Puno je govora o snažnijoj ulozi prevencije u unapređenju cjelokupnog zdravstvenog stanja nacije te dugoročnog rasterećenja i smanjenja troška zdravstvenog sustava. Nepušenje, zdrava prehrana, redovita tjelesna aktivnost i metode zbrinjavanja stresa primjer su preventivnih aktivnosti u zdravstvu. Nažalost, implementacija ovih aktivnosti i posljedično njihov uspjeh u promjeni zdravstvenog stanja nacije nabolje su upitne. Zašto je tako? Krenimo od zdrave prehrane. Postavlja se pitanje što je to zdrava prehrana i što su zdrave namirnice. Primjerice, je li veganska prehrana zdrava i poželjna, trebamo li konzumirati više proizvoda bogatih proteinima, trebamo li izbjegavati masnu hranu, mlijeko, šećer, gluten? Odgovori na ova pitanja nisu jednoznačni i u pravilu trebamo poznavati detaljnije navike pojedinca i njegovo zdravstveno stanje kako bismo mogli dati jasne odgovore. To je logično budući da cijela medicina teži prema individualiziranom pristupu i jedinstvenom rješenju za svakog pacijenta. No postavlja se pitanje hoće li svima biti dostupan takav individualizirani pristup i hoćemo li imati dovoljno resursa da ga provedemo u djelo.
Iako je ovo tekst o medicini budućnosti, nakratko ćemo se vratiti u prošlost i zaključiti kako su jednostavne, ali masovne intervencije, spasile najviše života: klasična igla, cjepiva, transfuzija krvi, antibiotici, kloriranje vode, pasterizacija i moderni toaleti. Možete li zamisliti da ovako jednostavni zahvati mogu i u 21. stoljeću spasiti milijune ljudi modernog svijeta? Iz moje perspektive odgovor je potvrdan, a rješenje se krije u prehrani.
Većinu modernih kroničnih bolesti, poput visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti tipa 2, masne bolesti jetara, gihta i krvožilnih bolesti, povezujemo s modernim stilom života koji obiluje stresom i procesuiranom hranom, a oskudijeva tjelesnom aktivnošću i kvalitetnim snom. No postoji zajednički nazivnik koji povezuje moderni stil života sa svim prethodno navedenim kroničnim bolestima, a to je inzulinska rezistencija. Inzulin je hormon koji ima brojne važne uloge u našem organizmu, no glavna mu je zadaća otvoriti kanale za šećer na stanicama mišića kako bismo iz šećera mogli dobiti energiju. Ovaj proces se događa tako što se inzulin veže na svoj receptor koji se nalazi na površini svih stanica, a najviše na stanicama skeletnih mišića, nakon čega se otvaraju kanali kroz koje šećer iz krvi ulazi u stanicu. Ovaj proces je sličan modelu ključa i ključanice, pri čemu je inzulin ključ, a inzulinski receptor ključanica. Inzulin sam po sebi, naravno, nije štetan, no veoma je važno da ga u organizmu nema ni previše, ni premalo. Ako ne prakticiramo redovitu tjelesnu aktivnost, jedemo previše ugljikohidrata, pod stresom smo ili ne spavamo dovoljno, receptori za inzulin neće više biti osjetljivi, zbog čega normalna koncentracija inzulina više neće moći otvarati kanale. Drugim riječima, ključanica je oštećena i ključ je otežano otključava. Ovaj problem će naša gušterača “riješiti” još snažnijim lučenjem inzulina koji će uspijevati otvarati kanale na mišićnim stanicama neko vrijeme, no istodobno će raditi veliku štetu svim drugim organima.
Upravo zbog inzulinske rezistencije i viška inzulina u organizmu imamo brojne tegobe: debljamo se, osjećamo se umorno, imamo učestale glavobolje i probavne smetnje, erektilnu disfunkciju ili neredoviti menstrualni ciklus, masna jetra, visoki krvni tlak, visoku mokraćnu kiselinu i trigliceride u krvi, deficit vitamina D, oslabljen učinak hormona štitnjače, a dugoročno povećavamo rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 te kardiovaskularnih i zloćudnih bolesti. I pazite sad, inzulinsku rezistenciju ima 30 do 50 posto svih odraslih ljudi na svijetu, pa nije ni čudo što je pandemija ovih bolesti u porastu u većini zemalja diljem svijeta. Osobe s inzulinskom rezistencijom možemo nazvati metabolički drukčijima ili kako su naši stari govorili, to su ljudi sa “sporim” metabolizmom. Rješenje ovog problema je zapravo jednostavno - potrebno je izbaciti ugljikohidrate iz prehrane. Ugljikohidrati u prehrani su glavni stimulans prekomjernog lučenja inzulina, koji održavaju i pogoršavaju inzulinsku rezistenciju. Pogoršanje inzulinske rezistencije uzrokuje još jače lučenje inzulina, a inzulin u mozgu stvara još veću želju za još ugljikohidrata. Tako se vrtimo u začaranom krugu “ovisnosti” o ugljikohidratima. Rješenje se nameće samo od sebe: ako izbacimo ugljikohidrate iz prehrane, smanjit ćemo potrebu za lučenjem inzulina te tako razbiti ovaj začarani krug i ubrzo “resetirati” naš metabolizam.
No od čega će naš organizam stvarati energiju u tom slučaju? Od masti, i to poglavito zdravih masti kakve nalazimo u sjemenkama, orašastim plodovima, plavoj ribi i maslinovu ulju, no ni svinjska mast u tom slučaju nije opasna! Bitno je naglasiti kako unos proteina ne smijemo povećavati, odnosno udio proteina u prehrani ostaje kao i u standardnoj “uravnoteženoj” prehrani. Ovakav režim prehrane zove se low-carb-high-fat (LCHF) prehrana ili popularno “keto” prehrana. Naziv “keto” dolazi od riječi ketoni ili ketonska tijela, a to su molekule koje nastaju razgradnjom masti i u organizmu služe kao alternativni izvor energije. Ovaj koncept ima sve više pobornika diljem svijeta. Virta Health je tvrtka za virtualno savjetovanje pacijenata sa šećernom bolesti tip 2 koja je stotine tisuće Amerikanaca “prebacila” na LCHF prehranu i tako poboljšala kontrolu njihove šećerne bolesti tipa 2, smanjila potrebu za inzulinom, a u nekih osoba i izliječila šećernu bolest. Ova intervencija poboljšala je cjelokupni metabolički profil pacijenata koji su uz bolju kontrolu šećerne bolesti ujedno i smršavjeli, imali bolje vrijednosti krvnog tlaka i manje masnoće u jetrima. Koristeći ovaj model, Virta Health je od startupa, koji je osnovan 2014. godine, došao do respektabilne tvrtke koja godišnje uprihoduje 100 milijuna dolara od američkih osiguravajućih tvrtki, kojima se više isplati platiti Virtino savjetovanje, nego trošiti goleme količine novca na lijekove svojih osiguranika koji su, unatoč tome, sve bolesniji i imaju smanjenu radnu sposobnost i učinkovitost.
No postoje brojni izazovi u ovom području. Primjerice, osoba koja prakticira LCHF prehranu teško će voditi normalan život u svijetu okruženom ugljikohidratima koji su upakirani i tamo gdje ih ne bismo očekivali. Upravo se s tim problemom u koštac želi uhvatiti i jedan hrvatski startup pod nazivom Metabolic Friendly koji, uz savjetovanje osoba, želi osvijestiti što veći broj ljudi o ovom problemu i surađivati s prehrambenom industrijom, trgovinama, restoranima i hotelima kako bi prilagodili svoju ponudu metabolički drukčijim osobama. Primjerice, zašto u dućanima ne bismo imali police s Metabolic Friendly proizvodima koje smiju konzumirati osobe koje prakticiraju LCHF, zašto na benzinskoj postaji ne bismo kupili sendvič s LCHF kruhom, zašto ne bismo pojeli u restoranu savršen obrok bez ugljikohidrata i zašto ne bismo odsjeli u hotelu u kojem se za doručak poslužuju palačinke od bademova brašna s preljevom od borovnica bez dodanog šećera. Ovakva sveobuhvatna intervencija dugoročno ima potencijal spriječiti razvoj brojnih kroničnih nezaraznih bolesti, ali i pomoći osobama koje te bolesti već imaju. Malo-pomalo, tako možemo biti zdraviji, osjećati se bolje i življe, biti produktivniji te rasteretiti zdravstveni sustav kako bi se liječnici mogli posvetiti pacijentima kojima doista treba individualizirani pristup. A potrebe za individualiziranim pristupom će uvijek biti, kao i potrebe za dobrim lijekovima (kako onim postojećim tako i novima koji su u fazi razvoja).
Zaključno, mogu reći da sam optimistična i da će ovakvi i slični projekti koji objedinjuju znanja i intervencije brojnih struka (liječnika, nutricionista, farmaceuta, ugostitelja, prehrambenih tehnologa, informatičkih stručnjaka) učiniti zdravstveni sustav dostupnijim i učinkovitijim. Za prava rješenja uvijek je potreban multidisciplinarni pristup.