Rezultati istraživanja provedenih o mladima s problemima kockanja ukazuju da su posebno sportsko klađenje i igre na automatima dostupniji mladima i da bi država trebala propisati nižu dob (maloljetništvo) za legalno uključivanje u igre na sreću u Hrvatskoj. Rezultati provedenih istrživanja jednoznačno upućuju i na intenzivnije rizično ponašanje mladih koji su razvili psihosocijalne probleme povezane s kockanjem te njihovu liberalniju percepciju industrije igara na sreću i percepciju o većoj pristupačnosti pojedinim igrama (Ricijaš, N. (2020.). Mladi s problemima kockanja - koliko kockaju i kako vide industriju igara na sreću. Klinička psihologija, 13 (2020.), 47 - 6).
Iako se u ovom serijalu bavimo maloljetnicima, nije na odmet spomenuti i kakvi su rezultati o riziku kockanja među studentima, čime se također bavilo istraživanje koje je proveo prof. dr. sc. Neven Ricijaš. Kad je riječ o studentima, rezultati istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da je doživljaj klađenja među studentima sveučilišta prisutan kod 83,9 posto ispitanika tijekom života, s izraženim spolnim razlikama. Otprilike 4,5 posto studenata ispunjava kriterije za problematično klađenje, a ponovno su utbrđene spolne razlike, pri čemu su muškarci zastupljeniji u svim kategorijama Indeksa težine problema kod klađenja koje ukazuju na prisutnost problema (znanstveno-istraživački projekt Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta: "Obilježja kockanja studenata u Hrvatskoj - značaj kognitivnih i emocionalnih čimbenika").
Patološka sklonost
Nadalje, rezultati istraživanja o percepciji kockanja mladih iz perspektive stručnih suradnika u školama iz 2020. godine općenito pokazuju njihovo relativno rijetko susretanje s problemima kockanja kod mladih te podcjenjivanje prevalencije tog rizičnog ponašanja, iako su ispitanici svjesni značajne pristupačnosti kockarskih proizvoda mladima. Istodobno se stručni suradnici ne procjenjuju dovoljno kompetentnima za pružanje adekvatnih intervencija u tom području te nisu u dovoljnoj mjeri upoznati s razvijenim edukacijama i intervencijama na našim prostorima (Mandić, S., Lamešić, L. i Ricijaš, N. (2020.): Kockanje mladih iz perspektive stručnih suradnika u srednjim školama).
Kad je riječ o onima koji zatraže stručnu pomoć, prema podacima Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u posljednjih pet godina je prosječno godišnje kod 50 mladih u dobi od 18 do 25 godina zabilježena dijagnoza kockanja (F63.0 ili Z72.6), a u svim dobnim skupinama prevladava muški spol (0 - 17 god. 75%, 18 - 25 godina 96%, 25+ godina 90%).
Prema podacima iz baze hospitalizacija, tijekom 2022. godine u stacionarnom dijelu ili u dnevnim bolnicama bile su hospitalizirane 202 osobe svih dobnih skupina, kojima je kao glavna otpusna dijagnoza zabilježena patološka sklonost kockanju (MKB-10 F63.0) ili kockanje i klađenje (MKB-10 Z72.6). Od toga je jedna osoba bila u dobi do 18 godina. I prijašnjih su godina zabilježeni samo pojedinačni slučajevi bolničkog liječenja osoba u dobi do 18 godina zbog ovisnosti o kockanju, a najviše ih je bilo u toj dobi 2019. godine kada su hospitalizirane četiri osobe do 18 godina.
Zabrana kao oblik prevencije
U dnevnim je bolnicama zbog ovisnosti o kockanju zabilježeno 176 osoba svih dobnih skupina te su na liječenje dolazile više puta zbog istog slučaja. Prosječno je jedna osoba bila na liječenju zbog ovisnosti o kockanju 13,7 puta u dnevnim bolnicama tijekom godine. To najbolje govori o težini te bolesti i opterećenju koje ta ovisnost predstavlja za pojedinca i njegovu obitelj.
Ovisnost o igranju igara na sreću često prate komorbiditetni psihički poremećaji poput depresivnog poremećaja, anksioznog poremećaja, ovisnosti o psihoaktivnim tvarima te je kod osoba s problemom ovisnosti o kockanju značajno povećan rizik od samoubojstva u odnosu na opću populaciju.
To daje dovoljno vremena roditeljima da strogom zabranom kockanja i klađenja svojoj djeci osiguraju da takvo ponašanje ostane samo na razini pojedinačnih iskustava, bez razvijanja ovisnosti. Za kockanje i klađenje su nužna financijska sredstva koja djeca ipak uglavnom nemaju jer samostalno ne zarađuju. Time je zabranom kockanja i klađenja u obiteljskom domu za djecu i mlade moguće efikasno prevenirati razvoj te ovisnosti.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti