'Moja nova meta je Crkva! Snimat ću u Jeruzalemu, Međugorju i Hrvatskoj. Tek kad pogledaju film, ljudi će se pitati kako to prije nismo vidjeli'

Dario Juričan stalno nekamo trči, mijenja termine intervjua, telefonira, tajanstveno nestaje, općenito, ponaša se kao zločesto dijete, osim kad jede sladoled od crne čokolade i lješnjaka, tad se skroz pacificira. Talentiran totalno. A ima i baby face, plave oči i leptiraste trepavice. Što znaš, može i to dobro doći. Juričan ima 44 godine - godinu manje nego Bandić kad je preuzeo Zagreb - sudjelovao je u predsjedničkoj utrci i bio apsolutno iznenađenje s osvojenih 5,16 posto glasova. Već dvije godine rudari po aferama gradonačelnika i njegovih kumeka i trpa ih u svoj novi film “Kumek” - a svi koji su gledali njegove filmove o Todoriću i Kutli (“Gazda” i “Gazda: početak”) znaju da je u pitanju teški rad i ne biste mu bili meta. Usput, Juričan širi zbrku promjenom svoga imena u “Milan Bandić”, “zalaganjem” za društvo stopostotne korupcije, “Korupcija svima, a ne samo njima” njegov je slogan..., a po starom zagrebačkom običaju pekao je janjetinu ispred Holdinga. Možda je od toga kao lagano premazan svim mastima? Zaključak: nekoliko posljednjih godina mislila sam da je Milan Bandić najpoznatiji Zagrepčanin, ali otprije nekoliko dana sigurna sam da je to jedan od najurnebesnijih mu i najopasnijih neprijatelja: Dario Juričan. Nije bilo nikoga tko se toga četvrtka popodne, kad smo se prošetali Cvjetnim trgom, nije htio s Juričanom pozdraviti, fotkati, valjda i poljubiti.

Prosvjedi protiv Bandića, ubrzano iskopavanje afera - urušava li se pred našim očima Bandićev imperij?

- Imperij se odavno urušio. Ostao je samo žilavi glodavac Neron na vrhu, koji sam sebi pjeva pjesme o vlastitom uspjehu dok mu pogled ide od jednog do drugog zgarišta. A mi ćemo ga tako i zapamtiti - kao imperatora iza kojeg je ostao samo smrad zgarišta.

Smrad zgarišta je u budućnosti.

- Bandića će srušiti novi izbori. U svibnju 2021. Ako me pitate ide li u međuvremenu u zatvor, mislim da ne ide.

Ni referendum koji se sad spominje ne bi ga mogao srušiti, za to bi trebalo 100 tisuća dodatnih glasova protiv njega, ako dobro pamtim. Kako se riješiti Bandića prije svibnja 2021.?

- A tko taj referendum spominje? Davor Bernardić i Zvane Brumnić, koji su se sad sjetili referenduma, a 20 godina su podržavali Bandića... Umjesto da rade na tome da izađu sve Bandićeve afere i tijekovi novca, da pajde i kumovi prestanu krasti, oni sad pričaju o referendumu. Smiješno. A i da bude referenduma, koji neće uspjeti, što će onda Milan Bandić - smijati se da referendum nije uspio.

Kako vrijeme odmiče, gradonačelnikova karijera, sad u šestom mandatu, čini mi se sve konzistentnijom i serioznijom. Od početka mediji tvrde da se njegovi mandati baziraju na klijentelizmu, korupciji i novčanim aferama , a mi smo ga bez obzira na to birali... što bismo sad htjeli?

- Zapravo, biralo ga se šest puta samo na papiru, jer samo tri puta je biran “od strane naroda”. Tri puta ga je birala Skupština.

Sasvim dovoljno da bi on počeo ispunjavati naše želje...

- On ima volje da kompenzira svu svoju ludost. Nije mu teško otići na teren ni napraviti 100 rukovanja dnevno...

Ni kretati se četveronoške...

- Zato što zna da je to njegovo biračko tijelo. Servira mu svoju sveprisutnost. Meni je genijalna priča kako on dođe za govornicu i kaže: “Ja sam došao javnim prijevozom.” Istina - taj dan kad je Skupština, on dođe tramvajem. Inače se isključivo vozi službenim autom. Ali sve će učiniti u službi svoga igrokaza. On je jedno veliko Potemkinovo selo. Njegova tajna je u tome da zna usisati ljude, kako kažu njegovi suradnici, “pogleda te u oči i zna što hoćeš”. Nije mu teško doći na skupštinu dobrovoljnog vatrogasnog društva, pozdraviti, kak ste, kaj treba... postoji li neki festival, predstava, da je on to odgledao do kraja? Ne. Dođe, slika se i ode. Njega uistinu ništa ne zanima. Osim fotografije.

Vjerujete li uopće u društvo bez korupcije, klijentelizma... odnosno društvo u kojem će kontrolni mehanizmi biti dovoljno jaki da ih spriječe?

- Stremimo tome i sami se smijemo toj iluziji.

Odričete li Milanu Bandiću da je baš išta dobro napravio za Zagreb?

- Ne, ja sam jedan od rijetkih koji se zalaže da on dobije spomenik i trg.

Ozbiljno... Jesu li bitne njegove fontane, rovanje po Sljemenu, hodočasti među sirotinju u Kozari Bok?

- Ne mogu o tome suditi. Iza svega “dobrog”, svakog objekta, stoji priča, a ja znam pozadinu svake priče. Znam koliko je potrošio, znam koje kumove je tamo ubacio i koliko su iz toga izvukli. Znam da je čovjeku kojega nije platio za rad na fontani rekao da će mu biti plaćeno kad se natkrije njegov bazen u Poganoj Vlaki.

Sve ćete to pokazati u filmu “Kumek”?

- To bi već bila serija! A HRT je zainteresiran za serije o političkim mumijama, a nije zainteresiran za stvarne probleme ove zemlje. Imamo golemu količinu materijala. S Todorićem smo se silno namučili, mogli smo doći do dokumenata samo ako se radilo o poslovima s državom, a u Bandićevu slučaju skupili smo ogromnu količinu materijala. Što god smo otvorili, svagdje smo našli štakornjak.

Boris Kovačev / CROPIX

Dario Juričan

Je li bilo teško doći do materijala?

- Prilično. Iz Zagrebačkog holdinga 80 posto materijala nismo uspjeli dobiti. Sve je “tajna”... Sad mi dolaze materijali koje sam tražio prije dvije godine, jer sam ih do Upravnog suda morao ganjati. Od Grada nisam dobio nekih 20 posto traženog materijala.

Kad ćete prikazati “Kumeka”?

- Čekat ću da prođu parlamentarni izbori. Jako me zanima taj Bandićev zadnji ciklus prije lokalnih izbora, što će napraviti - ako uzmemo da je sad stjeran u kut, a znamo da se on nikad ne predaje, to znači da će uložiti ekstra napore i koreografiju i scenografiju da nam se još jednom dokaže... A ja želim to snimiti, taj zadnji show prije pada...

U četvrtak je gradonačelnik izjavio da je opet bio u Dubaiju, u koji hodočasti zbog “Manhattana na Savi”. E, sad stvarno, ako su Zagrepčani na nešto alergični, to je “Manhattan” iz Savskog gaja...

- Bandić je čovjek koji ne želi i ne mora polagati račune građanima, putuje kako mu se svidi, potpisuje sporazume kako mu se svidi, on je potpuno izvan kontrole. Zato što može. A kad ga na sudu pritisnu, kaže: “Imao sam ovlasti”, i, nažalost, to je uglavnom istina. Jer cijeli sistem radi za njega, za institucionalnu korupciju. A oni koji generiraju to ludilo nam se smiju... Evo, danas, u četvrtak, Bandić je izjavio da u gradu vlada “nulta stopa tolerancije na kriminal”. On se nama smije. Jučer je rekao “moj jedini argument je istina”...

Kako će se postaviti HDZ? Nije dobro biti s Bandićem, već su se svi osvjedočili.

- Što se tiče Generalnog urbanističkog plana, koji je sad u središtu pozornosti i silno polarizira građanstvo, a Bandić ga gura, HDZ će se postaviti lukavo. Čekat će da prođu parlamentarni izbori i onda će vidjeti što će. Ako Bandić bude faktor i nakon parlamentarnih izbora, morat će to riješiti... S druge strane, GUP odnosno “Manhattan na Savi” je naprosto golema količina novca. To je takav potencijal za investitore kakvog nema nigdje u Zagrebu. Novac, novac, novac... Bit će teško odoljeti tom zovu...

Svakome će biti teško odoljeti?

- Pogotovo HDZ-u.

Gradonačelnik Bandić uzdigao se na krilima populizma, a i vi imate neke populističke crte u nastupu. Recimo, promijenili ste ime u “Milan Bandić”, nazivate se “gradonačelnikom svemira”... Bi li se vas dvojicu moglo usporediti?

- Ja sam iskreni lažov... I, gledajte, ja sam promjenu imena tražio osam mjeseci prije predsjedničkih izbora...

Pa šta? Opet je to neka populistička gesta.

- Ljudi uvijek misle da je to neki trik, da ću se vratiti na staro ime i prezime. Ali, sud je donio odluku da mogu promijeniti ime i, kad Ministarstvo to potvrdi, ja ću cijelog života ostati Milan Bandić.

Što ćete time postići?

- I poslije Milana Bandića - Milan Bandić.

Bit ćete gradonačelnik?

- Bit ću Milan Bandić.

Ništa ne razumijem, ali nema veze. Snimili ste, tj. snimate filmove o tri markantna lika hrvatske tranzicije - posttranzicije: Todoriću, Kutli i Bandiću. Po čemu se oni za vas razlikuju?

- Svaki od njih imao je neku bazičnu i zanimljivu životnu priču. U jednom trenutku su zgrabili priliku, znalački podijelili plijen i postali nedodirljivi. Toliko nedodirljivi da su počeli uništavati sve oko sebe. I dalje su znalački dijelili plijen dok, na kraju, nisu sve požnjeli, a onda su sami postali plijen. Milan Bandić je sada postao plijen. Od njega neće ostati ništa.

Boris Kovačev / CROPIX

Dario Juričan

Neprestano izlazite s novim objavama, nitko od vas nema mira... Sad ste se dohvatili i SDP-a, Bernardića... Gdje je tome kraj?

- Materijal se sam proizvodi. Političke dangube kao Davor Bernardić Bero tuga su i jad. Nemam volje ništa mu više pisati. Toliki je to politički bijedan i nečinilački crv. A tu je i Zvane Brumnić. Čovjek je već 11 godina šef kluba SDP-a u zagrebačkoj Skupštini za kojeg nikad niste čuli. “Heroj otpora” Bandiću. Politička danguba kao i Bero. A njih dvojica će, u jednom trenutku, morati vlastitoj stranci položit račune s kim su u neprestanoj vezi u BM365. Oni su problem SDP-a, a ne moj. HDZ u Zagrebu otvoreno podržava Bandića, grabež i pljačku, to im je čak i brend i oni su u tome konzistentni. A Bero i Zvane Brumnić, “heroji otpora” Bandiću - nema ih nigdje i zato Bandić radi to što radi.

Vi ste se školovali za umjetničku karijeru, završili ste filmmaking u Londonu...

- Završio sam filmmaking na London Film Academy. Ja sam medijski aktivist, politički šegrt koji tek uči kako najviše i najbolje ukrasti. Za sebe. A onda i za svoje pajde i ljubavnice.

Jasno, jasno! Ispričajte nam malo, od diplome iz komparativne književnosti i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu do Londona...

- Studirao sam i diplomirao u generaciji s piscem Kristianom Novakom... Poslije sam se okrenuo svojoj najvećoj ljubavi, filmu. Nisam htio ići na zagrebačku Akademiju jer ona traje pet godina, ja sam već imao 26, nisam više imao ni novca... otišao sam na London Film Academy, gdje su mi dali pola školarine, mentori su bili ljudi najvećeg formata. Po povratku sam snimao kratke filmove, radio u filmskom inkubatoru Blank... ali opet mi je trebao novi izazov...

Jako ste aktivni, hiperaktivni.

- Skužio sam da kod nas ne postoji politički film i da ga se redatelji boje jer misle da nema tržišta. A ja sam pomislio - pa to je sjajna niša! Pitao sam urednike medija koje su im tabu-teme. Imali su dvije: banke i Agrokor. U to vrijeme. Banke su mi bile vizualno nezahvalne, a o Agrokoru sam našao samo male sporadične članke. Sve dok nije izišao članak u tjedniku Forum, veliki temat o Ivici Todoriću, zvao se “Državni prijatelj broj 1”. Autor je bio Saša Paparella. Potražio sam ga, bio je petak, sjeli smo u tri popodne na pivo i sljedećih godinu dana nalazili smo se svaki petak u tri. Složili smo “teaser”, poslali na HAVC - i dobili smo novac za film “Gazda”. Pokazali smo ga u listopadu 2016., u travnju 2017. Ivica Todorić je bankrotirao.

Boris Kovačev / CROPIX

Dario Juričan, fotografiran na Cvjetnom trgu u društvu Mirjane Dugandžije

Je li vam nekad netko prijetio zbog Todorića, Kutle, Bandića?

- Ne, ne, nikad.

Kad, na primjer, pečete janjetinu, vi ste i performer. Performer je bio i Tom Gotovac, skinuo je svu odjeću i protrčao Ilicom u performansu “Zagrebe, volim te”... Vi ipak na to niste spremni?

Pitao sam Sinišu Labrovića da li da prođem gol Zagrebom. Rekao mi ja da je to passe, da je gol, poslije Gotovca, istrčao i glumac Milivoj Beader.

Koji je bio prijelomni trenutak da uđete u politiku?

- Prijelomni je trenutak bio kad mi je Siniša Labrović rekao da odlazi u Berlin, da ovdje više nema kruha za njega. E tu sam rekao: Nećeš, razbojniče! Labrović mi je intelektualni i moralni kompas.

Koje su danas vaše umjetničke preferencije, režiseri, glumci?

- Moji performans idoli su Gotovac i Labrović. Sve što su oni napravili je vrh. Kod redatelja se ne vežem za opuse, svaki redatelj je napravio po nekoliko iznimnih filmova. Trenutno mi najviše igraju azijski redatelji: Wong Kar-wai, Joon-ho Bong, Chan-wook Park. Puno gledam filmove i serije, trudim se pratiti kazališnu produkciju ZKM-a.

Koje su vaše političke ambicije? Nemojte reći da ih nemate.

- Pa gradonačelnik svemira. Nema dalje. Ili kako bi rekli u Dalmaciji: Gasi sve!

U filmu “Gazda” upoznali smo vašu mamu. Što mama kaže na vaš politički angažman?

- Jako je sretna. Svaki dan mi iznova kaže kako je sretna zbog toga.

Otkud dolazi vaša obitelj? Je li bilo buntovnika u obitelji i prije vas?

- Moji su pitomi Zagorci. Ti samo kradu.

Ne, Zagorci se sude, Zagorci su “mejaši”.

- Točno! Kad je moj otac umro, ja sam naslijedio šesnaestinu ovoga, dvanaestinu onoga... i grobno mjesto u Kumrovcu. Kad Tita već nismo uspjeli vratiti u Kumrovec, ja ću završiti tamo. Živjeli smo u Dubravi, a kad su moji na kredit kupili stan, preselili smo se u Špansko.

Kad ćete prestati biti Milan Bandić?

- Ne vidim razloga za to. Nakon Milana Bandića dolazi Milan Bandić.

Ali, čemu onda radite sve što radite, bez veze?

- Nisam ja marinac s Iwo Jime, ne mogu jurišati baš na sve bunkere. Ljudi bi voljeli brza i univerzalna rješenja za sve probleme, ali to ne ide tako.

Sljedeći film koji ćete raditi bit će o Crkvi. To će biti najteže.

- Sigurno. Zato će to biti moj zadnji dokufilm iz ciklusa “Gazda”. Dobio sam potporu od HAVC-a i Društva redatelja. Film se zove “Isus Krist naš svagdašnji”, prvi dio je u Jeruzalemu, drugi u Međugorju, treći dio je Hrvatska. Ali, ozbiljno, to je samo film, kao što su i “Kumek” i “Gazda” samo filmovi. A kad vide film, ljudi se pitaju: kako to nismo prije uvidjeli?

Recimo, afera Advent.

- Da. A gomile novinara svake godine pišu o “kumovima” na Adventu, zna se što se događa. Mi smo, naprosto, pričekali dobar trenutak, predsjedničku kampanju, kad sam imao veliku vidljivost. Izišli smo s tim, s imenima, jednostavnim riječima ljudima objasnili što se događa - i Bandić i njegove pajde nisu se mogli sakriti. Stvar dobrog trenutka... sad svi očekuju da će Bandić pasti, ali to je dvadeset godina tovarenja ljudi, izvlačenja novca... ne ide to preko noći.