U SPREČAVANJU KORONAVIRUSA MNOGI SE OKREĆU STARIM METODAMA IZOLACIJE Prva karantena u svijetu uvedena je 1377. godine u Dubrovniku

Epidemija bolesti Covid-19, izazvane novim koronavirusom (SARS-CoV-2), primorala je zdravstvene djelatnike, ali i političke lidere da se okrenu staroj i prokušanoj metodi sprečavanja širenja bolesti: karanteni. Wuhan, 11-milijunski grad u kineskoj provinciji Hubei s čije tržnice Huanan je krajem prošle godine novi virus krenuo u svoj pohod, još je u siječnju pretvoren u golemu karantenu. Nakon Wuhana “zatvoreni” su još neki gradovi u provinciji Hubei pa se procjenjuje da je karantena u Kini obuhvatila čak 56 milijuna ljudi. No, karantene su počele nicati u svim zemljama u kojima je zabilježena nova bolest Covid-19, a veliku medijsku pozornost privuklo je i pretvaranje luksuznog kruzera Diamond Princess u karantenu u japanskoj luci Yokohami. No, pokazalo se da ta karantena nije bila učinkovita jer se tijekom dva tjedna izolacije od 3700 ljudi na brodu zarazilo više od 600 putnika i članova posade.

Što je karantena?

- Karantena (prema quarante: četrdeset) je postupak kojim se radi zaštite od širenja zaraznih bolesti odvajaju osobe, životinje i predmeti za koje se sumnja da su zaraženi. Nakon velike pandemije kuge koja je harala Europom 1348. godine pojedini su talijanski gradovi obustavili trgovinu zbog zaštite od širenja te bolesti - rekla je prof. dr. Stela Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU.

Ronald Goršić / CROPIX

Prof.dr. Stella Fatović Ferenčić

Koji je grad prvi uveo karantenu?

- Dubrovnik je bio prvi grad u svijetu koji je 1377. godine uveo karantenu bez prekida trgovine. Venecija je nešto prije uvela potpuno zatvaranje trgovine, no to nije karantena. Nitko tko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u Dubrovnik, a da ne provede isprva 30 dana (trentina) na otoku, obližnjem Mrkanu, ili u Cavtatu. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv karantena. Karantenski su se lazareti na dubrovačkom području usavršavali; u 15. stoljeću sagrađen je lazaret na Dančama, a tijekom 18. stoljeća sagrađen je suvremeni lazaret na Pločama - pojasnila je prof. Fatović-Ferenčić.

Naglasila je kako su primjer Dubrovnika slijedili i ostali gradovi, pa je karantena postala uobičajena mjera od 15. stoljeća. - Uz dubrovački, na našem su području nastala još dva ključna karantenska sustava. Prvi je uspostavljen u Dalmaciji, pod mletačkom upravom, sa središnjim lazaretom u Splitu 1581. godine. Drugi je bio sanitarni kordon Vojne krajine, koji je organizirala austrijska uprava. Na hrvatskom je području u 18. stoljeću uspostavljen sustav stalne kopnene karantenske zaštite. Potkraj 19. stoljeća karantenski sustavi gube važnost jer ih istiskuju nove mjere zaštite protiv zaraznih bolesti - dodala je prof. Fatović- Ferenčić.

Koji su gradovi u Europi slijedili primjer Dubrovnika?

- Čitava Europa i Mediteran. To su zapravo bile jedine racionalne mjere pomoću kojih su se gradovi, pogotovo oni koji su razvijali trgovinu, mogli štititi od zaraza. Treba imati na umu da u to doba još nemamo antibiotike. Dakle, ništa nije učinkovito protiv zaraznih bolesti osim izolacije. Naravno da karantena ne uspijeva u punoj mjeri - ali ipak je mogla donekle štititi - uostalom, nisu imali ništa drugo - rekla je prof. Fatović-Ferenčić.

Koji su najpoznatiji primjeri karantena u povijesti?

- Najzloglasnija je bila pandemija kuge - crne smrti koja je zahvatila 1348. čitavu Europu. Ondje se Europa štiti sve do 19. stoljeća, bilo da je riječ o klasičnoj karanteni ili sanitarnom kordonu Vojne krajine za vrijeme Austrijske uprave. Naravno da se karantenske mjere provode i u vrijeme kolere tijekom 19. stoljeća i drugih epidemija. No, one nisu ni izdaleka tako stroge kao za vrijeme kuge. Ako se niste pridržavali strogih pravila karantene u Dubrovniku, tj. ako ste pobjegli i bili uhvaćeni, mogli ste biti osuđeni na smrt. Stroge kazne su se provodile upravo zato da se epidemija ne bi širila. U tih 40 dana karantene provodile su se osnovne dezinsekcijske mjere robe i tereta i ljudi - najviše se kadilo i dimilo i palilo, a koristio se i ocat, kao najstarije dezinsekcijsko sredstvo - ispričala je prof. Fatović-Ferenčić.

Koje su najpoznatije karantene u 20. stoljeću?

- Na samom kraju Prvoga svjetskog rata čovječanstvo je poharala španjolska gripa, najstrašnija pandemija u povijesti. Između ožujka 1918. i ožujka 1920. godine odnijela je između pedeset i sto milijuna ljudi, možda više nego Prvi i Drugi svjetski rat zajedno. Ova pandemija potaknula je stvaranje karantena i izolaciju kao i zatvaranje škola u Europi i zabranu javnih okupljanja u dijelovima SAD-a. - Nažalost, ove su metode samo privremeno zadržale širenje bolesti i bile društveno razarajuće. Gripa je jedna od najzaraznijih bolesti na svijetu. Nekoliko minuta s pacijentom koji kašlje i kiše može biti dovoljno za prijenos bolesti. Za usporedbu trebalo bi da provedete osam sati s pacijentom oboljelim od tuberkuloze da biste bili zaraženi - istaknuo je za američki NPR (National Public Radio) Howard Markel, profesor povijesti medicine na Sveučilištu Michigan te autor knjiga “Quarantine!” i “When Germs Travel”.

Je li 2003. godine uspostavljena karantena zbog SARS-a?

- Početkom 2003. godine u kineskoj provinciji Guangdong pojavila se nova bolest SARS (teški akutni respiratorni sindrom), uzrokovana tada novim koronavirusom SARS-CoV. Virus se tijekom nekoliko tjedana proširio u 37 zemalja svijeta te odnio živote oko 800 od 8000 zaraženih ljudi. Najveća karantena uspostavljena je u Torontu. Iako je samo u Torontu bilo 250 vjerojatnih slučajeva, oko 30.000 ljudi bilo je zatvoreno u bolnicama i svojim domovima. Usporedbe radi, toliko ljudi bilo je u karanteni i u Pekingu gdje je zabilježeno 2500 slučajeva SARS-a.

Što se događalo tijekom epidemije ebole?

- Gvineja, Sijera Leone i Liberija, tri siromašne zemlje Zapadne Afrike s gotovo nepostojećim sustavima javnog zdravstva, suočile su se 2014. i 2015. godine s epidemijom strašne zarazne bolesti, ebole, koja je odnijela živote oko 11.000 od ukupno 28.000 zaraženih ljudi. Liberijske su vlasti West Point, slam u glavnom gradu Monroviji, gdje je zabilježen najveći broj zaraženih ebolom, zatvorile na 21 dan, koliko je razdoblje inkubacije bolesti. No, zbog prosvjeda, vlasti su ukinule karantenu nakon 10 dana. U susjednom Sijera Leoneu uspostavljena je trodnevna karantena u rujnu 2014. godine, kada su vlasti zatražile od svih stanovnika da ostanu kod kuće dok zdravstveni radnici idu od vrata do vrata, tražeći bolesne i dostavljajući lijekove. Liječnici bez granica, medicinska organizacija koja je igrala važnu ulogu u svladavanju protiv ebole u Zapadnoj Africi, naposljetku su zaključili da karantenske mjere u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji nisu bile djelotvorne.

Je li karantena posljednjih godina opet dobila na važnosti?

- Karantenske mjere se i danas provode, naravno na osuvremenjeni način, kao što se vidi i kod epidemije s koronavirusom, ali težište suvremene medicine je na borbi s uzročnicima pojedinih bolesti. S nepoznatim virusima je ta borba komplicirana jer tek treba pronaći sredstva za njihovo suzbijanje i lijekove za liječenje bolesti koje oni uzrokuju. Za to vrijeme karantenske mjere imaju veliku važnost - zaključila je prof. Fatović-Ferenčić.