti nam pokušao prodati neki drugi lijek. Uredno smo dobili račun na 26 kuna i 16 lipa, lijepu, malenu vrećicu, te smiješak magistre. Neofen Forte smije se prodavati samo u ljekarnama.

Zaputili smo se u još jednu ljekarnu u naselju Vrbik, nedaleko od Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te ovaj put naišli na omanju gužvu. Mnogi kupuju lijekove protiv prehlade, za smirivanje kašlja ili iskašljavanje.

Okus tablete

Žena ispred nas traži popularni Bisolex, jedan od češćih lijekova protiv kašlja. Ljekarnica ju pita: obični ili Forte. Pomalo zbunjeno, mušterija kaže Forte, a ljekarnica joj, bez objašnjavanja razlike, predaje tražene tablete.

Ovdje smo odlučili kupiti šumeći Aspirin C. Iako se pojavio tek prije nekoliko godina, ovaj je lijek postao vrlo često i univerzalno sredstvo za brojne smetnje - od blagih bolova, povišene temperature i simptoma prehlade i gripe, pa sve do mamurluka. Po sastavu vidimo da je riječ o 400 mg acetilsalicilatne kiseline i 240 mg askorbatne kiseline. Riječ je o lijeku koji se izdaje bez recepta, no može se prodavati samo u ljekarnama, a ne i specijaliziranim prodavaonicama.

Taj se lijek nikako ne preporučuje astmatičarima, što je autor teksta naučio na vlastitoj koži kada je istovremeno pokušao kupiti receptnu pumpicu Ventolin i ovaj Aspirin. Na pitanje za koga je što, te iskren odgovor kako je oboje za istu osobu, ljekarnik je tada odbio prodati Aspirin C. No, ovog puta magistra farmacije je pitala samo želimo li s okusom limuna ili naranče. Platili smo 43 kune i 27 lipa s porezom, pa nastavili.

Prisjetili smo se Bisolexa i pitanja oko tog lijeka, pa u idućoj ljekarni na Martinovki zatražili baš taj lijek za smirivanje kašlja. No, pitanje je ovdje izostalo. Nakon što nam je za dvadeset tableta s po osam miligrama bromheksinklorida naplaćeno 27 kuna i 84 lipe, dobili smo tek uputu kako ga valja uzimati s dosta tekućine.

Tehnički problemi

U posljednoj ljekarni, nedaleko od Učiteljskog fakulteta na Savskoj cesti, kupili smo jedan od najpopularnijih lijekova protiv simptoma prehlade i gripe - Lupocet i za 20 tableta s po 500 miligrama paracetamola izdvojili 19 kuna i osam lipa. Ovdje je nastao manji problem.

Najprije su nas, zbog gužve, zamolili da odemo u jedan, pa u drugi red. Onda se farmaceutkinje nisu mogle dogovoriti koja točno zna raditi s POS uređajem za plaćanje debitnom karticom, te smo lijek, bez ikakvih pitanja i uputstava za uzimanje, dobili tek nakon nekoliko minuta. Potrošili smo tako u kratkom roku na lijekove 133 kune i 23 lipe.

Iz Komore pak tvrde da bi nas svakako pitali za veće količine klijekova, npr. da smo došli i pokušali kupiti nekoliko pakiranja istog lijeka.