Ja sam doktorica za bol. Tretiramo je kao bolest, a ne samo kao simptom, i našli smo nove načine da je pobijedimo

Predstojnica Klinike za neurologiju u KBC-u Sestre milosrdnice, profesorica Vanja Bašić Kes (49), koja je prije osam godina na tom mjestu naslijedila akademkinju Vidu Demarin, najpoznatija je hrvatska doktorica za bol te jedna od naših najvećih stručnjakinja za multiplu sklerozu, moždani udar u osoba mlađe životne dobi i rijetku Fabryjevu bolest.

Na njezinu karijeru presudno su utjecala tri akademika, uz akademkinju Demarin bili su to akademici Slobodan Vukičević i donedavno predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić. Svatko od njih na svoj način utjecao je na profesoricu Bašić Kes da se nakon što je specijalizirala neurologiju zainteresira za liječenje boli.

- Mi u Klinici za neurologiju danas bol liječimo kao bolest. To je kompleksno područje i izuzetno složen proces koji nekada zna biti dugotrajan, jer se bol dijeli na akutnu, do šest tjedana, i kroničnu - započinje profesorica Bašić Kes.

- Nitko od specijalista u Hrvatskoj nije se bavio boli, jer je bol nešto između raznih specijalnosti, pa su se s boli najviše bavili anesteziolozi. Prije 15-ak godina na poticaj akademkinje Vide Demarin počela sam se baviti s boli. Akademkinja Demarin znala je da sam se na početku specijalizacije počela baviti i akupunkturom. Naime, nakon fakulteta moja sestra i ja bile smo asistentice na anatomiji kod akademika Vukičevića, zahvaljujući kojem smo magistrirale i doktorirale. Radili smo razna istraživanja i shvatila sam da postoje i druge metode koje pacijentu mogu pomoći.

Tako sam spoznala da akupunktura nije alternativa, već metoda liječenja raznih bolesti priznata od Svjetske zdravstvene organizacije - govori Vanja Bašić Kes, koja je uz akademika Vukičevića radila pet godina, nakon čega ju je tadašnji ravnatelj Vinogradske bolnice, akademik Zvonko Kusić, podržao u odluci da krene na specijalizaciju neurologije.

Podrška doktorice Demarin

- Mnogi kolege tada su me zbog akupunkture gledali s podsmjehom, a ja sam imala sreću što sam imala podršku akademkinje Demarin uz koju sam radila 17 godina i koja me nije učila samo kako se voli medicina nego i kako se voli klinika. Malo, pomalo uspjeli smo se izboriti da na Klinici za neurologiju pacijente možemo liječiti akupunkturom na uputnicu HZZO-a. Tako sam krenula s lakšim oblicima boli, poput glavobolja, bolova leđa i vratne kralježnice… - objašnjava profesorica Bašić Kes koja je 2008. na edukaciji u King’s College Hospital u Londonu učila liječenje boli od anesteziologinje koja je bila predsjednica britanskog društva za bol.

Nakon njezina povratka iz Londona, u Klinici za neurologiju u Vinogradskoj počeli su liječiti maligne i postoperativne boli prvenstveno farmakološkim metodama, novim lijekovima koje do tada nisu koristili. Prije desetak godina prvi u Hrvatskoj počeli su koristiti i sve ostale metode u sprečavanju boli: laser, ultrazvuk, struju, akupunkturu, infiltraciju bolnih mjesta…

- Od tada se bavimo i jakim bolovima u području lica, u usnoj šupljini, raznim dijabetičkim neuropatijama, bolovima nakon raznih operacija, kemoterapija, a posebni smo eksperti u neuropatskoj boli, gdje se smanjenje boli može postići do oko 50 posto, a za čije suzbijanje koristimo razne modalitete - objašnjava predstojnica Klinike za neurologiju i naša najveća stručnjakinja za liječenje boli.

- Jako dobro smo radili, pa smo postali referentni centar Ministarstva zdravlja za dijagnostiku liječenja akutne i kronične boli, a zatim smo krenuli i s edukacijama. Uz nas su se aktivirali i anesteziolozi, koji su apsolutni eksperti za bol, ali prije nisu bili organizirani. Sada u Vinogradskoj imamo Dnevnu bolnicu za bol i na neurologiji i na anesteziji, a nadopunjujemo se sa psihijatrima i fizijatrima pa imamo potpuno zaokruženu priču. Kod nas pacijent može dobiti od dijagnostičke obrade do liječenja bilo kojeg oblika boli - zadovoljno priča profesorica Vanja Bašić Kes kojoj je drugo područje djelovanja multipla skleroza, a njezina Klinika za neurologiju referentni je centar za neuroimunologiju i neurogenetiku.

Multipla skleroza aktualna je zbog poznatog slučaja Huanita Luksetića.

- Ne volim kada oko multiple skleroze krene priča s ‘mi se moramo liječiti medicinskom marihuanom’. Jako smo se dugo borili da terapija svim pacijentima bude dostupna i od početka ove godine ona je dostupna. Do sada su kriteriji bili da se treba čekati godinu ili dvije od dijagnoze da se odobri liječenje. Nažalost, još uvijek nema izlječenja od multiple skleroze, ali lijekovi jako dobro bolest drže pod kontrolom. Jedan od glavnih simptoma, koji je jako težak pacijentima s multiplom, bolni su grčevi spazme.

Za smanjivanje te boli medicinska marihuana pokazala se jako dobrom. Međutim, to nije lijek koji liječi - objašnjava profesorica Bašić Kes koja usprkos takvom stavu priznaje kako nekim svojim pacijentima od težih oblika boli i multiple uz konvencionalnu medicinu i sama preporučuje medicinsku marihuanu.

Obitelj s puno liječnika

Klinika za neurologiju kojoj je na čelu ima 22 liječnika, osam specijalizanata, 14 fizioterapeuta, oko 70 sestara, ukupno oko 150 zaposlenika. Vanja Bašić Kes na Klinici za neurologiju svakodnevno radi s pacijentima od moždanog udara mlađe životne dobi, te objašnjava kako su to osobe do 55 godina ako nemaju rizične pokazatelje, odnosno do 45 godina ako ih imaju.

Četvrto područje za koje se usko specijalizirala je Fabryjeva bolest, rijetka (1:100.000) genetska bolest nedostatka enzima uslijed kojeg dolazi do moždanog i srčanog udara, te zatajenja bubrega.

- Prvog 18-godišnjeg pacijenta počeli smo liječiti 2008., on danas ima 28 godina, a u međuvremenu je završio fakultet, oženio se, dobio je bebu i živi normalnim životom. Od procijenjenih 40 hrvatskih pacijenata s Fabryjevom bolešću mi danas imamo njih 14 koji svaka dva tjedna dobivaju nadomjesnu terapiju i žive normalnim životom. Ni jedan neurolog u Europi nema toliko pacijenata s Fabryjevom bolešću - ponosna je profesorica Vanja Bašić Kes koja priznaje da veliku pomoć uvijek ima od svog supruga Petra Kesa, nefrologa s Rebra koji se među prvima u Hrvatskoj prije 15-ak godina počeo baviti Fabryjevom bolešću, te kaže kako on “najviše zna o toj bolesti jer je od početka u tome”.

Sa suprugom se upoznala na specijalizaciji, u braku su 20 godina, imaju dvoje djece, kćer koja ide u drugi razred srednje i sina koji ide u osmi razred osnovne škole.

- Kod nas se i na obiteljskim ručkovima priča o medicini, jer su, osim moga muža, liječnici moja sestra profesorica Nikolina Bašić Jukić koja vodi Odjel za transplantaciju bubrega na Rebru i šogor docent Tomislav Jukić, specijalist nuklearne medicine specijaliziran za bolesti štitnjače u Vinogradskoj - otkriva.