HEROJSKI ČIN ŠKOLSKOG DOMARA Spasio život prolazniku: 'Ležao je na tlu, već su se okupili ljudi oko njega, jedan ga je pokušavao probuditi šamaranjem'

Zahvaljujući pribranosti, edukaciji iz oživljavanja i defibrilatoru, Gordan Dobrinić, domar u Osnovnoj školi grofa Janka Draškovića u zagrebačkom Vrapču, spasio je život 62-godišnjem muškarcu koji se zbog srčanog zastoja srušio u školskom dvorištu.

Bio je jedan od posljednjih nastavnih dana u prošloj školskoj godini. Dobrinić je kosio travu s druge strane školske zgrade kad mu je zazvonio mobitel.

- Nazvala me spremačica jer je znala da sam završio edukaciju za oživljavanje. U trku sam pokupio defibrilator i stigao do čovjeka. Ležao je na tlu, bez svijesti, već su se okupili ljudi oko njega, jedan ga je pokušavao probuditi šamaranjem, bez uspjeha. Postupio sam onako kako sam naučio na tečaju i bio sam siguran u to što radim, no moram reći da se vježbanje na lutki ne može usporediti s borbom za život pravog čovjeka - ispričao je 55-godišnji Dobrinić.

Premalo uređaja

Škola je prijenosni AVD uređaj (automatski vanjski defibrilator) dobila kao donaciju od Zaklade Hrvatska kuća srca jer jedna njihova učenica ima brugada sindrom, stanje kod kojeg se srčani zastoj može očekivati. To je jedan od oko 650 takvih uređaja u Hrvatskoj, od kojih je u Zagrebu oko 75, a 41 je postavljen naporima Grada Zagreba i Zaklade.

Zeljko Puhovski / CROPIX

- Stručnjaci smatraju kako bi grad veličine Zagreba trebao imati barem 500 defibrilatora, ali to samo po sebi ne znači ništa ako nema ljudi koji ih znaju upotrijebiti. Nastojimo educirati što veći broj naših građana da znaju prepoznati srčani zastoj, nazvati Hitnu pomoć na vrijeme i početi reanimaciju masažom srca i umjetnim disanjem. U lancu preživljavanja najvažniji je laik, motivirani svjedok koji želi i zna pomoći. U ovom slučaju priča je divna jer smo imali sve: i AVD koji kontroliranim elektrošokom može pokrenuti srce i osobu koja je znala prepoznati simptome, pozvati Hitnu i početi reanimaciju koju je Hitna nastavila. Pacijenta su odvezli u bolnicu gdje mu je dilatirana žila i postavljen stent u manje od sat vremena. Danas je potpuno stabilan, a zanimljivo je da prije ove situacije nije niti znao da ima srčane probleme. Život je spašen zahvaljujući besprijekornom funkcioniranju lanca preživljavanja - istaknula je dr. Ivana Portolan Pajić, članica UO-a Zaklade Hrvatska kuća srca i zamjenica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Ljudi su najvažniji

Kad su donirali AVD školi, mnogi su ih, kaže, pitali zašto jer učenica će ionako za koju godinu otići, no sada se pokazalo koliko je važna dobra pokrivenost defibrilatorima. Uređaja premalo, po europskim standardima trebao bi biti po jedan na svakom mjestu gdje se okuplja veći broj ljudi: u koncertnim dvoranama, hotelima, sportskim objektima... Ključno je početi pružati pomoć u roku od dvije minute.

- Zasad smo u sklopu akcije ‘Oživi me’ educirali 5000 ljudi. I Gordan je prošao našu edukaciju, kao i edukaciju u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Grada Zagreba, s još petnaestak djelatnika te škole, prve u Zagrebu koja je dobila defibrilator. No, nije važno samo naučiti tehniku, nego i ohrabriti ljude da su oni taj faktor zahvaljujući kojemu život može biti spašen - nastavlja dr. Portolan Pajić i navodi cilj Zaklade: - Nastojimo dostići skandinavski standard i uvesti učenje oživljavanja u obrazovni sustav. Koliko je to važno, govori i podatak da je kod njih preživljenje 40 posto, a kod nas pet posto. Drugim riječima, kod nas 95 posto ljudi sa srčanim zastojem umre. Oko 9000 osoba godišnje.

Gordan Dobrinić bio je dovoljno hrabar da počne reanimirati čovjeka koji je slučajno prelazio preko školskog dvorišta.

- Čim uzmete AVD, javlja u centralu da je aktiviran. Zalijepio sam čovjeku elektrode na prsa, uređaj tada očitava životne funkcije i signalizira vam što da radite, kada da masirate srce, a kada da upuhujete zrak. Ako ne pritišćete dovoljno snažno, kaže: Pritisni jače. Masiranje srca uopće nije lako, treba baš dobro pritisnuti kako bi se pokrenulo - objašnjava Gordan.

Uređaj je rekao: šok

Kad se pokazalo da masaža i umjetno disanje nisu dovoljni, uređaj je preporučio davanje šoka i upozorio sve da se odmaknu od pacijenta.

- Dao sam mu elektrošok i iznenadio se koliko ga je jako trznulo. Zato je važno staviti čovjeku nešto pod glavu, smotanu jaknu ili slično, da ne bi udario glavom. U međuvremenu su došle i dvije djelatnice iz Doma zdravlja preko puta. Donijele su masku za umjetno disanje i nastavili smo s oživljavanjem. Uređaj je tada opet preporučio šok. Izgubio sam pojam o vremenu, poslije su mi rekli da je Hitna stigla za otprilike četiri minute. Preuzeli su reanimaciju i odvezli čovjeka u bolnicu - priča Gordan. - Prvo nisam osjećao ništa posebno, a zatim su mi se počele vraćati slike. Pitate se jeste li dobro postupili jer još i ne znate je li život spašen.

Kao i često u životu, i ovdje je postojao moment kojem se poslije može nasmijati. AVD je opremljen mnogim pomoćnim sredstvima, pa i aparatom za brijanje, no Dobrinić je procijenio da za to nema vremena pa je nalijepio elektrode čovjeku na neobrijana prsa.

- A kad ih je trebalo skinuti, jao, potpuna depilacija - smije se danas Gordan koji je za humani čin oživljavanja od škole na završnoj priredbi primio zahvalnicu. - Sva su mi djeca pljeskala, i to me baš ganulo - kaže. Dobrinić je i dobrovoljni davatelj krvi, krv je darovao 79 puta. Od jedne doze krvi mogu se spasiti tri života, što znači da je dobri čovjek Dobrinić, uz ovo oživljavanje, dosad pomogao spasiti 238 života.