Domagoj Jakopović Ribafish: ‘U RokOtoku ovog ću ljeta u 25 dana plivajući spojiti 17 otoka‘

Nakon godine stanke zbog pandemije novinar, voditelj i gastronom Domagoj Jakopović Ribafish nastavlja svoj jedinstveni projekt RokOtok, posvećen pokojnom sinu Roku, a kojim plivajući spaja sve hrvatske naseljene otoke i usput nosi poklone djeci koja ga dočekuju na plaži, uz priču o ekologiji i zaštiti prirode. Plivajući će, ponekad i u vrlo teškim uvjetima, u 25 dana obići 17 novih otoka i, što je najvažnije, educirati, zabaviti i potaknuti djecu, ali i roditelje da se što više druže u prirodi i čuvaju otoke, obalu i Jadransko more.

Kako se rodila ideja o Rok­Otoku?

- Kad je Roku bilo osam godina, a kako sam ja profesor geografije, silno sam s njim htio obići sve zemlje svijeta, ali prije toga sam želio da prođemo Hrvatsku. Nabavio sam bianco kartu Hrvatske, samo sa županijama i otocima i kad bismo posjetili neki otok ili županiju, Rok bi se popeo na krevet iznad kojeg je bila karta i to bi flomasterom iscrtao. U trenu kad je on otišao, bili smo na osam otoka, u 18 županija i šest država. Godinu dana nisam bio u stanju ništa suvislo napraviti, a onda mi je palo na pamet da bih mogao plivati od otoka do otoka, što nikad nitko nije napravio, i time povezati otoke koji imaju problema jer ih nitko ne pazi i ne održava, ali i ukazati na problem ekologije i zaštite prirode i potaknuti ljude da se više druže i igraju, i meni najbitnije - da se djeca druže i razgovaraju s roditeljima i da prije spavanja pročitaju knjigu koju sam usput napisao o putovanjima, plažama, u biti, o svom Roku. Prvih 17 otoka smo prošli 2019., 2020. je sve odgođeno zbog pandemije, pa smo tu rutu odgodili na 2021. i krećemo 3. srpnja iz Brodarice na Krapanj i do 17 novih otoka.

Ovu sezonu posvećujete otocima Šibensko-kninske i Zadarske županije i završavate na Ugljanu?

- Točno. Uspjeli smo posložiti da smo prošli put plivali od Dubrovnika do Splita, a ove godine ćemo obići veliku većinu šibenskih i zadarskih otoka, njih 17, a neki iz zadarskog arhipelaga ostaju za sljedeću sezonu, za zadnjih 17 otoka, kad ćemo biti više u Primorju. Krećemo s Krapnja, pa na Zlarin, Prvić, Kaprije, Rava, Pašman, Ugljan, Ošljak, Kornat, Žut..., ali svi su nabrojani na stranici rokotok.hr. Ove će godine biti dosta "jednostavnije", jer mi je 2019. bio prvi put, a i udaljenosti su bile po 17 kilometara, a otplivao sam više od 100 kilometara. Ove godine je 60-ak kilometara plivanja, ali moj me skiper upozorio da su struje jače i da bi moglo biti gore nego preklani. Nikad se ne zna.

Bozo Radic/Cropix

Kakav je program svake od ruta?

- Preklani su se divno poklopile sve stvari, a ove godine imamo puno više poklona za djecu, igračaka, ideja i svega, no sve ovisi o vremenu i sreći. Nadam se da će biti sve savršeno. Dižemo se u četiri, pet ujutro. Slijede pripreme za plivanje do sljedećeg otoka. Sat vremena prije predavanja cijela posada broda, spasilac, snimatelj, PR, liječnik i kapetan, zajedno sa mnom nosi poklone na obalu, nađemo plažu za koju smo se dogovorili s lokalcima da će tamo biti predavanje i oko 10 sati ja dolazim plivajući do te lokacije i držim predavanje klincima pola sata do 45 minuta, ovisno kako smo raspoloženi. Nakon toga tražimo skriveno blago pa dijelimo poklone i obavezno čistimo plažu na kojoj smo bili i na kraju idemo sakriti "geocaching", novotariju koju smo uveli ove godine. To je priča o zaštiti prirode, istraživanju svijeta oko nas, stranih jezika i orijentacije u prirodi. Super stvar i nadam se da će klince potaknuti da se više šeću, idu po prirodi i druže s vršnjacima.

S obzirom na to da ste preboljeli koronu, koliko ste se uspjeli pripremiti?

- U veljači sam morao na operaciju bruha, u travnju sam dobio koronu, pa sam se tek u svibnju žabljim koracima počeo pripremati. Imam još pet kila viška, ali kao i prošle godine, to će sve u prvih 50-ak kilometara nestati i bit će sve OK. Bio sam prvak Hrvatske 2003. i 2004. u veteranskom daljinskom plivanju, pa imam neku bazu. Rado pozivam sve plivače profesionalce koji bi htjeli plivati neku dionicu sa mnom da se pridruže, ali obavezno moraju imati pratnju, svoj čamac. Moj kapetan koji je sa mnom svih 25 dana na brodu koji plovi uz mene ne može kontrolirati više od jednog čovjeka. Super bi bilo da pliva nas 50, no to je jako opasno i riskantno. Podsjećam, nitko u povijesti još nije preplivao sve hrvatske naseljene otoke.

Zvonimir Ferina

Koja vam je bila najteža ruta prve godine, a za koju očekujete da će biti ove?

- Najteže je fizički bilo Mljet - Korčula, 18 kilometara. Struje su bile dva čvora, vjetar je puhao 28 čvorova i valovi su bili dva do tri. Ljudi ne isplovljavaju po tom vremenu. Ivan Jurić, spasilac i ja smo to otplivali. Fizički je to bilo za pucanje, ali zbog Ivana i posade na brodu i svih ljudi koji su utkali dio sebe u to i dali novac koji smo podijelili klincima u poklonima, to je velika stvar, i to me držalo. Puknuo sam na ruti između Korčule i Šćedra, gdje sam se bio kupao s Rokom. Emocije su me satrale, popeo sam se na brod i rekao da odustajem, no nakon 10 minuta sam skočio natrag. Ove godine ima jedna ruta, mislim Prvić - Kaprije, desetak kilometara, i nje me dosta strah jer je najdulja. No, ima i dosta ruta koje idu uz plutače i ribogojilišta, pa postoji šansa da me nešto pojede, pa ću se držati blizu broda.

Ima li neka posebna priča?

- Veselim se svakom otoku, svaki je priča za sebe. Poznajem ljude koji su bili na svakom nastanjenom otoku, ali ne s ovom pričom da upoznaju nekog lokalnog, da se podruže, popričaju. Kad već spominjemo Šćedro, tamo sam došao i bilo je samo jedno dijete.
Imao sam osobnog učenika da mu ispričam sve o prirodi, ekologiji, Jadranskom moru. A mali Grgo od četiri godine je rekao: "Dobro, ja ću tebi pričati o Transformerima". Onda dođeš na Čiovo, gdje ima 700 ljudi i ne znaš kome ni što pričaš. Divna priča 2019. i nadam se da će se ponoviti i ove godine. Recimo, na Zlarin, otok bez plastike, dolazimo baš na Svjetski dan borbe protiv plastike, pa će biti tulum. Nadam se da nastavljamo najljepšu priču ljeta.