REPORTAŽA S PATOLOGIJE

Stakleni zidovi, ulašten prostor, svjetloplavi hladnjaci, vage i pincete: ‘Jedna stvar je najteža...‘

 Marko Todorov/Cropix
Obdukcija traje od sat i pol pa i do četiri sata. Sve treba proučavati, mjeriti, dokumentirati, vagati...

Ako radi ujutro, Aleksandar Svetec ustaje rano, oko pola pet. I zimi i ljeti, vani je još mrak. Pritom se u Bedenici pored Ivanca, odakle je, često pred jutro spusti i magla. Oko pet kreće od kuće, brzo sjeda u auto jer kiša koja pada već danima, nikako da prestane. Ima sreće pa njegovo selo nije poplavljeno. Cesta je u to doba prazna, ni 45 minuta kasnije pije prvu jutarnju kavu s liječnikom i kolegom pomoćnikom obducenta u zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice. U šest im počinje smjena u Zavodu za patologiju i citologiju "Ljudevit Jurak". U mrtvačnici Aleksandar je onaj koji za obdukcije povlači prvi, dugački rez od brade do ispod trbuha. Razmiče kožu lijevo i desno, otvara tijelo kako bi obducent mogao odraditi posao.

Medicinski je tehničar...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:09