DOPING-TEST Nogometaš, košarkaš i trojica odbojkaša pali zbog pušenja trave

ZAGREB - Nemaju za kruh, ali imaju za travu! Godinama već slušamo da nam profesionalni sportski pogoni gladuju, a tamo gdje nisu namireni, ne osjećaju ni odgovornost da budu disciplinirani. Nadodaju li se na sve još i hirovite mlade godine prepune raznih izazova - eto nam priče o napušenim hrvatskim sportašima! Čak petorica od šestorice, koliko ih je samo u posljednjih mjesec dana u Hrvatskoj palo na dopinškoj kontroli, sfrkali su si džoint, odnosno uživali marihuanu - trojica odbojkaša, košarkaš i nogometaš.

Tijekom 2012. u Hrvatskoj je 13 sportaša bilo pozitivno na testiranjima na zabranjene tvari, a čak desetoricu “marica” će stajati suspenzije iz sporta u periodu od šest do osam mjeseci. Bilo je dostatno da prekršitelji uvuku dim tri puta pa da čak i tri tjedna nakon uživanja marihuane budu uhvaćeni sofisticiranom metodom koja kirurški precizno radi razliku između aktivnih pušača i onih koji su samo bili u “kontaminiranoj” prostoriji.

Hirove nećemo tolerirati

- Uživanje marihuane pri vrhu je zastupljenosti, ili čak najzastupljeniji prekršaj u svim europskim i svjetskim antidopinškim agencijama - govori dr. Zoran Manojlović, specijalist kliničke farmakologije i toksikologije te predstojnik Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping.

Igrom slučaja “pušači” su popadali jedan za drugim, u samo nekoliko tjedana njih čak petorica, pa je priča odjeknula, a javnost se pita “zaboga, što nam to uzgajaju klubovi?”.

- Mi smo kroz stegovne postupke ustanovili da se radi o mladenačkim bedastoćama, a ne modelu ponašanja. No, mi ni mladenačke hirove ne možemo tolerirati, ali Stegovno vijeće prijestupnike neće kazniti prestrogo jer zabranjenu supstancu nisu koristili da bi poboljšali svoju sportsku izvedbu - kaže dr. Manojlović. - Baš suprotno, marihuana umrtvljuje, pretjerano opušta i relaksira, pa loše djeluje na percepciju i koordinaciju i zapravo ju je opasno uzeti u kontaktnim, brzim i momčadskim sportovima. Ali, marihuana može izazvati i paradoksalne reakcije, anksiozna stanja, paranoidne poremećaje, psihoze, depresiju... U svakom slučaju, kultura marihuane i kultura sporta ne idu zajedno.

A antidopinška služba u Hrvatskoj zamalo je “umrla” prije dvije godine, jer je tadašnja Vlada pošto-poto željela, neovisno o narušavanju ugleda hrvatskoga sporta, uštedjeti tadašnjih 4,75 milijuna kuna, koliko je bio godišnji proračun Hrvatske antidopinške agencije (HADA).

- Tragikomično bi bilo ukinuti nešto što predstavlja zlatni standard na međunarodnom planu, a posebno u Europi kojoj se približavamo. Od 1989. godine gradi se svjetski sustav borbe protiv dopinga, a sudjelovao sam u njemu i dok nije bilo antidopinške agencije na svjetskoj razini. Mogu reći da je agencija najbolji institucionalni oblik za takvo djelovanje i ona mora biti državna - rekao je tada za naš list dr. Ivan Fattorini, predsjednik Upravnog odbora HADA-e.

Služba antidopinga

Hrvatski sport ipak je uspio sačuvati poželjni civilizacijski standard, HADA se u prijelaznoj 2011. godini spojila s Hrvatskim zavodom za toksikologiju, pa smo dobili jedinstvenu službu antidopinga, Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA), u kojem radi šestero djelatnika, a godišnji proračun HZTA-a je 4,3 milijuna kuna.

- Čim smo se organizirali, već u siječnju ove godine napravili smo više testova nego u cijeloj godini ranije. Ove smo ih godine u nacionalnom programu napravili oko 900, a još oko 150 testova obavili smo u međunarodnom programu, ‘servisirajući’ međunarodna natjecanja u našoj zemlji. Jedno testiranje košta između 100 i 140 eura, to je cijena laboratorijske usluge, a mi surađujemo s možda i jednim od najboljih laboratorija u Europi, u Seibersdorfu nedaleko od Beča. No, postoje još i troškovi dopinških kontrolora, kojih vrhunski educiranih diljem Hrvatske imamo nekoliko desetaka, a tu su i troškovi transporta uzoraka - ističe dr. Manojlović.

Je li 13 dopingiranih sportaša, koliko ih je u Hrvatskoj otkriveno u 2012., puno ili malo, teško će reći i u samom HZTA-u s obzirom na to da je ovo prva godina u kojoj se sustavno pristupilo testiranjima, ali i prevenciji dopinga.

- Udio pozitivnih, dakle otkrivenih u korištenju nedopuštenih sredstava na gornjoj je granici europskoga prosjeka, čak možda i malo iznad europskoga prosjeka - kaže dr. Manojlović. To baš i nije činjenica koja ohrabruje, ali ohrabruje intenzitet borbe i broj izlazaka na teren “dopinške policije” jer je Hrvatska prema broju testiranih uzoraka ove godine vodeća u regiji.

I u Hrvatskoj “živi” registrirana grupa vrhunskih sportaša za testiranje. Svi sportaši koji su u toj grupi imaju svoje kompjutorske programe, kodove i šifre te su dužni slati podatke o svojoj svakodnevnoj lokaciji i dati nam svaki dan pristup jedan sat da ih se eventualno može testirati. Naravno da je nemoguće znati uvijek unaprijed gdje će se točno biti baš svaki dan i kada, pa postoji i mogućnost revidiranja lokacija i termina. U tom su programu, kaže dr. Manojlović, Blanka Vlašić i Ivica Kostelić, ali nije, recimo, Luka Modrić, koji potpada pod kontrolu agenciju zemlje u kojoj igra.

Doping ubija sport

- Izlazimo na teren i ako nam netko prijavi da opravdano sumnja u neku anomaliju. No, nas je jako malo, samo nas šestero radi i na testiranjima, i na prevenciji, i na edukaciji, i na informiranju, i u administraciji. A britanska antidopinška agencija ima 60 zaposlenih, a 12 od njih rade u obavještajnoj službi, dakle idu na teren upravo tragom sumnji i dojava - priča dr. Manojlović.

Brojni vrhunski sportaši bune se da ih se doslovce maltretira kontrolama, stalnim praćenjem i praktički stalnim uvidom u njihov privatni život.

- Istina je da vrhunski sportaši žrtvuju jedan dio svoje privatnosti, ali neka to shvate tako da to rade kako bi pripomogli da i njima i svima ostalima osiguramo jednakost. Doping je prijetnja egzistenciji sporta. Nastavi li se razvijati i koristiti doping ovim trendom, sport će izgubiti smisao.