Bivši saborski zastupnik Živog zida Branimir Bunjac (48) sreću je potražio u Irskoj. Na tom, po površini trećem najvećem europskom otoku živi već, kako kaže, šest mjeseci. Nakon što je našao stalni posao te mu usput uleti još koji honorarni, odlučio je u videu koji je objavio na Facebooku usporediti irske i hrvatske životne (ne)prilike.
- Šesti mjesec zaredom već sam u Irskoj. Životna situacija me natjerala da se malo premjestim. Sad sam se već prilično naviknuo, upoznao sam dosta ovu zemlju. Imam problema s klimom, ali to je možda najvažniji problem za nekoga tko je doselio iz Hrvatske. Ali, evo, već je sedam dana predivno vrijeme, možda čak i ljepše nego u Hrvatskoj tako da Irska po tom pitanju zna iznenaditi.
Ono što je isto tako definitivno dobro ovdje je da ima posla koliko god hoćete. Čak i u vremenima Covida kada je podijeljeno puno otkaza i jako puno firmi nije radilo. Mogli ste doslovce birati posao koji želite raditi. Ja sam u jednom trenutku na stolu imao sedam ponuda za posao između kojih sam trebao izabrati. I dan danas svaki tjedan dobivam dvije, tri ponude za posao. Ali, trenutno me ne zanimaju neke velike promjene. Izabrao sam jedan posao na kojem sam stalno zaposlen. Imam sva moguća prava, uključujući mirovinsko i godišnji odmor. Radim još nekakva dva dodatna posla da malo i dodatno zaradim i da budem s ljudima i učim jezik - priča bivši političar Branimir Bunjac koji paralelno s radnim aktivnostima detaljno upoznaje grad, okolicu, županiju.
Radni ambijent mu je "neusporediv s onim u Hrvatskoj jer ima posla na svakom ćošku".
- Nije problem dati otkaz u bilo kojoj sekundi i već sutra početi raditi nešto novo. Plaće su visoke. Minimalac je 1700 eura. Tko se malo potrudi, brzo dođe na 2500, 3000 eura. Plaća je na vrijeme. Ne, plaća ne da je na vrijeme, nego ako je u četvrtak, vi možete već 15 minuta nakon ponoći plaću početi trošiti. Dakle u minutu kad je najavljena, a ne ono kad se prvo proknjiži na Fini ili u nekom knjigovodstvu - priča još Bunjac osvrnuvši se potom na nove radne kolege i na poslodavce.
Kaže da su svi redom, bez obzira o kome se radi, nevjerojatno ljubazni.
- Ljubazni su toliko kao da su članovi obitelji. Uvijek vedri i nasmiješeni. Što god da krivo napravite, oni vas neće vrijeđati ni napadati, a najmanje će vas tjerati s posla i davati vam otkaz, opomene, sankcije. To je za mene kulturološki šok jer ja na to nisam navikao da mi se daje tolika pažnja. Ponašaju se prema meni kao da sam ja njihov prijatelj iz djetinjstva. A zapravo sam njihov obični radnik. Usudio bih se reći da sam na dnu ljestvice jer tek sam došao, stranac sam i moj engleski nije savršen. Ali nema niti najmanje diskriminacije prema nikome, pa ni prema nekom tko ima 65 godina i došao je iz neke čudne zemlje poput Pakistana i Afganistana. Svakog se prihvati ravnopravno i pokazuju svi jako puno dobrodošlice u bilo koje doba dana - otkriva dalje Bunjac o svojim prvim irskim dojmovima.
Nije dugo trebalo da se mislima vrati u Hrvatsku i prisjeti se posljednjih godina svoga života u Lijepoj našoj.
- Kad se sjetim Hrvatske i onog teatra apsurda, hladnoće i zlobe koja vreba na svakom koraku, koža mi se naježi. Mislim si, nemoj se nikada vratiti. Ono je pakao. Ali nisam došao ovdje da vječno ostanem. Otišao sam da bih se vratio. Planiram se vratiti u Hrvatsku jer imam tamo nekih nedovršenih poslova. Mislim da je to ipak moja sredina, moj narod i moja domovina. Ovdje ću ostati vjerujem neke dvije godine, a po potrebi i duže. U Irskoj se hrvatski čuje na svakom koraku. Nema firme u kojoj nema Hrvata, pa i tu gdje radim ja. I nije nužno znati engleski da biste ovdje egzistirali - zaključio je Bunjac davši tako do znanja zašto je nestao iz javnog života proteklih pola godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....