‘Da, mi programeri živimo u budućnosti, ljudi su još uvijek kreativniji od umjetne inteligencije‘

Izabela Jelenića, suosnivača i tehničkog direktora Infobipa, moćnog startupa koji iz Istre obgrljuje svijet svojim uredima, klijentima i poslovima, zatekao sam u kampusu u Vodnjanu. Zbrisao je od pandemije, koristi svaki trenutak da radi iz ureda, Infobipove centrale. U utorak će otvoriti Infobip Shift konferenciju u Zadru. Još nije pripremio icebreaker, a možda mu neće ni trebati, nalazi se u friendly atmosferi, u svojoj ekipi IT-jevaca među kojima su mnogi kao i on, developeri. Hrvatski, programeri. Ljudi koji su se u jednom trenutku zaigrali s računalima i ne prestaju.

- U kampusu su trenutno ljudi iz Meksika, Seattlea, održavamo radionice. Vratila se pomalo akcija, ima nešto malo ljudi u kampusu. Puno je bolje nego tijekom pandemije, kada je sve bilo pusto. A i dojadilo mi je gledati stalno u monitore, održavati Zoom sastanke, pričati s ljudima u slotovima. To ubija svu kreativnost. Teško je održavati sastanke s puno ljudi, nema energije, nitko nikome ne upada u riječ, ne rađaju se nove ideje. Sve mi je to suviše sterilno. I zato mi je drago vidjeti da se ljudi žele vratiti na posao. U redu je raditi od kuće, ali treba se i družiti s ljudima, popiti kavu, popričati.

Ovo nije baš najbolja reklama za tehnologiju. Možda da ti ipak ne budeš maneken koji će je prodavati svijetu?

- Znam, razumijem ja to, ali ne želim lagati. Mi u Infobipu unapređujemo stvari, dižemo digitalnu komunikaciju na jedan novi level, sve to ide svojim tokom, ali isto tako mislim da će biti jako teško zamijeniti komunikaciju uživo.

Čekaj, kako si ti uopće postao developer?

- Ah, kad sam imao šest-sedam godina, baka mi je željela nešto pokloniti, nešto što će se pamtiti kao zlatni lančić ili slično. Ja sam rekao da bih kompjutor. I onda su moji otišli u Trst, tata je ušao u prvi dućan i pitao prodavača ima li kakav kompjutor. Tako sam dobio Commodore 64 koji su u ono vrijeme još morali i nekako švercati ispod sjedala u autu preko granice. Tu su nastale prve igrice, programiranja.

Što ti je on značio?

- Sjećam se da sam bio jako ispunjen kada sam mogao nešto napraviti, kada bih mogao složiti sve tako da kada pitam kompjutor, on mi nešto odgovori, napravi kako želim, da postoji neka interakcija. To su one prve stvari kada kažeš kompjutoru "napiši ovu rečenicu toliko i toliko puta". I bum! On je napiše. To mi se jako svidjelo, da mogu upravljati kompjutorom. Kasnije su bile igrice, kada se likovi mogu sudarati, ispuštati određene uzvike. To je bilo u višim razredima osnovne škole, a i kasnije, u srednjoj školi. I onda tu možeš puno učiti i saznavati i na kraju to koristiti.

Koji je bio prvi program?

- Mislim da je to bio neki program koji je određivao idealnu težinu. Uključio sam i mamu u to, složio sam program u koji je trebalo upisati spol, koliko si visok, koliko imaš godina, kilograma i - puf, pojavio bi se broj kilograma koji trebaš imati. Napravio sam nešto što nije bilo samo meni korisno, nego sam uključio i druge. Već sam onda znao da ću se baviti kompjutorima, u školi su imali puno razumijevanja za nas, u srednjoj školi smo išli na natjecanja, tako da nije bilo nikakve dileme. Kada sam upisivao FER ’96., bilo je pitanje ne bih li ipak upisao nešto korisno, nešto sa strujom, industriju, nešto konkretno, a ovim se mogu baviti u životu kada želim. Nije mi to nikako leglo, htio sam se baviti računarstvom. Odmalena mi je davalo veliko zadovoljstvo.

Programiraš li i danas?

- U prvotni projekt Infobipa ušao sam 2003. godine. Programirao sam sve do 2013. No, tada sam shvatio da zbog opsega posla više ne stižem programirati jer su me timovi cijelo vrijeme čekali da se ide dalje. Tu sam negdje odlučio da se više ne mogu baviti time i ne mogu preuzimati stvari za programiranje. Od tada je to hobi kojim bih se htio baviti i kada mi treba odmor od svega, kada želim nešto raditi za svoju dušu, onda programiram. Ali, ni to se više ne može zvati programiranjem.

Tebi su hobi i odmor - programiranje?

- Kada uspijem odvojiti vrijeme, dva ili četiri sata mjesečno, a to je stvarno ništa, bavim se programiranjem. Danas u Infobipu ima više od 1200 developera, softver inženjera od ukupno više od 3300 djelatnika. Moja je ideja bila okupiti ljude koji mogu pomoći u onome što radimo, s tim da oni rade ono što vole. To je bolje nego da se ja bavim nečim u čemu su oni bolji od mene kao što je, na primjer, sigurnost podataka, kreiranje softverskih proizvoda, investicije. Sve to je povezano, a ja sam se dosta odmaknuo od toga. Nitko ne zna sve, ali obično tim ljudi oko tebe zna. Ako se dobro pronađete, ako dobro surađujete, riješit ćete probleme. Uvijek postoji način. Meni je najizazovniji dio u programiranju postojanje izazova koji ne znaš riješiti, ali ćeš sutra znati malo više jer ćeš u međuvremenu nešto naučiti.

Hoda li programer po Mjesecu? Žive li programeri u budućnosti?

- Rekao bih da da. Nema industrije bez IT-ja. Ima jako puno mjesta za napredak. Evo, jučer je punica instalirala Viber da može imati videopozive.

Čekaj malo, tek si jučer, u rujnu 2021. ti, koji si cijeli biznis razvio na Viberu, uspio punici uvaliti tu aplikaciju? (smijemo se, luđački)

- To su neki drugi driveri!! Ona je pokazala želju, ali ono što hoću reći jest da stvarno nema više izgovora da netko zbog godina ne može naučiti koristiti suvremene tehnologije. Kombiniranjem raznih stvari ima ful puno ideja i mnogo toga se može napraviti, osobito na području komunikacije. Rekao sam da je susret uživo jako važan, ali postoji i puno stvari u komunikaciji koje se mogu IT-jem popraviti i unaprijediti. Tu inženjeri mogu zasjati jer se mogu povezivati mnoge stvari koje su naizgled nepovezive. Pokušavamo ljude u Infobipu animirati da to rade i na taj način sudjeluju. Najgore je kada dolazite na posao i samo odrađujete stvari. Tada fali onaj sastojak zbog kojega u tvrtkama ljudi rade i korak više. Fora je napraviti nešto novo.

Kako izgleda budućnost programiranja?

- Neko vrijeme se mislilo da će dosta toga umjetna inteligencija moći napraviti. Ona puno toga rješava, ali mislim da još nismo u fazi da umjetna inteligencija može sama programirati i kreirati. Svi primjeri koje imamo pokazuju da postoji tisuću stvari kako se nešto radi, onda to umjetna inteligencija nauči i sama riješi. Mislim da smo još daleko od toga da će umjetna inteligencija zamijeniti specijaliste. Ima tu još dosta posla da bismo došli do toga i pitanje je hoćemo li ikada doći do toga. Nema tu kreativnosti, novih ideja. Fora je doći do novih rješenja, ali još to ne vidimo kod umjetne inteligencije.

Postoje li "zvijezde" u svijetu programiranja?

- Postoje. Imaš lika koji je napravio igricu "Doom" ili onoga koji je napravio "Wolfenstein 3D", to je ekipa koja danas radi igrice za VR (virtualna realnost, op. a.). Takav tip ljudi dolazi k nama na Infobip Shift konferenciju, to su ljudi koji su jako specijalizirani u svom području, imaju jako puno pratitelja koji uče od njih i mislim da se mogu okarakterizirati kao zvijezde.

Kad bi Infobipovi programeri, a imate ih oko tisuću, trebali negdje, možda na tom Mjesecu, uspostaviti novi život, što biste mogli napraviti?

- Mi volimo za sebe reći da smo engineering power house. Velika je to snaga u Infobipu, puno ljudi različitih specijalizacija. Informatičari su nekada bili tretirani kao ljudi koji znaju sve o IT-ju, danas je puno toga specijalizirano. Kada bismo imali takav zadatak, mogli bismo jako puno napraviti. Uostalom, velika većina programera zna više od mene. Kada nešto trebam, mogu pitati ljude.

Zašto bi danas bilo dobro postati programer?

- Već dugo u IT-ju ima puno grana, sve zemlje svijeta imaju veliku potrebu za ljudima koji su vješti u IT-ju. Djeca vrlo rano mogu vidjeti imaju li tu žicu i odlučiti da li studirati nešto tako. Programeri su često na konferencijama, putuju, druže se. Više to nije život u inkubatoru, nego vlak u koji se uskače.

Je li IT industrija najviše profitirala zbog covida?

- Može se tako gledati. Digitalizacija je pomogla ljudima da rade od kuće tako da je proces za koji bi inače trebale godine jako ubrzan. Tvrtke su morale odlučiti da će ubrzati procese, digitalizirati se ili neće uopće raditi. Tu se čak vidjelo i da su državne službe, koje su inače poslovično trome, morale početi razmišljati kako raditi u novim uvjetima. U obrazovanju se pandemija nije pokazala dobrom. Imam djecu kod kuće i znam koliko im je teško učiti preko ekrana. Više im nedostaju kontakti nego što se može reći da su naučili koristiti neke programe. Možda, u slučajevima kada bi dobili projekte koje su trebali napraviti pa im je to potaklo kreativnost, pa nisu više učili po špranci. Neki su se učitelji uistinu potrudili i naveli djecu da ne uče pravocrtno, nego da budu kreativna, razmišljaju, slažu svoju priču i uklapaju je u nešto.

S obzirom na iskustvo pandemije i dosadašnji razvoj suvremenih tehnologija, kakav je položaj IT-ja u suvremenom društvu? Je li on sada postao primaran?

- Namjena IT-ja je da olakša, ubrza stvari, da pomogne rješavati probleme. Rijetko je IT primaran u početku, on uvijek služi kao dio rješenja. Udio IT-ja u društvu svakako raste. Imamo brojne primjere kako IT mijenja stvari. Primjerice, najveća taksi služba je IT tvrtka, poput Ubera. Najveći hotelski lanac je Airbnb. Jako je velik dio industrija prestao biti native ono što su radile i postaju IT industrije. Tu je ta velika promjena gdje IT prerasta u primarnu stvar. Postoji ono gledište da u kojoj god se industriji nalazio - ili postaješ IT tvrtka ili će neka IT tvrtka doći i promijeniti tvoju industriju. IT više nije trošak, on mora biti važan dio, srž poslovanja da bi se uopće moglo natjecati s konkurentima.

Danijel Bartolic/Cropix

Da li bi sebi, da sretneš onog sedmogodišnjaka koji umjesto lančića želi Commodore 64, opet poklonio računalo?

- Da, svakako. Ne zbog toga što smo uspjeli s Infobipom, jer je tu bilo i puno sreće i znanja te puno poklapanja raznih stvari. Poklonio bih si računalo jer znam koliko mi je to donijelo zadovoljstva. Osjećao sam se ispunjenim kao sedmogodišnjak, a taj me osjećaj nije napustio. Nema tu dileme, to volim. Imao sam tu sreću da mogu spojiti ono što volim i ono što radim. Ne znam za druge, ali meni je tako ispalo. IT ne mora svima donijeti ispunjenje, ali to je nešto što ne možeš danas izbjeći. Na primjer, djeca koja vole pjevati ne mogu bez mobitela, YouTubea i drugih stvari.

Može li IT biti gospodarski pokretač ili makar bitan dio procesa pokretanja?

- Što se tiče hrvatske perspektive IT je odlična prilika. IT je ključan jer je baza za sve drugo, a mi kao zemlja, dodatno, nemamo puno opcija. Imamo turizam koji nas nosi, a druge industrije su u stagnaciji. Istodobno, pojavile su se tvrtke koje ostvaruju uspjehe. U toj sferi počele su se događati pozitivne stvari. Prije nekoliko godina imali smo jako puno problema kako nekog stranog stručnjaka dovesti u Hrvatsku, zbog administracije. Sada se vidi da prepoznajemo digitalne nomade, oni nam koriste jer se s njima povećava potrošnja. Bitno je riješiti se prepreka koje usporavaju stvari jer će tako svima biti bolje, trebamo omogućiti cjelokupnom gospodarstvu da raste.

Infobip Shift konferencija održava se pod medijskim pokroviteljstvom Hanza Medije.