Hrvati masovno pakiraju kofere i kupuju jednosmjerne karte za bolji život u inozemstvu, a tim putem krenula je i obitelj Svoren. Prije četiri godine otišli su u Irsku, no nakon nekoliko godina u tuđini odlučili su se ipak vratiti u domovinu i investirati u kraju za koji bi svi rekli da iz njega treba bježati, a ne ondje graditi biznis.
U mjestašcu Sinac pokraj Otočca prije samo mjesec dana otvorili su pizzeriju, o kojoj danas svi pričaju - u Ruspanteu se trenutačno jede najbolja pizza u Lici.
Iza uspješne biznis priče stoje Ante i Antonija Svoren. On ima 36 godina i rodom je iz Senja, a ona je godinu mlađa i rodom je iz Sinca pokraj Otočca. Najvažniji član male obitelji Svoren je Patrik, koji će uskoro navršiti pet godina. Većinu svog života proveo je s roditeljima u Irskoj, daleko od baka i djedova, rodbine i prijatelja.
Mama mu je po struci učiteljica, a tata pizza majstor. Prije nego što su se odlučili preseliti u Irsku, ova lička obitelj živjela je pet godina u Zadru.
- Nismo otišli u Irsku trbuhom za kruhom, kako se kaže, nego više iz znatiželje - priča nam Ante.
Na fotografiji: Ante Svoren
Potrebne papire Ante je nabavio u samo tjedan dana. - Prije četiri godine u siječnju stigao sam u Dublin i u jednom danu našao posao. Išao sam na probu za pizza majstora u jednoj pizzeriji u Dublinu, prošao sam i zaposlili su me. Ondje zapošljavanje funkcionira vrlo jednostavno. Nema ništa preko tetki i stričeva... Ako znaš posao i želiš raditi, zaposlen si - uvjerava nas.
Brzo napredovao
Prvi tjedan živio je u hostelu, a onda je našao bolji smještaj. Ubrzo su za Antom u Dublin došli Antonija i Patrik koji je imao tek nešto više od godinu dana. Antonija se zaposlila u vrtiću jer nije mogla raditi u školi, jer je za to potrebno znanje gaelskog jezika.
Nasreću, pizza majstori ne moraju znati gaelski, šali se Ante. Ante je svoj zanat ispekao u Hrvatskoj, a u Irskoj ga je usavršio.
- U Zadru sam pet godina radio u pizzeriji gdje smo izbacivali po 400 pizza dnevno. U Irsku sam išao ciljano, htio sam raditi u pizzeriji - rekao je Ante. Ubrzo je i napredovao.
- U Irskoj ako si dobar radnik, lako napreduješ. Ubrzo sam dobio ponudu da dođem raditi u pizzeriju Woozza koja se tek otvarala u Galwayu, gradu na drugom kraju Irske. Ponudili su mi mjesto glavnog kuhara i glavnog menadžera koje sam prihvatio - priča Ante o kojem se dobar glas proširio Irskom.
Na fotografiji: Ante Svoren
Ante je sam sastavio cijeli meni, osmislivši svaku pizzu, a kada su vlasnici vidjeli s kojom predanošću radi, ponudili su mu da bude svojevrsni suvlasnik, odnosno stakeholder koji dobiva postotak zarade.
Posao je išao odlično pa su se vlasnici odlučili otvoriti još jednu pizzeriju u gradu kao dio franšize. Mene su postavili kao glavnog u toj drugoj poslovnici, a u obje sam bio glavni kuhar, obučavao sam ljude, zapošljavao. Započeli smo kao pizzerija s dostavom, a postali smo restoran sa 40 sjedećih mjesta. Gazde su vidjeli da se trudim i imali su povjerenja u mene - objašnjava.
U novoj poslovnici tada se zaposlila i supruga Antonija, ona je bila odgovorna za nabavu i prijevoz robe. No Svoreni nisu bili jedini u Hrvati u pizzeriji.
Osam Hrvata u pizzeriji
- U obje pizzerije u jednom je trenutku radilo osam Hrvata. Mi smo u Irskoj na glasu kao marljivi radnici, a najviše je bilo Slavonaca - prisjetio se Ante.
Sve se doimalo idealnim, dok nije došlo do spleta nesretnih događaja. Jedan je gazda poginuo, a drugi je prodao pizzerije jednom Talijanu. Tada se i obitelj Svoren vratila u Hrvatsku.
Na fotografiji: Majerovo vrilo
- Zapravo smo i prije toga planirali povratak. Nedostajali su nam obitelj i prijatelji. Sin je u Irsku došao kao beba, odrastao je ondje, praktički nije poznavao nikoga od obitelji i prijatelja. A i vrijeme je bilo jako loše. U mjesecu imaju dva sunčana dana - nabraja razloge koji su ih ponukali na povratak u Hrvatsku. Nije ih mogla zadržati ni odlična plaća.
- Kod nas sam na moru zarađivao 7500 kn kroz cijelu godinu kao pizza majstor, a u Irskoj mi je plaća bila tri puta veća. Stanarina je bila dosta skupa, ali zato su hrana i režije dosta jeftini - naglašava Ante.
Bježi odatle
Godinu dana prije Svoreni su počeli planirati povratak jer su uočili da Lika polako počinje turistički rasti. Lijepa priroda, aktivni turizam, kanui, prozirni kajaci i zipline - sve je to počelo privlačiti turiste. Zato su odlučili utrošiti ušteđevinu iz Irske i u Lici otvoriti svoju pizzeriju.
- U Sincu je naseljeno 600 ljudi i svi su se čudili što smo se odlučili ulagati u Liku. Ali ja sam im svima govorio da danas ljudima nije teško sjesti u auto i doći na kvalitetnu pizzu. Tako je i bilo, većinom nam dolaze stalni domaći gosti koji se vraćaju, ali dolaze ljudi vikendom na izlet iz okolnih gradova, Senja, Zadra, Jurjeva, Gospića, Otočca. Čak i ljeti dolaze ljudi koji nam kažu da im je pun kufer plaža i gužvi, pa se dođu odmoriti u Liku - oduševljeno će Ante dok priprema pizze kao na traci.
Na fotografiji: Ante Svoren
Nedaleko od Majerova izvora na rijeci Gackoj prije mjesec dana otvorili su pizzeriju Ruspante.
- Ruspante je talijanski izraz za piletinu iz slobodnog uzgoja, a mi pileća prsa kupujemo od lokalnog obiteljskog poljoprivrednika i stavljamo na našu Ruspante pizzu - objašnjava.
Ta je pizza specijalitet pizzerije, s domaćom piletinom kuhanom na dimu u krušnoj peći, lukom, gorgonzolom i domaćim umakom pesto genovese koji Svoren spravlja s domaćim bosiljkom. Svoreni se trude da ponuda u pizzeriji bude što više autohtona, pa je tako i voda koju poslužuju s izvora Gacke koji im je nadomak. Kuća u kojoj je pizzerija prije je bila kafić koji su obnovili, a prije 60 godina na istom je mjestu Antonijin djed, koji je bio kovač, ložio vatru baš kao što danas čini i njezin suprug dok peče pizze u krušnoj peći, koju imaju jedini u tom kraju.
- U blizini su nam stari mlinovi pa planiramo koristiti brašno koje se melje doslovno kraj nas. U blizini nam je i ribogojilište s kojeg nabavljamo pastrvu. Kila dimljene pastrve koju stavljamo na pizzu Sinčeranku stoji 240 kn. Mislili smo da se gostima neće svidjeti pizza s ribom, ali evo, prodaje se kao luda, a cijena joj je 42 kn - otkrio je Ante. Imaju i Barbecue pizzu, na koju umjesto rajčice stavljaju barbecue umak. Na to dodaju domaće kobasice, piletinu, luk, origano i crni papar.
Na fotografiji: Pizza Ruspante specijalitet kuće
Cijene su, kaže Svoren, prilagodili kraju, pa su klasične pizze margarita i vesuvio 28 kn za veličinu pizze od 36 cm sa sastojcima na kojima ne štede.
- Šug, šunka i originalni sirevi dolaze nam direktno iz Italije i ne koristimo zamjenske sastojke kao neki - iskreno će.
S razlogom je zato u Ruspanteu gužva. Gosti ponekad na pizzu čekaju i do sat vremena, ali nema ljutnje. Uživaju u atmosferi uz blues i rock glazbu neuobičajenu za lokale u Lici ili na svježem zraku uz rijeku Gacku.
- Nije to kao s električnom peći kada ubaciš 12 pizza koje su gotove u tri minute. U krušnoj peći treba paziti na vatru, okretati pizzu da se jednako ispeče sa svih strana. Potrebno je više truda, ali su na kraju miris i okus potpuno drukčiji - tvrdi Svoren u čijoj je pizzeriji 50 sjedećih mjesta, a najveća je gužva oko 19 sati.
Uz Antu i Antoniju, u pizzeriji je stalno zaposleno šest Ličana, a vikendom im uskače im još jedan pizza majstor.
- Daj Bože samo da tako i ostane - jedina je želja ove povratničke obitelji.