Društveno poduzetništvo može biti strategija sretnog društva

Sva djetinjstva zaslužuju bajke. Ali, postoje djeca kojima nema tko pričati bajke. Poduzetnica Jelena Ribić odlučila je to promijeniti onoliko koliko to može netko tko ima san i tko se usudi glasno reći da sanja.

Jelena Ribić napravila je svojevrsni dućan bajki, malu virtualnu tvornicu u kojoj ljudi mogu naručiti bajke i njima ispričati priču o sebi.

– Djeca trebaju bajke, a roditelji koji žele da njihovo dijete ima posebnu, svoju bajku ispričaju život svog djeteta piscu koji onda napiše posebnu bajku za dijete – opisuje Jelena kako nastaje bajka za točno određeno dijete. Njome roditelji ispričaju djetetu sve o njegovu životu i životu ljudi koji ga okružuju, pisci koji pišu takve bajke ugrade djelić svoje mašte i tako nastane bajka. To je posebna bajka o nekom dječaku Tomi, Niku ili Izaku. I sasvim posebnoj djevojčici koja nosi ime Dora. Ili Saša ili Iskra.

Postoje djeca koja žive svoje bajke, djevojčice ili makar jedna koja stane na ulici i gleda oblake jer zna da oblaci gledaju nju i zaslužuje da netko napiše priču o njoj. Jelena Ribić tu pomaže, pronađe nekoga tko zna s riječima kako bi nastala bajka o djevojčici koja se igra s oblacima. Jelena Ribić se kao poduzetnica bavi društvenim poduzetništvom, nečime što je prilično nepoznato u Hrvatskoj jer osim klasičnog poduzetništva uključuje društvenu osjetljivost i pomoć, altruizam koji ima svoju ideju, plan i akciju.

Društvena korist

Da nema društvenog poduzetništva, onda mladi ljudi kao što je Ivan Mrvoš ne bi imali kada i gdje pokazati kako oni misle unaprijediti ovaj svijet – kaže Renata Brkić, poduzetnica koja je nakon uspješne karijere u kompanijama gdje se profiti i uspjesi mjere velikim nizom brojki, odlučila raditi nešto što će donositi ne samo financijske pokazatelje uspjeha nego i društvenu korisnost.

Jedna je od osnivačica Znanstvenog piknika, okupljališta na kojem su zvijezde djeca iz Novske koja se vozikaju u automobilčićima na solarni pogon. Bez Znanstvenog piknika to ne bi imali gdje pokazati i nitko ne bi znao da imaju učitelja koji je dovoljno lud da djeci kroz igru daje znanje i motivira ih da ostvare svoje zamisli.

Jelena i Renata su prijateljice, zajedno razvijaju nekoliko projekata, kreiraju načine kako opravdati poslovne interese investitora i svoje motive činjenja korisnog i dobrog.

– Svijet se mijenja i veliki biznisi su shvatili da su otišli predaleko u utrci za novcem, pa na neki način peru savjest financirajući social impact projekte, društveno korisne aktivnosti – tumači Renata kako se nabavlja početni novac.

Metoda liječenja

Jelena je idejom o pisanju priča za djecu uspjela ne samo postaviti biznis nego je navela i grupu stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem da razviju i uvrste taj način rada kao metodu liječenja.

- U Amsterdamu, na Institutu za dječje mentalno zdravlje sada se razvija program u koji je, između ostalog, investiran i novac i vrijeme stručnjaka kako bi se ta metoda uvrstila kao dio pristupa djeci kojoj je potrebno liječenje – opisuje Jelena uspjeh svoje ideje koja je prije nekoliko godina nastala u Hrvatskoj, a onda, s njezinim preseljenjem, otišla u Veliku Britaniju, negdje u blizinu Zakutne ulice i perona 9 i 3/4.

- Family Tales projekt je u kojem se spajaju pisci cijeloga svijeta s roditeljima koji žele svom djetetu pokloniti priču. U Hrvatskoj je napisano stotinjak bajki; to su priče temeljene na stvarnosti, ali su ipak bajke, autori imaju slobodu. No, htjela sam poklanjati i bajke za djecu koja se bore s rakom ili imaju neku drugu traumu. Htjeli smo, u stvari, pisati bajke za djecu kojoj nema tko pričati za laku noć. Kroz upitnike smo definirali traumu, a kasnije, kroz bajke, rješavali tu traumu – objašnjava Jelena. Uz taj je projekt razvila još jedan koji je prihvatio i gradonačelnik Londona Sadiq Khan kao model pomoći useljenicima u Veliku Britaniju i London, svojevrsni otpor zagovornicima nacionalne zatvorenosti i sumnjičavosti prema strancima, što se savršeno uklopilo u njegov projekt Open London.

- Riječ je o konceptu colivinga, u kojem se preuređuju kuće po Londonu namijenjene onima koji pokreću svoje biznise. Jednostavno, u Londonu je stanovanje skupo i često se dijele kuće sa sasvim nepoznatim ljudima. U ovom slučaju ljudi dijele kuće s onima koji se nalaze u sličnim situacijama, a povezani su i s mentorima i investitorima.

To radim s partnerom Stefanom Trescom, a namjeravamo ga proširiti i po drugim gradovima Europe – Jelena opisuje projekt iz kojega je razvila još jedan koji sama gura, All Women House.

- Otvaram prvu kuću za samohrane majke i ideja je da mlade žene koje iz cijele Europe dolaze u London imaju podršku i žive s majkama u sličnim situacijama, dijele baby sitterice i pomažu jedna drugoj. Samohrane majke bi bez takve pomoći teško uspjele – govori Jelena Ribić o projektu koji će pomoći mladim ženama s djecom, često izbjeglicama, da stvore novi život u nepoznatim sredinama.

Mentalna skučenost

To što obje razvijaju svoje projekte u Europi, rezultat je, nažalost, mentalne skučenosti hrvatskog administrativnog sustava koji ne razumije i ne prepoznaje značenje projekata kojima je glavna karakteristika društveni utjecaj.

– Ljudi moraju izaći iz svoje komforne zone – kaže Renata Brkić, između ostalog, jedna od osnivačica Udruge Baltazar koja priprema novi život za profesora u 21. stoljeću, o trenutku kada će se promijeniti svijest. Do tada će njih dvije pripremati velike projekte kojima će pomagati jednom po jednom životu, ostvarivati jedan po jedan san.