Mario Celinić popeo se na sedam najviših vrhova sedam kontinenata. Na najvišu točku Australije, Kosciuszko (2228 m), popeo se u srijedu ujutro po australskom vremenu. Bio je to posljednji vrh koji mu je nedostajao. Osim Celinića, na sedam vrhova sedam kontinenata iz Hrvatske se popeo jedino Stipe Božić.
Vrh Kosciuszko nalazi se nedaleko od skijališta pored mjesta Thredbo. "Teže mi je bilo doći do Australije i do samog Thredboa, negoli se popeti na taj vrh. Thredbo je ‘zavučeno‘ mjesto, vozio sam po uskoj cesti, kroz šumu, klokani su svako malo preskakali preko ceste, pa je to bilo zahtjevnije negoli penjanje na sam vrh", govori Celinić.
Na Kosciuszko se popeo s djevojkom, Margaritom Šušić.
U Australiji je Celinića dočekao prijatelj George Arandjelović s kojim se penjao na Aconcaguu. "U Melbourneu smo Margarita i ja sjeli u Georgeovu Citroen "Žabu" iz 1974. godine i krenuli put Thredba. George malo pretjeruje u iskazivanju ljubavi prema prijateljima i gostoprimstvu pa mi je osim smještaja, hrane i pića ponudio i svoj vozni park. Naravno da sam umjesto novog Porschea izabrao starog Citroena. Vožnja u tom autu me je oduševila više nego penjanje na Kosciuszko. Trebalo nam je devet sati da prijeđemo 750 km od Melbournea do grada Thredbo, podno planine Kosciuszko."
Sljedeći dan popeli su se na Kosciuszko. "Trebalo nam je četiri sata do vrha i nazad po dobro pripremljenoj stazi. Ukupno 13 kilometara. Popeti se na Kosciuszko je lakše nego popeti se na našu Dinaru", smije se.
Od uspona na Kilimanjaro, najviši vrh Afrike, do Kosciuszka prošlo je pet godina. Osim na Kilimanjaro Celinić se 2018. popeo i na Mont Blanc te na Elbrus, 2019. na Aconcaguu i Vinson na Antarktici, 2021. bio je na Mount Everestu i Denaliju.
Dijelom ga je, kaže, usporila pandemija. "Nije sve išlo jednostavno, bilo je raznih situacija i emocija, trebalo je uskladiti posao, prikupiti novac, naći vremena. Nije to samo sjesti u avion i odraditi uspone. Pripreme su zahtjevne, jer da to sve napraviš treba posložiti hrpu stvari da sjednu na svoje mjesto. Nije mi stalo do toga da budem javno eksponiran, ali me raduje širiti priču o usponima, jer vidim da to motivira mnoge ljude da se i oni pokrenu, krenu u planine."
Što je najbitnije što su mu donijeli usponi na sedam vrhova?
"Donijeli su mi u puno kvalitetnih ljudi život, prijateljstva koja traju, s mnogima od njih sam često u kontaktu. Penjući se bolje sam upoznao sebe. Proživio sam razne osjećaje. Nisam štošta od toga očekivalo, nisam znao kako će mi tijelo i srce reagirati na neke stvari, od toga da sam bio na smrtnim opasnostima do toga da smo se toliko radovali, veselili i šalili u šatorima na tim planinama. Čovjek ni ne zna što sve može dok se ne nađe u nekim situacijama. Da me netko pitao bi li doveo svoj životu u opasnost zbog nekoga, rekao bih možda i da ne bih, ali kad sam se našao u tome, nisam uopće dvojio. Jer, u odgovor na neko takvo pitanje možeš biti siguran tek kad si u toj situaciji, tada to znaš, ne možeš to prepoznati dok si u komforu i razmišljaš hipotetički. Kad je kolega penjač za uspona na Everest oslijepio na jedno oko i viknuo mu da ga tamo u planini ostavimo, znao sam da to ne dolazi u obzir, nije mi takvo što bila opcija."
Gledajući unatrag kaže: "Vjerojatno kad sam kretao u to nisam ni znao u što se upuštam. Planinarenje sam do tada doživljavao kao izlet, opuštanje, pražnjenje negativnih emocija koje skupiš na poslu i životu općenito. Odavno to drugačije gledam, imam strahopoštovanje prema planini. Primjerice, australski Kosciuszko jedan je od najjednostavnijih vrhova, ali tamo stoji upozorenje da se ne penješ ako su kiša i grmljavina. Jer, gore je staza, oko pet kilometara dugačka, napravljena od željeznih rešetki koje su postavljene na šine, a to privlači gromove. Do samog vrha vode još i stepenice. To je zapravo šetnja. Ali, svaka planina ima svoje opasnosti i to trebaš poštovati."
Najljepši mu je, kaže, ipak – Mount Everest. "Oduzima dah kad ga gledaš. Makar, svaki ima neki svoj faktor. Kilimanjaro kad gledaš iz daljine stvarno ostavi upečatljiv dojam."
Prva asocijacija na Denali, tamo je išao dva puta? "Ostao mi je u nekoj vrsti lošeg sjećanja, jer agencija s kojom sam išao nije dobro odradila posao. Ali, kad sam se popeo iz drugog puta, u vlastitom aranžmanu, s Denom Erorom, to je bilo odlično, mi smo to brzinski odradili sami. Znali smo da možemo. Asocijacija na Denali je snijeg, led, snijeg, led, brzina, kopanje, dugo hodanje po tom snijegu u krpljama, pa kasnije u derezama. Da me pitaš na koji vrh ne bih ponovo išao, vjerojatno bih izabrao da ne idem na Denali."
Vinson na Antarktici? "Jedno od najljepših životnih iskustava. Od kada sam stupio nogom na Antarktiku, smiješak mi nije s lica sišao, tamo sam osjećao nekakvu nevjerojatno pozitivnu energiju. Nije to najljepši vrh, ali Antarktika je poseban kontinent. Pustoš i mir. Puno je čudnih planina, poput piramida, razne čudne stijene. Tamo je tišina nevjerojatna. Neopisiva. Nikad nisam doživio takvu tišinu. Tišinu koju možeš čuti. Tamo sam doživio osjećaje koje nisam prije iskusio. Na Antarktiku bih najradije išao svake godine."
Aconcagua? "Zapravo je to monotona i ružna planina. Nije mi loše legla, ali ne bih ni tamo išao ponovo. Tad sam bio u emotivno lošem stanju pa je možda i zato takvu pamtim. Ali, ondje sam stekao nekoliko prijatelja, jedan od njih je i George kod kojeg sam sad u Australiji."
Kilimanjaro? "Lijepa priča. Moj prvi vrh. Za njega sam mislio da je to samo šetnja, ali ne treba zaboraviti da je to ozbiljna visina, tamo sam doživio simptome visinske bolesti, popeo sam vrh s glavoboljom, ali bilo je dobro. Sedam dana smo hodali kroz džunglu, preriju, dijelom i kroz pustinju. Predivna planina. Tamo bih išao ponovo."
Fasciniran Stipom Božićem, kojega često spominje, krenuo je osvajati Sedam vrhova. Jednako takva inspiracija mu je i Joža Horvat.
"Imam želju ploviti poput Jože Horvata, čak po istom putu kako je on išao. Nisam si to još zadao kao konkretan cilj, to je zasad samo želja, ali vrlo vjerojatno da će mi se ostvariti", razmišlja.
Dugo pričamo o "Besi" i Horvatovom putovanju iz 1960-ih. Taj antologijski brodski dnevnik čitao je više puta. Zadnji put u šatoru, dok je čekao uspon na Mount Everest. "Uvijek u planinama čitam knjige o moru i plovidbi, a na moru čitam knjige o planini. Spontano je tako ispalo. Jer, dok sam na moru privlači me i neki kontrast, tako sam na jedrenju pročitao sve knjige Stipe Božića."
Za rođendan je na poklon dobio kemijsku kojom je Joža Horvat radio korekcije u jednom od izdanja "Bese". Ima i knjigu u kojoj je Horvat unosio ispravke.
"Privlači me istraživanje. Nije lako sjesti na brod, čovjek misli plovit ću i to je to, ali tu su oluje, razne nevere, treba raditi na brodu…"
Sa Stipom Božićem osnovao je agenciju K3 Mountain Heart, planinare planiraju voditi po raznim vrhovima svijeta.
"Putujući sam na tim planinskim ekspedicijama stekao jako puno kontakata i prijatelja. Ja sam uvijek išao sam, našao bih prvu agenciju koja se ponudila na internetu, istraživao, platio i otišao se penjati. Ali, to se može i drugačije. Pričao sam sa Stipom o tome i na kraju smo osnovali našu agenciju. Ideja je voditi ljude putevima Stipe Božića i ponuditi cijene koje su bitno manje od onog što nude zapadne agencije. Primjerice, ja sam Everest platio 55.000 eura, a mi ga sad imamo u ponudi za 36.000 eura i pritom nudimo sve iste uvjete koje sam imao i ja." U petom mjesecu vode grupu do baznog logora Mount Everesta. "Od iduće godine ćemo napraviti plan za Sedam vrhova – siječanj Kilimanjaro, veljača Aconcagua, travanj i svibanj Mount Everest, lipanj Denali, srpanj Elbrus, prosinac Antarktika. Između toga ćemo imati još neke ture po Himalaji", najavljuje Celinić.