Milenijci, znate li da za svadbene darove dajete 30 posto više od roditelja?

Teško mogu zaboraviti katatoničan izraz lica jedne moje rodice kad sam joj rekla da ću dobroj prijateljici, kojoj se baš bližilo vjenčanje, u kuverti na svadbi darovati 200 eura.

“200 eura...?”, zabezeknuto je kriknula, razrogačivši oči poput uplašene srne koju su upravo obasjali farovi automobila.

“To je puno, previše novca. Mislim da pretjeruješ...”, iskreno je priznala pa si nastavila u bradu mrmljati o previsokim ciframa.

Malo me pokolebala, ali kako je to bilo jedino vjenčanje na koje sam išla te godine, ostala sam pri cifri koju sam si zadala, uz kritike dijela moje obitelji.

Danas ispada da je njihovo neodobravanje sasvim u skladu s generacijskim jazom između baby boomera i milenijske generacije.

Ovi mlađi, prema istraživanju American Expressa o potrošačkim navikama Amerikanaca kad su u pitanju svadbe, u prosjeku će kao gosti na darivanje mladenaca potrošiti 27 posto novca više nego njihovi roditelji, a u odnosu na 2015. godinu, u darivanju će biti izdašniji za oko pet posto.

Dapače, čini se da je milenijskim generacijama, za razliku od njihovih roditelja, sve manje važno odlaze li na vjenčanja obitelji ili prijatelja.

I dok su one starije generacije u prosjeku na darivanje članova obitelji potrošile 58 posto više nego pri darivanju prijatelja, milenijci su to u 2016. smanjili na razliku od 28 posto, s tim da je izgledno da će se ona i dalje smanjivati.

Raskorak u ciframa kad je u pitanju darivanje, objašnjava Mirela Mikšić iz studija za organizaciju vjenčanja Lela design, nastao je po prilici negdje u vrijeme kad se s donošenja konkretnih darova na svadbama prešlo na “keš u kuverti”.

Nekad si, dakle, donosio toster ili sliku (nešto od toga kupio si na rasprodaji, a nešto možda već imao kući), a danas je to u pravilu gotovo isključivo gotovina s kojom valja biti oprezan.

“To je najčešće pitanje - koliko novca treba ubaciti u kuvertu da ne pretjeraš ili ne ispadneš škrt. No, cifra ovisi o vrsti svadbe na koju je gost pozvan”, tumači Mikšić.

Prema neslužbenom pravilu, mladencima treba dati onoliko novca koliko stoji “stolac na svadbi”, ali pritom, objašnjava Mikšić, ne treba zaboraviti da u tu cijenu, osim restoranskog troška, ulaze dodatni troškovi, poput glazbe, fotografa, videosnimatelja, kao i činjenica da bi mladencima od vašeg dara trebalo nešto i ostati...

“Kod manjih, skromnijih svadbi vjerojatno nećete pogriješiti ako si za donji minimum odredite stotinjak eura po osobi, no ako je riječ o proslavi u nekom dobrom hotelu, skupom restoranu ili čak golf-terenu - svote se mogu kretati i po 250 eura po uzvaniku”, rekla je M. Mikšić.

Najviše će vas financijski unazaditi svadbe na koje morate otputovati.

“Kod njih je obično pravilo da trošak putovanja snosi gost pa treba razmisliti možete li si priuštiti trošak puta, smještaja, a na kraju i dara za mladence.

U pravilu, mladenci koji organiziraju svadbe na nekim daljnjim destinacijama računaju na to da si dio gostiju neće moći priuštiti dolazak pa nema straha da će se uvrijediti ako se zahvalite na dolasku i samo pošaljete čestitku”, kaže Mikšić. Dakle, samo zato što mlada kaže “da”, ne znači da je vi ne možete odbiti.