Katolički liječnik John Rock prvi je ženama dao tabletu protiv začeća

Ona je bila stara žena koja je voljela seks i potrošila je 40 godina tražeći put da ga učini boljim. Iako je njezina crvena kosa posijedila, a srce joj slabije tuklo, nije odustala. Njezina želja, kako je tvrdila, bila je snažna i jednostavna kao uvijek: željela je znanstvenu metodu kontrole rađanja, nešto čudesno što bi ženama omogućilo da imaju seksualne odnose kad to požele, a da pritom ne ostanu trudne. Ta žena bila je Margaret Sanger, jedna od legenarnih aktivista 20. stoljeća, piše na početku svoje knjige “The Birth of the Pill: How Four Crusaders Reinvented Sex and Launched a Revolution” ( Rođenje tablete: kako su četiri križara izmislila seks i lansirali revoluciju) Jonathana Eiga. Bivši reporter Wall Street Journala, Jonathan Eig autor je nekoliko bestselera o životima poznatih ljudi, uključujući i biografije Al Caponea i Lou Gehriga.

Seks bez straha

U svojoj novoj knjizi “The Birth of the Pill” Eig opisuje povijest tablete protiv začeća preko likova četiri glavna aktera koji su utrli put seksualnoj revoluciji: američke aktivistice za prava žena Margaret Sanger, kontroverznog znanstvenika Gregoryja Pincusa, bogate filantropkinje Katharine McCormick i katoličkog ginekologa Johna Rocka.

Priča počinje 1950. godine kada su se jedne zimske noći na Manhattanu sastali Margaret Sanger i Gregory Pincus. Tada 71-godišnja Sanger bila je poznata kao utemeljiteljica organizacije “Planirano roditeljstvo” čiji je cilj bio spriječiti neželjene trudnoće seksualnom edukacijom mladih djevojaka i mladića. Pedesetih godina u SAD-u su kao sredstva protiv neželjenog začeća bile dostupni kondomi i dijafragme, ali je njihova učinkovitost bila slaba. Mnoge su žene u svojim pismima molile M. Sanger za pomoć jer su im brojne trudnoće narušile zdravlje.

“Imam 30 godina, udana sam 14 godina i imam jedanaestero djece, od kojih je najstarijem 13, a najmlađem godinu dana. Imam bolesno srce i bubrege, svako od moje djece je defektno, a mi smo vrlo siromašni. Sada vas molim, gospođo Sanger, da mi pomognete...”, stoji u jednom od 250.000 pisama koje su žene iz svih krajeva Amerike uputile Margaret Sanger s molbom za pomoć. Sangeričina nastojanja da ženama pomogne da u seksu uživaju bez straha od neželjene trudnoće bila su velikim dijelom motivirana i njezinom osobnom tragedijom. Rođena 1879. godine u katoličkoj obitelji, Margaret Sanger je rano ostala bez majke koja je umrla u 50-oj godini života od tuberkuloze nakon što je zatrudnjela 18 puta i rodila 11-ero djece.

Harvard ga otpustio

Na ideju “čudesne” tablete protiv začeća Margaret Sanger došla je još 1912. godine, ali je realizacija te zamisli počela 1950. godine nakon što je upoznala Gregory Pincusa, kontroverznog 47-godišnjeg znanstvenika židovskog porijekla kojega Eig opisuje kao “kombinaciju Alberta Einsteina i Groucho Marxa”. Eksperimentirajući na zečevima 1930-ih godina na Harvardu, Pincus je koristio velikim dijelom tehniku koja će desetljećima kasnije rezultirati umjetnom oplodnjom kod ljudi. Ali, Amerikanci tada nisu bili spremni za takve eksperimente. Novinari su Pincusa uspoređivali s Frankensteinom, uprava Harvarda nije mu produljila ugovor, a nijedno sveučilište nije ga željelo zaposliti.

No, 2000 dolara, koliko je Margaret Sanger donirala Pincusu u ime Planiranog roditeljstva, bilo je dovoljno za utemeljenje laboratorija u Worcesteru, u Massachussettsu. Zajedno s kolegama M. C. Changom i Hudsonom Hoaglandom počeo je eksperimentirati na ženkama zečeva dajući im injekcije progesterona. Ubrzo je spoznao kako, unatoč živahnom seksualnom životu, zečice nisu zatrudnjele. Uzbuđen otkrićem, odlučio je nastaviti istaživanja, a mecenu je pronašao u Katherine McCormick.

Med, datulje i bagrem

Rođena 1875. godine u obitelji uglednog odvjetnika, Katherine je udajom za Stanleyja McCormicka, sina jednog od najvećih američkih industrijalaca, postala vrlo bogata. No, njezinom je suprugu ubrzo dijagnosticirana shizofrenija i većinu života proveo je u sanatoriju. Kada je 1947. godine umro, Katherine McCormick postala je jedna od najbogatijih žena u Americi te je pet godina kasnije izdašno počela financirati Pincusova istraživanja. Ipak, mnogo više od novca Pincusu su bile potrebne žene na kojima bi mogao testirati novu metodu protiv neželjene trudnoće. Bio je uvjeren da će žene, koje su stoljećima eksperimentirale bizarnim sredstvima protiv začeća, poput smjese meda, datulja i bagrema, rado pristati na eksperimentiranje. Ipak, Pincusu je trebala pomoć nekog uglednog liječnika. Suradnika je naposljetku našao u ginekologu Johnu Rocku, koji je vodio kliniku za liječenje ženske neplodnosti u Bostonu. Iako posvećeni katolik i otac petero djece, Rock nije bio ravnodušan na ispovijesti svojih pacijentica: neke su bile traumatizirane loše izvedenim pobačajima, a druge lošeg zdravlja zbog brojnih trudnoća.

Početak pokusa

Pincus je počeo eksperimente s progesteronom na nekim Rockovim pacijenticama, a kasnije su u pokus uključili medicinske sestre i pacijentice koje su patile od duševnih bolesti, pri čemu one nisu dale svoj pristanak. No, kako trebali su mnogo žena za eksperiment, u svoj su tim uključili Edris Rice-Wray, američku liječnicu koja je u Portoriku vodila udrugu za planiranje obitelji. Rice-Wray je u slamu Rio Pedras 1956. godine angažirala desetke žena koje su kao “zamorci” sudjelovali u pokusu, a ubrzo je i počelo testiranje na Haitiju.

Jonathan Eig se u knjizi bavi tom etički vrlo upitnom fazom testiranja tablete protiv začeća te ističe kako su znanstvenici tada narušili dva protokola današnjih medicinskih istraživanja: nisu informirali pacijentice o ciljevima svojih studija niti su ih upozorili na moguće rizike. - Je li to bilo nepošteno? - pita Eig. - Većina znanstvenika bi rekla da. Ali, to nije narušilo nijedan od zakona ili medicinskih standarda toga doba - dodao je Eig.

‘Moralni nasilnik’

Pincus i suradnici imali su sreće: antibebi pilula se pokazala sigurnom i učinkovitim sredstvom u blokiranju ovulacije, a 1957. godine američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila ju je za tretman menstrualnih tegoba. Dvije godine kasnije tvrtka Searle zatražila je da se tableta po imenu Enovid odobri i kao tableta protiv začeća, što je FDA naposljetku učinila 9. svibnja 1960. godine. U početku je bila dostupna samo udanim Amerikankama i to na liječnički recept, ali nakon nekoliko godina američki Vrhovni sud srušio je to ograničenje. Istodobno, antibabi pilula, prvi lijek u povijesti medicine koji nije stvoren kako bi liječio bolesne ljude, krenula u osvajački pohod po svijetu. U Europi se pojavila 1961. godine, a u bivšoj Jugoslaviji 1965. godine

Dr. John Rock lobirao je kod pape za blagoslov, uvjeren da će se katolici složiti kako je tableta protiv začeća mnogo učinkovitija nego metoda plodnih i neplodnih dana koju je promovirala Crkva. Uostalom, pedesetih godina bila je popularna šala prema kojoj se žena koja je koristila metodu plodnih i neplodnih dana nazivala majkom. Ali, papinska enciklika iz 1968. godine uništila je nade bostonskog ginekologa i crkveni su krugovi proglasili Johna Rocka “moralnim nasilnikom”. Da je živ, utješilo bi ga da je među 100 milijuna žena koje danas diljem svijeta koriste tabletu protiv začeća mnoštvo katolkinja koje ignoriraju učenje Crkve.