ISPOVIJEST LEKTORICE KOJA JE INSPIRIRALA EUROPU Nudžejma Softić: Pod maramom sam naučila disati, plivati, voziti bicikl, živjeti, odnedavno i glumiti

Sarajka Nudžejma Softić nikada nije naučila plivati. Nikada, također, nije znala pravilno trčati, kao ni voziti sportski bicikl.

A onda je, 2016. godine, postala prva Europljanka koja je završila polu-Ironman s hidžabom. Polu-Ironman se, inače, sastoji od 2 km plivanja, 90 km vožnje bicikla i 21 km trčanja.

Svijet se brzo raspisao o sportašici koja se prekriva hidžabom, no ono što je mnogo interesantnije jest životna priča djevojke koja ranije nije bila profesionalno u sportu i koja je u 28. godini, nakon razvoda, donijela odluku da se želi posvetiti sportu.

Danas Softić ima pet istrčanih maratona, sprema još najmanje dva ove godine, a o njezinu se životu i sportskim uspjesima snima film, “Little Star Rising”, koji režira Slađana Lučić. Taj film samo što nije gotov, a za njegovo završavanje nedostaje nešto novca pa su filmaši odlučili potražiti sredstva na internetu, pokrenuvši Indiegogo kampanju za koju svatko može donirati novac.

- Priča me pronašla sama. Nudžejma i ja smo radne kolegice - ona je lektorica, a ja sam urednica vijesti. U gotovo tri godine ne mogu reći da smo ikada razmijenile više od nekoliko riječi, uglavnom o poslu. No njezina promjena bila je toliko jaka da je potaknula i mene na pokret te sam ubrzo istrčala prvi polumaraton. Jednostavno, kada u stvarnom svijetu doživite nešto o čemu čitate u knjigama i filmovima, onda nemate izbora nego i sami pobijediti vlastite strahove.

Za mene je to značilo i odvažiti se na snimanje prvog dokumentarnog filma. To sam sanjala odavno, ali nisam imala hrabrosti. Sve do sada - uvodi nas u priču Slađana Lučić. Međutim, kako je reagirala Nudžejmina okolina, jednom kada im je, doslovno niotkuda, priopćila da se započinje baviti triatlonom i srodnim disciplinama?

Apetiti rasli

- Na početku su svi moji ukućani mislili da će me to vjerojatno brzo proći. Međutim, nije bilo tako. Kako su moji trkački apetiti počeli rasti i u momentu kad je trčanje postalo moj način života, postupno su to svi oko mene prihvatili kao nešto što me usrećuje, pa su čak počeli sudjelovati u tome. U početku sam bila jedna od dvije žene s hidžabom koje su trčale i bilo je raznih komentara, od duhovitih do bezobraznih, ali je mnogo više bilo podrške.

Sada u Sarajevu i cijeloj regiji nije neobično vidjeti trkače i trkačice, pa ni trkačice s hidžabom, tako da više ne razmišljam o tome. Imam svoj trkački klub ‘Trčanje i to’, koji okuplja ljude od 7 do 77 i sjajno se zabavljamo.

Počeli su trčati moja sestra, zet i njihova djeca, a i muž mi je trkač, tako da slobodno mogu reći da su sportske aktivnosti postale sastavni dio naših života - govori Nudžejma, koju smo upitali i da se prisjeti svojih prvih pokušaja plivanja. Ona, kako smo spomenuli, prije svoje odluke da napravi životni zaokret nije znala plivati.

- S plivanjem nije išlo tako jednostavno. Kada sam odlučila naučiti plivati, imala sam 28 godina i jako, jako sam se bojala vode. Gotovo tri mjeseca sam s trenericom provela u malom bazenu i trenirala tri puta tjedno, ali sam uspjela. I dalje mi u vodi uopće nije ugodno, a od svih sportskih aktivnosti ovo smatram najvećih uspjehom, baš zbog tog straha koji sam imala kad sam počela učiti plivati - pojašnjava sportašica koja je prva istrčala popularnu Ironman utrku noseći hidžab. Što za nju znači ta činjenica?

- Ta činjenica sama po sebi ne bi značila apsolutno ništa da nije proizvela jako puno trkačica, a uskoro i triatlonki s hidžabom. Žene su vidjele da se može. Cilj mi je bio pokazati da hidžab nije prepreka ako mi odlučimo da nije. Sve se može i u jednom momentu toliko je postalo normalno i nebitno ima li neka trkačica ili nema hidžab, da sam jako sretna zbog toga. Ispod hidžaba smo i mi žene kao sve ostale i želimo da nas se tako gleda.

Hidžab je samo još jedno od obilježja našeg identiteta, koji ni po čemu nije i ne smije biti prepreka da slavimo život, sve njegove različitosti i još više sličnosti među svim ljudima, tko god oni bili - nastavlja Nudžejma Softić kojoj Ironman triatloni predstavljaju posebnu sportsku motivaciju.

- Korak po korak, došla sam do dvije polumaratonske Ironman medalje, a cilj mi je 2020. godine završiti full Ironman triatlon. Tri discipline su uvijek zanimljivije od jedne, treninzi su izazovniji, ljudi koji se time bave zanimljiviji, a Ironman triatlon je zasigurno i ultimativna potvrda ljudske izdržljivosti i tu medalju želim na svojem zidu - otkriva Softić.

Težak put

Redateljica filma o neobičnoj i uspješnoj sportašici otkrila nam je i neke probleme s kojima su se suočavali tijekom snimanja dokumentarca.

- U dvije godine projekta financije su se očekivano pokazale najizazovnijim dijelom. Jednostavno, nalazite se u podnožju brda, želite do vrha i ne vidite što vas sve čeka na putu. Tako smo i mi krenuli. Nismo mogli čekati i prvo prikupiti sredstva kroz filmske fondove za razvoj i produkciju jer se Nudžejma već pripremala za prvi Ironman polumaraton. Brzo smo okupili tim i krenuli u akciju prvenstveno vlastitim sredstvima, a uskoro nam se pridružila i Al Jazeera Balkans kao koproducent.

Planiranih šest mjeseci pretvorilo se zatim u godinu i pol dana snimanja. A priča s Nudžejmom prerasla je triatlonske pripreme i utrke jer je putem pokrenula brojne poznate i nepoznate osobe, cijelu jednu zajednicu na pokret i rad na sebi. To je ujedno ljepota dokumentarnog filma - možete imati neki početni scenarij, ali njega diktira, mijenja i piše život - govori Lučić koja je financijske probleme odlučila “preskočiti” spomenutom Indiegogo kampanjom.

- Zadovoljni smo reakcijom javnosti, nadamo se uspjehu, ali, naravno, ništa nije sigurno. Bilo bi lijepo vidjeti dugu odjavnu špicu filma u kinu, gdje ćemo potpisati sve koji su donirali novac. Dobra strana crowdfunding kampanje je i što kroz sam proces gradite put do svoje publike, dok još radite na filmu. Mi ćemo ga zasigurno završiti, bez obzira na rezultat kampanje. Film je rađen sa srcem i odustajanje nije opcija. A bit će finaliziran do sredine ožujka. Nadamo se da će prvo uspješno “proživjeti” festivalski život, a zatim ga planiramo prikazati u kinima. Pripremamo i kraću TV verziju. Beskrajno se radujem svakom osmijehu koji će izmamiti ova priča - završila je Slađana Lučić.

Autorsku ekipu dokumentarca Kuća Male Zvijezde čine uz redateljicu i scenaristicu Slađanu Lučić producentica Tamara Babun, direktor fotografije Vjeran Hrpka, montažerka Ana Štulina i skladateljica Merima Ključo.