Kada se sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća obitelj Nike Vukadina preselila iz Bosne u Piškorevce nedaleko od Đakova, tijekom ljetnih mjeseci cijelo se selo bijelilo od gusaka i pataka. Brčkale su se u potocima i koritima s vodom u dvorištu, snaše su ih šopale kukuruzom kako bi dobile veću jetru koju su nakon klanja prodavale gospodi u gradovima. Meso gusaka i pataka vozilo se i do zagrebačkog Dolca, a perje bi se nakon čupanja čehalo, biralo i čuvalo za jastuke, poplune ili perine.
Nije tada bilo svatova u kojima mlada u miraz nije nosila šokački ponos - šest jastuka i dvije perine koji su se u kolima morali provozati da ih cijelo selo vidi. Perje se čuvalo, a jedina prigoda u kojoj se prodavalo bilo je kada su u selo dolazili najpoznatiji otkupljivači - vojvođanski Cigani. Kao u slavnom filmu Aleksandra Petrovića “Skupljači perja” (1967.), oni su svjedočili nekim novim vremenima i običajima u slavonskim selima. Tako se pamti i dijalog popa Paje kojeg glumi Mija Aleksić i Belog Bore (Bekim Fehmiu) za vrijeme trgovanja perjem.
- A i ja kad vama rasprodam ovo što je ostalo od Božjega hrama, staviću put pod noge - kaže Paja.
- Pa di ćeš, pope? - pita Beli Bora.
- Idem na rad u Nemačku! - odgovori ovaj.
Upravo to dogodilo se i Niki Vukadinu - iz Piškorevaca se zaputio u Njemačku. Iako je završio Srednju glazbenu školu u Osijeku i dobro svirao tamburicu i klarinet, otišao je u München, gdje je nakon tipičnih gastarbajterskih poslova konobario u restoranima. Osnovao je tamo obitelj, rodio mu se sin Mario, lijepo je zarađivao pa i odlučio pokrenuti svoj biznis s kemijskim čistionicama.
Mikroorganizmi
Spletom sretnih okolnosti tijekom posjeta zavičaju susreće prijatelja koji mu priča o odličnoj zaradi na izbjeljivanju džinsa. Vraća se u Hrvatsku i u Đakovu otvara praonicu džinsa koja mu je omogućila prihode bolje nego u Njemačkoj pa se početkom devedesetih vraća u Hrvatsku. Dugačak je niz poslova kojima se dovitljivi Niko bavio, a početkom 2003. na pamet mu je pala uspomena iz djetinjstva - guščje perje.
- Promatrao sam stanje na tržištu jastuka i popluna na kojem se pojavilo sve više proizvođača koji su nudili programe za spavanje od umjetnih materijala, a mi smo u Slavoniji imali pune sobe i tavane zdravih jastuka od perja. Njih je samo trebalo očistiti, osvježiti i zašiti u novu inlet tkaninu. Tada je u Slavoniji to radio samo jedan obrt i kod njega je bio red od tri mjeseca. Otišao sam u Njemačku i nabavio strojeve koji to rade - perilicu, sušilicu, sortirku, otprašivač za perje i nekoliko šivaćih mašina smjestio sam u prizemlje obnovljene kuće. I posao je mogao početi - priča nam Niko dok gledamo njegov pogon u perjari Protex u Zagrebačkoj ulici u Đakovu.
Princip po kojem posluju vrlo je jednostavan - donesete svoj stari jastuk ili poplun, oni vam ga očiste i sašiju nove. Njegov sin Mario glavni je operativac i vlasnik njihova certificiranog tradicijskog obrta izrade jastuka i popluna od perja. Prijatelji iz bendova Real Time i Autobahn, gdje svira bas gitaru, zovu ga i Kralj perja. On nam objašnjava i pokazuje cijeli postupak od starog do novog jastuka.
- Stari jastuci i jorgani se otvaraju, perje istresa u perilicu gdje se pere s puno vode i posebnim sredstvom za pranje, čime ga se oslobađa od grube prljavštine. Potom ide u veliku sušilicu koja pri 130 stupnjeva uništava sve mikroorganizme, a stalnim okretanjem i ventilacijom iz perja se izdvaja nakupljena prašina. Posebni senzori mjere postotak vlažnosti i osiguravaju da se perje ne presuši, jer u tom slučaju brzo dolazi do lomljenja i propadanja perja. Perje tako opet dobiva svoj prvotni volumen. Nakon toga se istrošeno perje sortira, slomljene stapke i otpad kojem nije mjesto u jastuku ili pokrivaču se odvaja i odbacuje. Istovremeno se perje izlaže UV zrakama, čime se uklanjaju i zadnji preostali mikroorganizmi - pojašnjava Mario.
Oduševljeni spavanjem
Tako očišćeno perje spremno je za krojačnicu u kojoj se prave jastuci i popluni u dimenzijama koje naručitelj želi. Perje je sada presvučeno posebnom novom inlet tkaninom koja se inače koristi za tu svrhu jer je impregnirana i nepropusna za perje. Mario nam objašnjava kako je standardno punjenje za jastuke od domaćeg perja 1000 - 1300 grama za jastuk 60 x 80 cm, a 1200 - 2500 grama za pokrivač 140 x 200 cm.
- Pranje starog perja uključujući sortiranje dobrog od lošeg plaća se 15 kuna za kilogram, a jastučnica 60 x 80 cm od inleta stoji 50 kuna. Sve u svemu, jastuk 60 x 80 cm stoji 80 kuna, a poplun oko 350, što se apsolutno isplati - kaže Mario.
Unapređenje cijelog posla počelo je 2015., kada su krenuli s internetskim narudžbama za široki asortiman jastuka i popluna koje su prodavali, što bi se reklo, na neviđeno, ili bolje rečeno na neopipano.
- Bio je to velik izazov u kojem smo na telefonske narudžbe morali odgovarati kupcima na mnoštvo pitanja oko naše proizvodnje i uvjeriti ih da je riječ o ekološkom proizvodu koji nije alergen, nego je naprotiv puno bolji za ljude koji imaju probleme s dišnim putevima. Tada je i u svijetu krenuo trend povratka prema zdravom načinu života i ljudi su počeli voditi brigu o tome na čemu spavaju i čime se pokrivaju. Ugodno iznenađenje smo doživjeli kada smo dobili povratne informacije kupaca koji su bili oduševljeni spavanjem - kaže Mario i pokazuje nam pohvale na Facebook stranici.
Dok pričamo, u perjaru dolaze baka i sin iz Vinkovaca koji na procjenu vrijednosti nose nekoliko jastuka i perina skupljenih iz njihove napuštene stare obiteljske kuće. Majstor Niko nožićem otvara tkaninu i brzo procjenjuje.
- Ovo je za otpad, to je kokošje perje koje se ne može obnoviti. Ovo je neka mješavina, ovo guščje, to se može iskoristiti. Hoćete li da vam napravimo od toga nove jastuke ili da vam otkupim ovo perje? - pita Niko. Posjetitelji se odlučuju na otkup, a za kilogram im se isplaćuje protuvrijednost od jednog eura. Niko dodaje kako se i u poplunima nekoć renomiranih proizvođača zna naći nekvalitetno kokošje perje umjesto guščjeg, po kojoj cijeni su ga i prodali. Dok prodavači perja izlaze, na vrata već dolazi dostava i petnaest paketa posteljine i jastuka besplatno putuje širom Hrvatske.
- Odlučili smo se za besplatnu dostavu jer smo vidjeli da ovakvog proizvoda nema na našem tržištu i zaključili da i uz besplatnu dostavu možemo kupcima ponuditi bolju kvalitetu i cijenu. Želimo svoj posao odraditi maksimalno pošteno i tako smo zadobili povjerenje kupaca. Evo, ovo perje ćemo reciklirati i obraditi, a u startu će sigurno biti otpada oko 30 posto - priča nam Niko.
Zaključujemo kako on sad zapravo pere perje koje su snaše šivale za miraz mladenkama od gusaka koje je on po šorovima naganjao kada je bio dijete. Još nam samo u toj novoj priči nedostaju Cigani.
- A bilo je i njih. Proteklih godina su dolazili iz Vojvodine, obilazili sela i otkupljivali po niskoj cijeni. Ali brzo su otišli jer su ljudi već znali da kod nas mogu dobiti više novca za otkup. Uz otkup starog željeza njima je to glavni biznis pa nije ni čudo da nam je jedan čovjek rekao: ‘Vi ste prvi koje sam susreo da se bavite perjem, a da niste Cigani’ - kaže Niko.
Dar predsjednici
Mario nam potom objašnjava kako kvaliteta jastuka i njegova cijena ovisi o tome koliko u njemu ima perja, a koliki je postotak paperja ili pahuljice. Što je više mekanog paperja, cijena je veća. No, pranje perja je najvažnije jer mnoga perja koja su završila u jastucima nisu nikada ni bila oprana.
- Bilo je slučajeva u selu da su se guske prale šamponom i sušile u dvorištima prije nego što bi ih se očupalo ili kada se linjaju, ali uglavnom je tu riječ o neopranom perju. Ovo naše perje od podravske guske je odlične kvalitete i, prema našem iskustvu, ne mogu reći koliki im je rok trajanja. Mi smo obrađivali i perje koje je staro i 150 godina i bilo je odlično očuvano - nastavlja Niko.
Naravno, zanimalo nas je i koliko jastuka i popluna rade od novog perja i gdje ga nabavljaju. Nažalost, u opustjelim slavonskim dvorištima sve je manje ljudi, pa i gusaka. Po njihovoj procjeni, uzgajivači gusaka imali bi višestruku korist jer, uz jetru i meso, bio bi im kod njih zagarantiran otkup perja po povoljnoj cijeni.
- Uzgoj gusaka kod nas je pao na nekoliko proizvođača koji imaju male količine, a nakon što se dovoljno utove, perje postaje klaonički otpad i neupotrebljivo je. Bili smo mi i u Mađarskoj gdje je proizvodnja sa 20 milijuna gusaka pala na dva milijuna. Oni imaju farme od 20.000 gusaka, ali u prvom planu je meso. Do novog perja je teško doći, a u razvijenim zemljama to je velik biznis - kaže Niko.
Sin Mario dodaje kako se najluksuznije punilo za jastuke proizvodi od ručno prikupljenog perja iz gnijezda islandske patkice, a cijena popluna 140 x 200 centimetara sa 450 grama je 4999 eura. I oni razmišljaju o razvoju proizvodnje na tradicijskim temeljima s posebno dizajniranim i vezenim jastučnicama te modernim s različitim printovima.
Glas o njihovim kvalitetnim jastucima proširio se i kada je prije dvije godine predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila poljoprivredno gospodarstvo obiteljskog prijatelja Antuna Vrakića. Razmišljao je gazda što pokloniti predsjednici, na um su mu padale slavonske košare s kulenom i rakijom, dok mu Niko nije predložio šokački komplet za spavanje.
- Bio je to neuobičajen poklon i predsjednica se ugodno iznenadila kada sam joj predavao upakirane jastuke i poplun. To nas je inspiriralo da i Šimi Jovanovcu predložimo da nam nabavi dovoljno perja, od kojeg smo mu sašili stotinjak originalnih jastuka koje nosi kada ide prijateljima u goste. Dobili smo mi i nekoliko narudžbi i od Dunje Gotovine, ali nekako nam se čini da nema potrebe na njihovim imenima raditi neki marketing. Najvažnije nam je da su oni zadovoljni - kaže Mario.
- Pa jesu li vam se javili kako je spavati na vašim jastucima i poplunima? - pitamo.
- Ne, ali nadamo se da su zadovoljni.
Hm, mislimo se, ako ih još nisu raspakirali, ne znaju što su propustili. Ali možda ni mi ne znamo kako je spavati pod poplunom NATO saveza ili na udobnom jastuku Legije stranaca.
Sve više narudžbi
Prije rastanka domaćine pitamo za planove. Sada uz Marija i njegovu suprugu Magdalenu imaju četvero zaposlenih i još jednu gospođu u ispostavi u Slavonskom Brodu. Namjera im je širiti proizvodnju i aplicirati na sredstva iz fondova EU za novi proizvodni pogon. Bilo bi tu mjesta i za nove radnike jer narudžbi je sve više, godišnje stotinjak jastuka i petstotinjak popluna. Njihovi su jastuci došli i do jadranskih hotela Ugo grupe gdje gosti iz Njemačke, Austrije, Nizozemske i Francuske nakon iskustva spavanja na njihovim jastucima u hotelima traže da im se dostave na kućne adrese.
- Imao sam sreću da je, kada sam ponudio svoj jastuk u opatijskom hotelu Adriatic, tamo kao domaćica radila Đakovčanka čija je majka nosila svoje jastuke na obnovu kod nas. Ona nas je prepoznala, a poslije i gosti. Pričali su mi u hotelu što se dogodilo kada su jednom gostu rekli da mu ne mogu prodati jastuk na kojem se odlično naspavao. On im je rekao: - Dobro, onda ću ga ukrasti! Snašli su se i dali mu naš telefon i odmah smo mu poslali jastuke kakve je tražio - kaže Niko.
Planovi obitelji Vukadin oko proširenja i očuvanja posljednjeg tradicijskog obrta izrade jastuka i popluna i perja u Slavoniji uvelike ovise i razvoju zamrloga guščarstva koje je u zemljama EU u zamahu zbog zdravog mesa i potražnje za perjem. No, kod nas je od gusaka daleko unosniji biznis njegovanje magle, a od tradicije ostao je samo bećarac: Dođi, diko, čijat ćemo perje/ Pravit ćemo veliko veselje/ Dođi, diko, u sobicu malu/ Pa me ljubi ko gospodin frajlu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....