Ako kažem da je koncert Zdravka Čolića, veterana pop scene regije i seks-simbola bivše Jugoslavije, kod mnogih Splićanki vrhunac erotskog života posljednjih nekoliko godina, vjerojatno će zvučati – nevjerojatno. No, kad je Čola u pitanju, onda je čak i bračna nevjera, barem na misaonoj razini, razumljiva.
Jer, Čola je bio i ostao prekrasni, vječni mladić savršena glasa u kojega je svakoj dozvoljeno biti zaljubljena, i taj je krimen zaštićen imunitetom jačim od saborskoga! Zbog svega navedenog, a prvenstveno zbog Čoline karizme i šarma sublimiranog u jednostavnosti, i novinarki je bilo teško radnu kavu s njim ne doživjeti kao ljubavni sastanak, piše Lenka Gospodnetić u Slobodnoj Dalmaciji.
Dakle, iz prve ruke: sve što ste čule i mislile o njemu, istina je. Prekrasan je, ljubazan, jednostavan, nenaporno razgovorljiv i pametan. Konobara je dozvao riječima: 'Care! Dođi malo do nas', ustupio svoju sjedalicu jer je bila ugodno zaklonjena od sunca i ljubazno pozdravljao one koji su ga u kavani prepoznali.
Zavidan elan
- Koncert u Splitu je bio fin, jel' de? Da je duže trajao i da je bila veća pozornica, doveo bih plesačice, možda neku mješovitu formaciju. Ovako nije bilo potrebe. Znate, dosadno je gledati samo jednog čovjeka tri sata – skromno će on, dok ga mi uvjeravamo da ga ne bi bilo dosadno gledati, a dakako i slušati, i puno dulje.
Nismo se, naime, mogli ne osvrnuti na jaku formaciju u kojoj je nastupio na besplatnom rođendanskom koncertu trgovačkog centra na kraju grada; osim brojnih glazbenika, bila je tu i garnitura pratećih vokala, pa smo se našalili da je izgledalo kao da nastupa cijeli simfonijski orkestar. Nedostajale su, dakle, samo plesačice...
Zdravku Čoliću bio je to, nakon nastupa u Spaladium Areni u Splitu otprije koju godinu, prvi nastup, besplatni i na otvorenom. I ovoga je puta pokazao zavidan elan, kao da proživljava drugu, ma kvragu, i treću mladost! Za njim podjednako uzdišu šezdesetogodišnjakinje, čak i starije žene, kao i vrlo mlade djevojke. No, njega to nije opilo, mada mu jamačno imponira...
- Imam fanova, znam, eto. Ima jedna grupa od njih pedesetak koja uvijek putuje kamo i ja. Čak nisu sve žene – namiguje veselo te nas brzo informira – kao da se ne želi previše hvaliti – o svojim diskografskim aktivnostima.
- Da, nakon tri-četiri godine na pomolu je novi album. Još nema radni naziv, ali ima singl i spot kao najavu. Pjesma se zove "Šljive su rodile" i ovoga puta režiser je Aleksandar Kerekeš, odličan momak koji radi i sa, na primjer, 2Cellosima. Studio "Vizual" u Bačkoj Palanci – temeljit je u informacijama Čola. Na novom nosaču zvuka, koji će biti cijeli "vani" do petnaestog prosinca, veli, neće biti pjesama Đorđa Balaševića, ali će se naći jedan Gibonnijev tekst...
- On jako lijepo piše, a ova je pjesma baš nekako altruistična, blueserska, nije 'sweet-pop'. I druga imena su dobra: Arslanagić, Fazlić i drugi, onako, mogao bih reći da je materijal dosta baladni – Čola će, koji u glavi već ima lokalitet za drugi spot. Podsjetili smo ga na jedan od novijih snimljen na Santoriniju, čarobnom grčkom otočiću, te mu nabacili da bi neki idući mogao snimiti, na primjer, na Braču.
Split je otmjen i uzbudljiv
- Baš sam to namjeravao! Dobro, možda neće biti upravo Brač, ali mogao bi biti jedan od otoka splitskog arhipelaga. Onako, da opet bude romantično: plaža, zalazak sunca, jedan klavir i jedna žena – sažima Čola, ne krijući oduševljenje Dalmacijom.
- Vi ste tako privilegirani što ovdje živite. Split je krasan, riva najljepša na svijetu. Nema ljepše. Uvijek volim razgledati znamenitosti, upoznati nove ljude; Split je tako otmjen, pun starina, a k tome uvijek iznova uzbudljiv, može se otkriti nešto novo. Da, više puta sam se popeo i na Svetog Duju. Vidite samo ovo vrijeme; pa ovo je ljeto. Divno je imati u životu ovako puno sunčanih dana – na jednostavnu istinu nas podsjeća pjevač, koji bez problema pozira sa sunčanim naočalama, kao i bez njih. I u obje varijante, uzgred, izgleda jednako dobro, unatoč dobi koja gazi već u šezdeset i sedmu...
Mada je velika zvijezda bivše Juge, koja i danas pali i žari podjednakom žestinom (možda čak i više, budući da mu je karijera u duhu novih stečevina civilizacije "poduprta" YouTubeom i društvenim mrežama) ostvarila, reklo bi se, sve što čovjek u životu poželjeti može, još ima posla. Na primjer, kupiti jednu vikendicu na hrvatskom priobalju.
A propos Čolićeva oduševljenja Dalmacijom, naime, upitali smo ga posjeduje li vikendicu negdje uz more. Zanijekao je.
- Nemam, ali imam veliku želju kupiti neku kuću na Braču, Visu, ili možda na Makarskoj rivijeri. O tome sanjam – dječački će Čola, veliki zaljubljenik u jednostavne stvari poput lijepog vremena, mora, prirode.
- Volim se osamiti, šetati sam u prirodi, provesti tako nekoliko sati. To je ujedno i jedini sport kojim se bavim; ne idem u teretanu, ha ha – veli, dok mi ne odolijevamo nego novinarski bezobrazno pitamo je li se podvrgnuo barem kakvom liftingu kad u šezdesetima tako dobro izgleda.
- Nisam ništa radio, ali imam dobru genetiku! Stvar je energije, raspoloženja; danas nisam čak ni naspavan, ali dobro sam. Inače sam hedonist, da se razumijemo. Volim i pojest' i popit', čak i pivo (navodno deblja), vino naravno, konjak. Ali, znam se i pripazit'. Kad pretjeram, malo se resetiram, odem u prirodu, šetam...
Čolić je jednom izjavio da kao hendikep doživljava okolnost što u životu nije pročitao knjiga koliko je htio. Stoga nas je zanimalo je li u posljednje vrijeme popravio tu statistiku.
Vuče me lektira
- Baš i ne, ali sada čitam Stephena Kinga, a sve me više vuče i lektira: Meša Selimović, na primjer. Da, čitam i na ćirilici, normalno, ali više na latinici, prisutnija je. Uh, postaje ozbiljna ova priča – zafrkava Čola, dok mi s knjiga skrećemo na muziku. Kao posljednja velika muška pop-zvijezda bivše Jugoslavije, što misli o "nekim novim klincima"?
- Pa evo, Jacques Houdek – jel se tako zove? - ima najbolji vokal koji sam čuo. Taj momak je čudo! Naravno, dobri su i klasici: Oliver, Gibo, Tereza, Huljić, Fosili se još slušaju... Dino Dvornik također, mada ga nema. Znate, talentiranim ljudima treba dobra pjesma da bi pokazali talent. Nekad to ne mora čak ni biti "himna", evergreen; i "instantica" je dobra za zamah. Ja sam ih puno takvih otpjevao iz zezancije, ne sluteći da će ih ljudi toliko zavoljet' i da će se pjevat' desetljećima. Tako je bilo i kod Stonesa, a pogotovo Beatlesa. Pjesma je ključna, naravno, ako postoje glas i karizma – smatra naš sugovornik.
Kad je spomenuo Olivera u kontekstu klasika, malo se snuždio, ali brzo razvedrio.
- Bit će on dobro. Borba je, ali svi se molimo za njega – kazao je, pa smo ga upitali je li, i u kolikoj mjeri, religiozan.
- Pa jesam, ali ne u tradicijskom smislu. Ne odlazim redovito na mise, ali svratim i u crkvu i u džamiju. Ja sam odrastao u Sarajevu, a to je multikulturalna sredina; tamo smo uvijek išli jedni kod drugih na slave, svece, fešte... Tako sam se formirao kao osoba, uvažavam i poštujem sve ako su dobri ljudi. Prije nastupa se ne molim niti meditiram, više se nekako koncentriram i, naravno, upjevavam – povjerava svoj mali praktični ritual glazbena legenda, koja je ostvarila i sasvim profanu, ali šarmantnu suradnju s proizvođačima bezalkoholnog pića sa zaštitnim sloganom 'Za muškarca, ne za dječake'.
- Pa, mislim da mi dobro pristaje taj slogan – namiguje Čolić, te niječno odgovara na upit hoće li se naći i fizički u nekoj reklami. Podsjećamo ga da bi, nakon tako bogate radne biografije, bilo vrijeme i za neku filmsku ulogu.
Davni dokumentarac
- Ne bih, ne znam. Dokumentarac možda da, mada je već jedan bio davno (smijeh). Možda neki noviji, koji će obuhvatiti zadnjih dvadeset godina. Što se pisane biografije tiče, toga je već bilo, ali na razini poluozbiljnih i uglavnom neautoriziranih pothvata, mimo mene; nešto je izlazilo u nekim časopisima, i tako. Draže mi je da izađe CD uz časopis, uz vaš dnevni list, bezalkoholno piće, bilo šta. Volim glazbu približiti publici što više, da bude što pristupačnija – Čola će, dok se mi zanimamo za njegovu aktivnost na društvenim mrežama.
Biznis s telefonijom
- Nisam baš za to; ne zbog godina, nego sfere interesa. Nisam taj tip, ali moja starija, 16-godišnja kćer je. I mlađa, jedanaest godina ima, već naginje tome. Ma, telefon ne ispuštaju iz ruke! Što se mene tiče, draže mi je uživo komunicirati, pisati 'po starinski', i tako. Tako da znate, ako vidite moj profil negdje, to nema veze sa mnom osobno. Ali drago mi je da fanovi održavaju stranice – smije se.
Manje je poznato da je Zdravko Čolić kasnih osamdesetih kratko živio u Splitu. To je bila faza apstiniranja od muzike, kad je bio poduzetnik. Podsjetili smo ga, a on se razveselio.
- Da, tada sam proizvodio dijelove za fiksnu telefoniju, za vodove, imao sam pogon u Solinu i Brštanovu. Odonda još imam neka poznanstva iz Splita, iz kojega sam se ipak odselio. Onda sam prestao biti poduzetnik i vratio sam se muzici - Čola će.
Na sreću, dodali bismo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....