'BILO ME STRAH NOVOG GRADA I JEZIKA, A PRVI DAN NA POSLU DOŽIVJELA SAM VELIKI ŠOK' Ispovijest mlade ekonomistice iz Požege koja je odselila u Njemačku

Požežanka Josipa Marković (26) prije dvije godine odselila je u Kronberg kod Frankfurta gdje je već živio i radio njezin muž. Ova diplomirana ekonomistica odlučila je život nastaviti u Njemačkoj i svoje iskustvo opisala za Fenix-magazin.de.

- Izgleda kao da je lako otići od kuće, doći u Njemačku, zaposliti se, živjeti dobrim životom, ali to nije jednostavno pa čak ni onda kad imate svu podršku voljenih osoba - kaže Josipa koju je, kaže bilo pomalo strah novog grada i novog jezika.

- Ne biste vjerovali koliko ljudi pohađa tečaj njemačkog jezika. To je samo znak koliko ih dolazi u zemlju - smatra Josipa.

Prije nego je uspjela upisati tečaj njemačkog, morala je čekati čak pola godine da se oslobodi mjesto. No,l za to vrijeme nije htjela besposleno sjediti kod kuće, već je prihvatila posao čišćenja ureda, što jednoj magistri ekonomije nije bilo lako. No, nakon toga poslala je molbu u tvrtku koja se bavi proizvodnjom prekidača i uređaja visokih napona.

- Nakon dva dana primila sam poziv za razgovor za posao. Večer prije nisam mogla zaspati, bilo me strah kao nikad u životu. Moj prvi razgovor za posao i još na njemačkom jeziku. Al’, hajde, nekako sam skupila hrabrost i otišla na razgovor, shvativši kako nemam što izgubiti. Razgovor je trajao sat vremena i mislila sam da nikad neće završiti. Toliko pitanja, toliko svega. No, sreća me pratila.

Zanimalo ih je zašto se ona sa završenim Ekonomskim fakultetom prijavljuje na posao u proizvodnji.

- Zato što moram odnekuda početi, a ne govorim dobro njemački jezik - odgovorila im je i za tjedan dana dobila posao.

No, već prvog dana, doživjela je šok.

- Šef mi je rekao kako me jednostavno ne vidi u proizvodnji, već u jednom od ureda, pa sam odmah dobila uredski posao. Bila sam i sretna i prestravljena. Bez dobrog poznavanja jezika i bez radnog iskustva, dobila sam posao u Odjelu prodaje u administraciji. I evo me… Već tri mjeseca radim, učim jezik, upoznajem ljude, i zadovoljna sam. A obitelj i prijatelji… Oni će mi, što je normalno, uvijek nedostajati - priča Josipa Marković za Fenix-magazin.de.