ŠTO AUSTRALIJA I BUTAN ZNAJU, A HRVATSKA NE? Kako su dvije države u potpunosti iskorijenile bolest od koje umire polovica oboljelih Hrvatica

Čak se i rak može pobijediti i iskorijeniti cjepivom! Potvrda stiže iz Australije, čini se, prve zemlje na svijetu koja bi mogla “zaboraviti” da postoji rak vrata maternice, zahvaljujući cjepivu protiv HPV-a. Ta je vijest brzinom munje obišla svijet, a rezultat je činjenice da se u toj zemlji prije desetak godina ozbiljno krenulo u borbu protiv te zloćudne bolesti uz pomoć cijepljenja tada novim cjepivom protiv HP virusa, odnosno humanog papiloma virusa. Cjepivo je uvršteno u plan cijepljenja. Najprije su cijepljene samo djevojčice, a otprije pet godina i dječaci. Odaziv je bio velik, a rezultat - pobjeda nad rakom vrata maternice.

Genitalni karcinomi

Danas Australija ima situaciju kojom se ne može pohvaliti ni jedna druga država na svijetu. Procijepljenost 15-godišnjakinja je čak 79 posto, a 15-godišnjaka 73 posto. Podaci govore da među mladim ženama od 18 do 24 godine, dakle među onima koje su prve cijepljene, ima samo 1,1 posto HPV-a, a prije desetak godina bilo je čak 22,7 posto. Dokaz je to da cjepivo funkcionira, da je riječ o ozbiljnoj zaštiti žena, ali i muškaraca od HP virusa kao glavnog uzročnika raka vrata maternice, a potencijalna opasnost je i za rak anusa ili penisa, odnosno drugih genitalnih karcinoma. Sve to postignuto je dvjema vrstama cjepiva, tzv. dvovalentnim i četverovalentnim, koja pokrivaju sojeve virusa koji najčešće uzrokuju rak. U međuvremenu, stiglo je novo koje štiti dodatno.

Zaštita je sve veća

Velika su, naime, očekivanja od deveterovalentnog cjepiva koje je u uporabi posljednjih nekoliko godina, a kojim su gotovo u cijelosti pokriveni svi sojevi HPV-a koji izazivaju rak. A sve je počelo cjepivima koji štite od dva, odnosno četiri soja HP virusa, potom je došlo i deveterovalentno cjepivo, što znači da je zaštita sve veća jer pokriva sve više sojeva virusa koji su visokorizični za zloćudne bolesti. Zaštita je sigurna, ali problem je to što procijepljenost nije dovoljna u ostatku svijeta pa ne čudi da žene i dalje umiru od raka vrata maternice.

- Ovo novo cjepivo osigurat će da više ljudi bude zaštićeno - kaže Ian Frazer, jedan od kreatora cjepiva, dodavši da već i postojeća cjepiva štite od 75 posto sojeva koji izazivaju rak vrata maternice. - Prema svemu sudeći, moguće je da će s vremenom virusi koji izazivaju ovu vrstu raka sasvim nestati iz zajednice - optimistično zaključuje Frazer.

Za razliku od Australije, u mnogim se zemljama cjepivo protiv HPV-a teško probija pa tako i u Hrvatskoj, u kojoj svake godine od raka vrata maternice umire više od 100 žena, odnosno gotovo polovica onih koje obole. Istodobno od 2007. kad je počelo cijepljenje protiv HPV-a, koje je otprije dvije godine besplatno za sve djevojčice i dječake, ali neobavezno, u Hrvatskoj ono jedva doseže 10 posto, što je daleko od toga da se može znatnije utjecati na pojavnost onih vrsta raka koji su posljedica infekcije HPV-om.

- Od ove školske godine sva djeca 8. razreda mogu se cijepiti protiv HP virusa, i to deveterovalentnim cjepivom, ali odaziv nam je još premali. Na početku školske godine o tome smo obavijestili sve učenike i njihove roditelje, održani su roditeljski sastanci na kojima su bili liječnici školske medicine, učenici i roditelji dobili su letak na kojem “sve piše”, ali ne vjerujemo da će, barem zasad, odaziv biti veći od 10 posto.

Drugim riječima, očekujemo da će se u ovoj školskoj godini cijepiti oko 4000 školske djece - kaže dr. Ivana Pavić Šimetin, pročelnica Odjela za praćenje i unapređenje djelatnosti školske medicine i zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Dodaje da su letak ilustrirali učenici Grafičke škole sve kako bi se privukla pozornost mladih i objasnila dobrobit cijepljenja. No, zasad su i dalje “jači” oni koji pokušavaju “objasniti” da od cijepljenja može biti samo “više štete negoli koristi”.

“Pouzdane studije”

Jedni tvrde da cjepivo i nije toliko učinkovito, da ima nuspojava koje mogu biti opasnije od raka (!?), da sadrži “opasne tvari”. Drugi, pak, kažu da je cijepljenje “alibi za promiskuitet” i kad se sve to zbroji, ne treba čuditi da broj cijepljenih protiv HPV-a ne raste. Premda će mnogi vjerovati da u antivakcinacijskim idejama prednjače neobrazovani i neupućeni, stvarnost ih demantira. Na društvenim mrežama nerijetko se mogu naći i oni s fakultetskim diplomama koji “objašnjavaju pouzdane studije iz kojih je razvidna šteta od cijepljena protiv HPV-a, a ima i umrlih”.

Primjerice, u Hrvatskoj se i za saborskom govornicom može čuti da je cijepljenje “ispalo vragu iz torbe”. Čak i neki saborski zastupnici, poput onih Živog zida, tvrde da je u cjepivu “embrij zamorca, abortirani fetusi životinja, GM virusi, krv, mozak, srce raznih životinja”... pa je teško očekivati da će procijepljenost rasti. Ova hrvatska priča o cjepivu protiv HPV-a zapravo ne čudi jer je posljednjih godina cijepljenje i za druge bolesti u padu, a osobito u nekim regijama, kao što je splitska i dubrovačka, gdje i cijepljenje protiv ospica pada do 65 posto. Tek nedavna srpska priča oko ospica i smrtni slučajevi necijepljenih malo su podigla temperaturu i zanimanje roditelja da cijepe svoju djecu na što su i zakonski obvezni jer je riječ o cjepivima iz obveznog kalendara cijepljenja.

Istina, cijepljenje protiv HPV-a nije obvezno, ali su dobrobiti u ovih desetak godina od prve primjene dokazane brojnim studijama. Naime, nema dvojbe da rak vrata maternice uzrokuje infekcija humanim papiloma virusom, i to jednim od desetak sojeva. Također, tipovi ovog virusa protiv kojih djeluje cjepivo povezani su i s drugim genitalnim karcinomima, uključujući bradavice.

Australski model pokazao se uspješnim i na pragu su povijesne pobjede nad rakom. Kod Australaca, još od 2007. godine, sve se temelji na školama, odnosno na edukaciji djece i roditelja, što je očito urodilo plodom - gotovo iskorjenjivanjem jedne vrste raka. Zanimljivo bi bilo vidjeti bi li odaziv na cijepljenje bio jednako porazan kad bi se danas pojavilo cjepivo protiv raka pluća ili želuca ili je HPV izuzetak jer je povezan sa spolnom prenosivošću. No, odgovor na to pitanje znat će se tek ako se pronađe cjepivo protiv nekog manje “sramotnog” raka.

Nedavno priopćenje Međunarodnog društva za HPV kaže da bi se rak grlića maternice mogao sasvim iskorijeniti kroz imunizaciju, ali to očito malo tko čuje. Što bi to značilo za zdravlje, najbolje govori podatak da od te vrste raka u svijetu svake godine umire 250.000 žena. No, što zbog nedostatka sredstava za cjepiva, što zbog podcjenjivanja njegove mogućnosti, i dalje se premalo čini u spašavanju života osobito žena.

Da i male zemlje mogu učiniti više, pokazuje primjer Butana koji je i s ograničenim resursima tijekom samo nekoliko godina uspio implementirati učinkovit program cijepljenja protiv HPV-a i postigla se gotovo stopostotna procijepljenost. U program su se uključili doslovce svi, a potom je pomogla i farmaceutska industrija, stigle su i neke kraljeve financijske injekcije... Sve u svemu, “akcija” je bila uspješna, a što je najvažnije, i ostala “zauvijek” nazočna u velikom obuhvatu cijepljenja.

Muška bolest

U Hrvatskoj se pak u početku, odnosno prije desetak godina, krenulo s cijepljenjem djevojčica, i to najprije u Zagrebu. Tada je procijepljenost bila 18 posto. No, umjesto da brojka raste, ona zapravo stagnira na desetak posto godišnje i ni makac. Naravno, cijepe se uglavnom djevojčice, a dječaci su prava rijetkost premda je prema podacima HPV “muška bolest” jer je među zaraženima 80 posto muškaraca i 60 posto žena. Međutim, za žene je smrtonosniji pa je na neki način u zaštiti “teret” neopravdano stavljen samo na ženska leđa.