Britanka preselila u ‘raj na zemlji‘ i izdržala tek godinu dana: ‘Ne razumijem zašto su ljudi ovdje tako sretni‘

Sigurno vam se nekad dogodilo da ste se na odmoru tako lijepo proveli da ste pomislili: ‘Ovdje bih mogao živjeti!‘

Ta želja će kod vas biti to jača, što je situacija u vašoj zemlji sumornija. Ipak, iako su mnogi takvo što pomislili, rijetki su se doista i odlučili na taj korak. No ne i Britanka Annabel Fenwick Elliott koja se nakon jednog putovanja na Island odlučila tamo preseliti. No u zemlji kojoj mnogi tepaju da je pravi raj, ona je izdržala tek godinu dana, piše Telegraph.

Evo njezine priče...

Na ideju o preseljenju je došla u ožujku 2018., kad je autobusom putovala po Islandu i kroz zamagljeni prozor gledala vulkanske tundre.

‘Prolazili smo pored kuća koje su izgledale kao da u njima žive Hobiti - udobne crvene kolibe s krovom prekrivenim mahovinom. Ukratko, san za introverta poput mene. Željela sam živjeti ovdje, a ne stisnuta poput sardine u malom stanu u Londonu‘, kaže Annabel.

Kad je četiri godine kasnije njenom zaručniku na Islandu ponuđen posao pilota helikoptera, nije je trebalo dugo uvjeravati. No bilo je tu još nečega osim zapanjujućeg krajolika i ljupkih usamljenih kućica. Island je, prema Izvješću o svjetskoj sreći 2023., treće najbolje mjesto za život na planeti (odmah iza Finske i Danske) kada su u pitanju čimbenici kao što su zdravlje, bogatstvo, sloboda, društvena podrška i duh zajednice. Ujedinjeno Kraljevstvo je, za usporedbu, trenutno na 19. mjestu te liste.

Annabel i njezin zaručnik preselili su se na Island u kolovozu 2022. – i ondje ostali tek godinu dana.

‘Island mi je i dalje jedna od najdražih zemalja na svijetu koje svakako treba posjetiti, ali ne znam kako su njeni stanovnici, barem prema statističkim podacima, tako zadovoljni. U redu, mi smo se doista preselili u nezgodnom trenutku - samo 14 dana nakon što sam carskim rezom rodila našeg sina. Iako Island nije članica EU-a, Brexit je logistiku pretvorio u noćnu moru‘, kaže Annabel.

‘Mog zaručnika Nijemca dočekali su raširenih ruku, dok ja nisam mogla dobiti ni bankovni račun, a kamoli zdravstvenu skrb. Na koncu sam se stalno vozikala tamo-amo u Ujedinjeno Kraljevstvo, sama s djetetom, što nije bilo ni lako ni zabavno‘, kaže Annabel.

Island - jedan od geološki najmlađih dijelova planeta i vjerojatno posljednji koji su ljudi naselili - mjesto je ekstrema.

‘Podsjeća me na pjesmu Henryja Wadswortha Longfellowa koju je moja majka recitirala kad sam bila mala: ‘Kad je bila dobra, bila je zaista dobra, ali kad je bila loša, bila je užasna‘, kaže Annabel.

‘Gledano iz visine, Island se može pohvaliti nekim od najspektakularnijih prizora koje ćete ikada vidjeti - golemi gejziri i pukotine iz kojih izbija magma; rijeke boje žive, smaragdne doline, kobaltnoplavi ledenjaci i crne pješčane plaže.

Iz praktične perspektive, međutim, malo toga je dostupno (više od polovice stanovništva zgusnuto je u glavnom gradu Reykjaviku, gdje je stanarina pretjerano visoko) i ne uspijeva skoro nikakvo voće i povrće, tako da je domaća hrana blago rečeno neobična (biste li probali fermentiranog morskog psa, na primjer?), a ostalo je sve iz uvoza i suludo skupo.

No nisu samo namirnice suludo skupe na Islandu. Zahvaljujući njegovoj jedinstvenoj i složenoj oligopolističkoj ekonomiji, jako je teško nabaviti artikle vrhunske kvalitete (nema Amazona, eBaya, Starbucksa ili McDonald‘sa), a artikli koje možete pronaći koštaju previše. Vrhunac ovog problema je alkohol, koji je oko tri puta skuplji nego u Ujedinjenom Kraljevstvu i ne može se kupiti u supermarketima, niti bilo gdje osim u posebnim trgovinama alkoholnim pićima, kojih je malo, zatvaraju točno u 20 sati i uopće ne rade nedjeljom i državnim praznicima. Za Božić nam je ponestalo vina i moji rođaci koji su nam došli u posjet bili su užasnuti što su novogodišnje praznike morali provesti uz prazne čaše.

Još je jedna stvar što na Islandu ima jako puno pravila. Sve do 1980-ih pivo je bilo potpuno ilegalno, televizija je bila zabranjena četvrtkom i tijekom mjeseca srpnja, kako bi se ‘promicalo druženje‘, a stanovnici Reykjavika nisu smjeli držati pse kao kućne ljubimce.

U današnje vrijeme, silno stroga politika postoji u subjektima kao što je poštanska služba - paketi koje mi je slala moja majka redovito su otvarani, a njihov sadržaj oporezivan (uključujući - uopće se ne šalim - pidžamu i rođendansku čestitku za njezinog unuka). S druge strane, svi sustavi na Islandu silno su učinkoviti, tako da nećete pronaći loše isplanirane ceste ili neki nemaran korisnički servis.

No, budimo iskreni, ova zemlja ima i mnogo prednosti. Strahovito visoke cijene održale su otok prilično ekskluzivnim tako da su luksuzni hoteli izvrsni, uglavnom nema gužve i vrlo je malo huligana. Islandski jezik je bizaran, nevjerojatan i zbunjujuć, ali engleski je široko rasprostranjen. Imaju sjajan smisao za crni humor. Voda za piće je nevjerojatno čista. Javni bazeni su besprijekorni i ima ih mnogo (Dalslaug mi je bio najdraži). Polarna svjetlost obasjava nebo tijekom zime. To je također jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje nema komaraca - oni ne vole takvu klimu, a tko ih može kriviti?

No ono što nas je na koncu dokrajčilo je vrijeme. Nije u pitanju bila čak ni zima (tada kad smo bili tamo, Island je zabilježio najhladniju zimu u 100 godina), tijekom koje sunce izlazi samo nekoliko sati dnevno i redovito pada snijeg. Bilo je nečeg dramatičnog i novog u tome. Radilo se o ljetu, kada sunce nije uopće zalazilo nekoliko mjeseci, što me zbunjivalo i izazivalo nesanicu, a bilo je još uvijek prehladno za uživanje u prirodi.

I možda je to razlog zašto su Islanđani toliko sretni i zašto su nordijske nacije uvijek na vrhu popisa najsretnijih. Morate biti napravljeni od čvrstog materijala da biste izdržali tako teške uvjete. Prvi put kad smo sreli našu susjedu Eygló, lutala je uokolo po snježnoj mećavi u majici kratkih rukava, u sandalama s otvorenim prstima i golemim smiješkom na licu. A nije čak ni bila pijana - bila je nedjelja kad se piće uopće ne može kupiti. Ukratko: svatko bi trebao posjetiti ovu nenapučenu, bajkovitu zemlju prije nego što umre. Ali vrlo malo njih moglo bi živjeti tamo‘, kaže Annabel.

Podijelila je i nekoliko savjeta za dolazak.

‘O nekoj zemlji možete puno reći po njenom nacionalnom prijevozniku, a Icelandair je savršen primjer. Moderan je, otmjen, pouzdan i piloti imaju dobar smisao za humor, ali hrana je čudna. Najjeftiniji povratni letovi iz Londona koštaju oko 135 funti. PLAY, nacionalni niskotarifni prijevoznik, također je izvrstan jer leti i do manjih zračnih luka i nudi povratne karte do Londona već po 80 funti.

Imajte na umu da se vulkanska aktivnost povećala posljednjih tjedana pa je za putnike izdano upozorenje: ‘Potresi i naznake vulkanske aktivnosti povećali su se iznad normalnih razina na poluotoku Reykjanes, jugozapadno od Reykjavika. Dana 18. prosinca 2023. dogodila se vulkanska erupcija u Sundhnúkagígaru, 3 km sjeverno od grada Grindavíka. Islandske vlasti nastavljaju pomno nadzirati to područje. Neke su ceste zatvorene i savjetuje se da se držite podalje od tog područja. Moguće je da će doći do daljnjih erupcija. Glavni grad Reykjavik i ostatak Islanda nisu bili pogođeni ovom erupcijom. Pratite lokalne medije radi novosti i slijediti savjete vlasti o putovanju u to područje‘, kaže Annabel.

Za kraj je navela i pet stvari koje ne smijete propustiti učiniti na Islandu: ‘Posjetite geotermalne bazene; vozite se helikopterom; posjetite Westmanove otoke; pođite na fotosafari i istražite jug zemlje.‘