Ispitanici LSD moraju nabaviti sami i zajedno s placebom gutati ga četiri tjedna

Ne pijem ujutro kavu, uzimam LSD - mirno je prošle godine za Financial Times objasnila Diane, 29-godišnja osnivačica uspješnog start-upa.

Diane radi u Silicijskoj dolini, poslovnom središtu pored San Francisca, u kojem se nalazi sjedište stotina moćnih tvrtki poput Applea, Googlea ili eBaya. Konkurencija je jaka, milijuni dolara vrte se svake minute, stres je neizdrživ. Diane je početkom prošle godine probala nešto novo: svakog jutra, umjesto uobičajene kave, uzima mikrodoze LSD-a, psihodelične ilegalne droge koju je još 1938. otkrio švicarski kemičar Albert Hofmann, a koja je svoj procvat doživjela 60-ih godina prošlog stoljeća tijekom hipi-pokreta.

Prema preciznim uputama, koje se mogu naći na internetu, svaki treći dan uzima jednu desetinu uobičajene doze klasičnog tripa, odnosno LSD-a. Jedan dan uzima, dva dana pauzira.

- Nakon uzimanja, ne odem u čarobni svemir s ružičastim slonovima, nema nikakvih halucinacija ni tripa. Mikrodoziranje mi povećava produktivnost, kreativnost i pomaže mi da se fokusiram. I u društvenom životu sjajim, socijalni kontakti su puno bolji i lakši - opisala je Diane.

Hipi generacija 2.0

Mikrodoziranje LSD-a je u Silicijskoj dolini postao apsolutni hit među hi-tech stručnjacima, zbog kojih su već prozvani Hipi generacijom 2.0. Koliko je rašireno, teško je procijeniti. No, na Redditu grupa vezana za mikrodoziranje ima gotovo 37.000 članova, videoklipovi na YouTubeu kako mikrodozirati imaju stotine tisuća pregleda, a na specijaliziranim forumima stotine svjedoče kako se osjećaju bolje i kreativnije, na poslu su brži, koncentriraniji i učinkovitiji, po noći bolje i kvalitetnije spavaju, lakše komuniciraju s drugim ljudima, uspješniji su u vezama, više nemaju problema s depresijom i anksioznošću.

Sve fantastično. A negativne popratne pojave?

Osim što se radi o mikrodoziranju ilegalne droge, pa može biti opasno i kažnjivo nabavljati je, negativnih efekta po njihovo zdravlje, tvrde, nema - ako se droga pravilno dozira.

No, znanstvenici su nepovjerljivi. Naime, problem je što ovaj trend, koji sve više uzima maha, ni na koji način nije ispitan.

- Najveća opasnost mikrodoziranja danas leži u tome što mi ne znamo kakvi su dugoročni rizici. Na medicinskoj razini, mi o mikrodoziranju ne znamo ništa jer ne postoje istraživanja koja bi ukazivala na bilo kakve pozitivne ili negativne efekte - sažeo je James Rucker, psihijatar s londonskog King’s Collegea, za britanski Express.

Postoji nekoliko sporadičnih istraživanja, provedenih mahom na vrlo malom uzorku dobrovoljaca, mikrodozera, koji su iznosili svoja iskustva. Međutim, u znanstvenom smislu, takva istraživanja nemaju nikakvu relevantnost: da bi istraživanje bilo znanstveno relevantno i da bi na znanstveno utemeljen način detektiralo efekte i moguće nuspojave, mora biti kontrolirano tako da dio ispitanika uzima mikrodoze LSD-a, a drugi dio placebo. Tek tako se može precizno utvrditi što izaziva LSD, a što očekivanja onih koji ga koriste, odnosno placebo.

No, do kraja sljedeće godine i to bi se moglo promijeniti. Naime, britanska Fondacija Beckley u suradnji s Imperial College London početkom rujna započela je prvo istraživanje mikrodoziranja koje će uključivati veći broj ispitanika te imati kontrolnu, placebo grupu.

- Ovo će biti početak popunjavanja potpuno neistraženog područja u znanosti - rekao je Balázs Szigeti, voditelj istraživanja, za Guardian.

Međutim, prema svemu sudeći, ni ovo istraživanje, za koje je poziv zainteresiranima objavljen 3. rujna, a objava rezultata očekuje se u trećem kvartalu 2019., neće biti konvencionalno i u potpuno kontroliranim uvjetima, zbog čega mnogi već sada sumnjaju u njegovu pouzdanost.

Naime, iz očitih razloga - ilegalnosti droge, zbog čega i ispitanici većinom žele biti anonimni - uspjeh istraživanja ovisit će isključivo o discipliniranosti samih ispitanika, a cjelokupno testiranje vodit će se online.

Istraživanje će se voditi među dobrovoljcima, koji se sami jave, a Beckley Fondacija navodi da to moraju biti osobe starije od 18 godina. Uzorke za mikrodoziranje istraživači neće dostaviti ispitanicima - jer im ne smiju dostaviti ilegalnu drogu - već će je ispitanici morati sami nabaviti.

LSD je zabranjen u svim državama svijeta. Ipak, dobar dio mikrodozera, sudeći prema specijaliziranim forumima, nabavlja ga na crnom tržištu, no jedan dio njih pribjegava legalnoj nabavi tzv. istraživačkih kemikalija čiji je službeni status u nizu država u svojevrsnoj sivoj zoni. Radi se o molekulama koje su proizvedene s jedinim ciljem da izigraju legislativu o drogama. Naime, popis zabranjenih tvari pojedinih država, kakav ima i Hrvatska, ne stigne se mijenjati jednakom brzinom kojom se nove droge pojavljuju na tržištu. Stoga se događa da jedva izmijenjena molekula, jednakog učinka kao i zabranjena droga, ne bude zabranjena jer je sastav takvih preparata, iako minimalno, različit od onog na popisu zabranjenih supstanci.

U slučaju LSD-a, to je molekula 1P-LSD, koja se putem interneta može nabaviti po cijeni od 8 do 10 eura za 100 mikrograma. Na svakom pakiranju, kao i na stranicama za internetsku prodaju, masnim je slovima istaknuo kako se radi o istraživačkoj kemikaliji namijenjenoj isključivo istraživanju koja nije za ljudsku upotrebu. Prema uputama za mikrodoziranje, spomenuta bi količina mogla biti dovoljna za mjesečnu upotrebu.

Nakon što se potencijalni ispitanici istraživanja registriraju, istraživači će im poslati detaljni protokol. Svoje mikrodoze, koje su nabavili kako su znali i umjeli, sudionici će morati pohraniti na opisani način u neprozirne gel-kapsule. Spremit će ih u paketiće označene s datumima na koje će ih uzimati te će ih rasporediti u 4 kuverte označene QR kodovima, koje će im poslati istraživači. Zatim će ponoviti proces s praznim gel-kapsulama, odnosno placebo-dozama. Na kraju će promiješati osam kuverti s kodovima i nasumično izabrati četiri koje će koristiti tijekom četverotjednog istraživanja, ne znajući koje sadrže mikrodoze psihodelika, a koje su prazne.

Nevladina udruga

Istraživači će pak putem posebne aplikacije moći pratiti QR kodove i znati kad je osoba uzimala placebo, a kad mikrodoze LSD-a. Tijekom istraživanja, ispitanici će redovito ispunjavati upitnike te igrati kognitivne igrice.

- Nadamo se da će ispitanici biti odgovorni i da će slijediti protokol - rekao je David Erritzoe, suradnik voditelja istraživanja.

Inače, Fondacija Beckley koja pokreće istraživanje je nevladina udruga sa sjedištem u Velikoj Britaniji, osnovana 1998. godine, kojoj je svrha “predvoditi istraživanja psihodelika i poticati reformu tretmana droga temeljenu na dokazima”. Osnivačica i direktorica Fondacije je kontroverzna grofica Amanda Feilding (75), žestoka pobornica LSD-a i njegovih pozitivnih efekata na ljudsko zdravlje i zajednicu u cjelinu.

Feilding, članica, kako kaže, osiromašene britanske aristokracije, sa 16 godina je razvila interes za misticizam te je, uz blagoslov oca, napustila standardno obrazovanje kod časnih sestara i krenula na put u Sri Lanku, gdje je, kao budistički redovnik, živio njezin kum. Do Sri Lanke nikad nije došla, neko je vrijeme živjela u Siriji, a onda se vratila u Veliku Britaniju kako bi studirala misticizam.

U dobi od 22 godine prvi je put došla u kontakt s LSD-om, koji u to vrijeme nije bio ilegalan - kriminaliziran je tek 70-ih godina prošlog stoljeća. Međutim, nije prošlo dobro - LSD joj je bio podmetnut u piće te je iskustvo bilo iznimno negativno. No, nedugo nakon toga upoznala je i zaljubila se u znanstvenika Barta Hughesa, s kojim je počela eksperimentirati s LSD-om i istraživati načine proširenja svjesnosti.

- Vjerujem da LSD ima moć promijeniti svijet i liječiti ljude - rekla je Feilding za Wired. I ne samo LSD - vjeruje da to mogu i neke druge metode koje “izmjenjuju cirkulaciju krvi u mozgu” i tako proširuju svjesnost. Upravo po jednoj od takvih metoda Feilding postala svjetski poznata. Radi se o trepanaciji, drevnoj praksi bušenja rupe u lubanji, koja se u davnoj povijesti koristila kao terapija za uklanjanje teške glavobolje. Nakon što nije mogla pronaći kirurga koji bi joj izveo zahvat, Feilding je 1970. sama sebi izbušila rupu u lubanji i snimila postupak, s ciljem popularizacije zahvata.

Vrata percepcije

Dvaput se, 1979. i 1983., kao nezavisna kandidatkinja, kandidirala i za britanski parlament. Na plakatima je pozirala u egzotičnoj odjeći, maramom zavezane glave, s golubom na ramenu, uz slogan: “Glasajte za Feilding - trepanacija za nacionalno zdravlje”. Jedina točka njezinog izbornog programa bila je zahtjev da trepanacija bude dostupna svakom građaninu Velike Britanije o trošku zdravstvenog osiguranja. Prvi je put osvojila 49, a drugi put 139 glasova. Jedan se novinar tada zapitao jesu li ti glasovi znak potpore ili protesta - možda su glasači željeli reći da država treba gospođu Thatcher otprilike jednako kao i rupu u glavi.

Danas zdušno podržava novo istraživanje mikrodoziranja u kojem osobe, po njezinu mišljenju, uzimaju tako male doze LSD-a da se gotovo može govoriti o “psihovitaminima”.

- Mislim da je budućnost psihodelika svijetla i da bi mikrodoziranje moglo biti legalno već za pet do 10 godina. Današnji korisnici slijede ideju da osoba može razviti najbolju moguću verziju sebe koristeći vitamine, vježbanje i drogu. Ovu generaciju LSD pretvara u ljude koji žele ostvariti svoj najveći potencijal. Oni ne žele izlaziti, partijati i ludo se zabavljati - rekla je za FT dr. Molly Maloof, mlada liječnica čija većina pacijenata dolazi iz Silicijske doline.

Upravo takav stav deprimira hipike iz generacije 1.0., one koji su LSD slavili prije 50-ak godina s potpuno drugačijim ciljem - da idu protiv krupnog kapitala, a ne da mu što bolje služe.

- Kako su se vremena promijenila... U 50-ima, 60-ima i 70-ima, filozofi, pjesnici, psihijatri i drugi eksperimentirali su s LSD-om nadajući se otvaranju “vrata percepcije” i povećanju moći ljubavi i empatije. Sada mladi poduzetnici iz Silicijske doline uzimaju mikrodoze droge (za Boga miloga, zašto ne otići do kraja?) s ciljem poboljšanja svoje komercijalne učinkovitosti. Što bi na to rekli Aldous Huxley, Timothy Leary... - pitao se jedan originalni hipi referirajući se na Huxleya, poznatog pisca i autora “Vrlog novog svijeta” te djela “Vrata percepcije”, u kojem iznosi svoja iskustva s LSD-om, i Learyja, psihologa s Harvarda, pionira psihodelika, voditelja kampanja za upotrebu i istraživanje psihodeličnih droga 60-ih kojeg je bivši američki predsjednik Richard Nixon jednom prilikom nazvao “najopasnijim čovjekom u Americi”.