UZROK OVISNOSTI O DROGAMA JE DAVNO OTKRIVEN I vjerojatno nije ono što ste mislili dosad

Nakon stotinu godina otkako je konzumiranje droge postalo ilegalno diljem svijeta zbog svojih štetnih posljedica, kroz obrazovanje učimo kako ovisnost o drogama nastaje zbog droge koja u sebi ima kemijska svojstva koja nas čine ovisnima.

Međutim, istraživač i spisatelj Johann Hari u svojoj novoj knjizi 'Chasing The Scream: The First and Last Days of the War on Drugs' u kojoj na temelju niza istraživanja želi dokazati kako ovisnost o drogama ne nastaje zbog same droge niti kemijskih supstanci već je taj razlog puno dublji i psihološke je prirode.

Štoviše, Hari se poziva na niz uglednih istraživanja provedenih u posljednjih 50 godina kojima dokazuje svojetvrdnje.

Naime, cijela kampanja za borbu protiv ovisnosti o drogama krenula je tijekom 1980-ih godina u SAD te je provedena agresivna marketinška kampanja Partnership for a Drug-Free America (Partnerstvo za Ameriku slobodnu od droge).

Riječ je o reklamama i reklamnim plakatima koji su nastali na temelju eksperimenta provedenog u laboratoriju na štakorima. točnije, jedan štakor bi bio zatvoren u kavezu te bi dobio dvije posude s vodom, u jednoj je bila čista voda, a u drugoj voda s drogom, a većina štakora bi vrlo brzo počela piti drofiranu vodu te zanemarivati onu čistu.

Vođeni rezultatima tog istraživanja, na plakate su ispisali: 'Samo jedna droga izaziva toliku ovisnost, devet od deset laboratorijskih štakora će je konzumirati. I konzumirati. I konzumirati. Dok ne umre. To je kokain i isto može učiniti i tebi.'

No, još deset godina ranije profesor psihologije na Sveučilištu u Vancouveru, Bruce Alexander također je proveo eksperiment na štakorima, ali rezultat njegovog istraživanja bio je potpuno drugačiji.

Naime, on je izgradio park za štakore, veliki kavez gdje su štakori imali dovoljno mjesta da zajedno trčakaraju, igraju se sa šarenim lopticama, imaju mnoštvo tunela te mnoštvo hrane koju najviše vole jesti. Zatim je u taj kavez smjesto dva izvora vode, jedan čisti dok je u drugom bilo droge. No, kako stoji u njegovom istraživanju, štakori koji su imali dobar život nisu pili vodu s drogom, probali su je, ali nisu popili niti jednu četvrtinu u odnosu na izolirane štakore, a niti jedan nije naposljetku uginuo.

Kako je riječ o štakorima, a ne ljudima, Hari je usproedio ova istraživanja s istraživanjima o zloupotrebi droga tijekom Vijetnamskog rata i ostao iznenađen.

'Tijekom Vijetnamskog rata časopis Time pisao je o tome kako je konzumiranje heroina uobičajeno kao i žvakanje žvakačih guma među američkim vojnicima, a to je potvrdila i statistika - oko 20 posto vojnika je bilo ovisno o heroinu dok su bili na bojištu, a tad su bili užasno preplašeni, osim toga, vlasti su bile zabrinute da se s bojišta, nakon rata, u SAd vraća veliki broj ovisnika o drogama. Međutim, čak 95 posto vojnika koji su konzumirali droge, prestalo je s konzumiranjem po povratku kući. Jedonstavno su se vratili sigurnosti svojih domova, obiteljima koji ih čine sretnijima i nije im trebala droga', objašnjava Hari.

Dodatnu potvrdu Harijevim teorijama govore i činjenice o medicinskim konzumentima droge koji po izlasku iz bolnica ne osjećaju fizičku potrebu za drogama.

'Ako jednog dana doživite nekakvu nesreću, slomite kuk u bolnici će vam vjerojatno dati diamporphin, medicinski naziv za heroin, kako bi vam olakšali bolove, a konzumirat ćete ga duži period. Heroin koji dobijete od doktora bit će puno čišći nego onaj na ulici koji koriste ovisnici, a ako zaista kemijske supstance izazivaju ovisnost, onda ćete biti u krizi i tražit ćete drogu na ulici, ali to se zapravo ne događa. Medicinski korisnici narkotika jednostavno po završetku liječenja ne postaju narkomani', objašnjava Hari.

'I sam sam bio na početku skeptičan i htio sam dokazati da kemijski spojevi izazivaju ovisnost, ali što sam više istraživanja proučavao, to sam morao priznati kako da to nije baš točno. Ljudi imaju duboku potrebu emotivno se povezivati s drugim ljudima, tako dobivamo osjećaj zadovoljstva, a kad to ne dobivamo, onda pribjegavamo drogama. Da nije riječ (samo) o kemiji, jasno dokazuju i ovisnici o kockanju koji ništa ne unose u svoj organizam, a jednostavno ne mogu prestati', zaključio je Hari te dodao: 'Prije 15 godina Portugal je imao iznimno veliku stopu ovisnosti o drogama, a onda su posjedovanje narkotika odlučili dekriminalizirati kad nisu mogli stati na kraj narko ratovima. Umjesto da troše novac na uhićenja i zatvore u kojima su držali ovisnike i dilere, taj novac su investirali u klinike i ponovno uključivanje ovisnika u društvo kako bi ih povezali s drugima i učinili njihov život kvalitetnijim. U samo 15 godina stopa ovisnika pala je za čak 50 posto!'