‘Neki dan uletio neki dida, popili smo i kavu. A onda svak na svoj bus‘

Plaćena "ljubav" u doba korone ili prostituiranje za novac tijekom razdoblja pojačanog opreza i karantene, u Splitu se odvijalo - normalno, barem onoliko koliko ta aktivnost uopće može biti normalna, piše Lenka Gospodnetić za Slobodnu Dalmaciju.

Primjedba se odnosi na najniži rang davateljica seksualnih usluga za novac, onih koje to rade kako bi namirile potrebu za drogom jer su mahom heroinske ovisnice, ili uzimaju speed. Ili kombiniraju; uglavnom, njihove potrebe su nasušne, i nema te korone koja ih može suzbiti, a rade na otvorenom (plaže, parkovi), u napuštenim i devastiranim objektima, ili pak u stanovima koje im suradnik ili suradnica ustupi. Ima slučajeva kad ih klijent dovede i u stan, počasti kavom i slično.

Sugovornicu, osobu problematičnog ponašanja, no prvenstveno ženu kojoj treba zdravstvena pomoć, upoznali smo posredstvom Udruge za pomoć mladima "Help" iz Splita, kojoj je na čelu Nevenka Mardešić.

Mardešić je na prvoj crti kontakta s osobama na samom socijalnom, ali i zdravstvenom dnu; u prostorijama udruge na splitskim Bačvicama ovisnici i prostitutke mogu dobiti besplatni narkomanski pribor (igle, šprice, limunsku kiselinu, vodu, gazu...) kako bi se koliko-toliko suzbilo širenje zaraznih bolesti, te kondome s istom svrhom.

Radi se o tzv. smanjenju štete. Korisnici usluga u "Helpu" mogu se besplatno testirati i na HIV i hepatitis B i C, ali za COVID još uvijek to nije moguće, doznajemo na licu mjesta.

Odavno nisu imali slučaj side, doznajemo u razgovoru sa socijalnim radnikom dok čekamo direktoricu da završi konzultacije s roditeljskim parom koji se obratio za pomoć. Očajni roditelji također su "kruh svagdašnji" u udruzi...

Igle i kondomi

- Tijekom razdoblja karantene zbog korone mi smo radili normalno, a potrošnja kondoma i igala bila je uobičajena; riječ je o količini od oko pet tisuća prezervativa mjesečno, odnosno više od sto tisuća igala! U prosjeku korisnici oba spola (sa širega splitskog područja) dolaze jednom tjedno po pribor, uzmu nešto veću količinu pa su "mirni" nekoliko dana - navodi direktorica.
Jednom tjedno i četrdesetogodišnjakinja iz naše priče također dolazi po igle i kondome. Ako zatreba, promet je veći a potrošnja izdašnija, i dvaput...

Ana (ime je izmišljeno, a podaci o identitetu poznati su redakciji) vjerojatno bi bila ljepotica da nije zaglibila u heroin još u ranim dvadesetima. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, a pokušala je i studirati. Naravno, taj je pokušaj brzo propao, sad je već davna povijest...

Iako još relativno mlada, vidljivo je lošeg zdravstvenog stanja. Ima natečene zglobove, lice i kožu na rukama prošarane mrljama, ožiljcima i lošim tetovažama, zube oštećene karijesom, prste požutjele od cigareta. Nokti su joj iskrzani, slomljeni; ipak, usne je prebojila crvenim ružem, a oči ocrtala olovkom. Svejedno, većinu razgovora provela je držeći na očima tamne naočale.

Neprozirnim naočalama bila je opremljena i njezina frendica sličnih godina, koja se pohvalila da je nekoć bila trenerica tenisa (?!). Danas se obje "snalaze".

- Evo vam pivo - nudi trenerica limenku na gutljaj, a mi zahvaljujemo, kao da se jesmo mašili.

- Je l' i vi, hm, radite one stvari za lovu? - pitamo obzirno, da je ne uvrijedimo.

- A ono. Više rekreativno. Malo - smijulji se frendica, dok Ana pristaje na poziranje.

- Neman se ja čega sramit! Kakvih sve lopova u ovoj državi ima, pa da mene bude sram? Nema šanse! Samo nemojte da mi se vidi faca zbog dice; je, iman dvoje dice. Ali znate šta? Sredit ću se ja. Već san počela uzimat terapiju, na heptama san (heptanonima, nap.a.), na boci - čavrlja Ana između dviju poza u parku na Bačvicama, do kojega je došla autobusom iz prigradske zone u kojoj živi.

Pa sjedamo na klupu u parku, proćakulat na miru.

- Ovakva je situacija: provala san sa petnaest godina (heroin, nap.a.), a navukla se sa 23. Sa 27 san se već počela skidat jer su uletila dica - sažima Ana, premda ne odveć uvjerljivo; taj "početak skidanja" aktualan je i dandanas...

- Lani san bila dva miseca u Vrapču, skinila se lipo, izašla čista. Ali onda, šta ću, dali mi subutex. Svaki put kad se skinen, neko me zezne, počasti. Ili dođen doma, a tamo se pucaju i muž i rođak koji živi s nama; da mi se njega riješit, spasila bi se. A oko dice, pa njima se bavin ja, a priskoči i mater. Sad san dobro, na jednoj boci dnevno.

Boci?

Joško Šupić

Heptanon na boce

- E, to je boca heptanona, za nas koji se tek skidamo pa nam triba veća količina - jednostavno će Ana, od koje doznajemo da je jedna boca ekvivalent za dvadeset tableta!

- A je, pari puno, ali nije. Da bi se pukla, tribaju mi dvi boce. Sa jednom sam normalna. A opet, razlika je jel piješ ili furaš heptu u boci. Zato idem po igle u "Help", jebiga. Bila san jutros, a popodne ću u svoju ambulantu po tjednu dozu heptanona, dat će mi sedam boca. Sad nam daju tjednu dozu zbog korone, inače smo prije dobivali dnevno. A bocu isto mo'š prodat, pa znaš to; jedna boca je 150 kuna. Ja u svom kvartu u Splitu, di san prije živila, nađen i za sto kuna - namiguje Ana ispod naočala.

Pitamo je hoće li prijateljica zamjeriti što smo se nasamo raspričale na zasebnoj klupi.

- Ma, briga nju. Ona ima svoj film; inače je lezbijka, ali povremeno se poj... za lovu. Žaj mi je šta se navukla, kad san čula, popizdila san. Starci su joj uredni ljudi, školovani. I moji su... Ali, ja ću se sredit, dosta je pizdarija. Počinjen radit suvenire, brinit se za dicu. Muž neka ide u Amsterdam, a rođak neka iseli bilo di. Onda ide novi život. Tako se spasila i moja prija koja je radila na peškariji u Splitu. Onda je bila na dvi boce heptanona, ej! Uvik je imala love, pa je nešto dobivala na recept, a nešto kupovala. Sad je skroz uredna; preselila se na Korčulu i na samo četri heptanona je - ponosno će Ana.

Navodimo je na priču o prostituciji i koroni; malo joj je neugodno. Pokušavamo izokola, raspitujemo se koliko joj novca treba na dan, i kako je do potrebnog novca dolazila.

- Gledaj, nije dop više šta je bija prije deset godina. Onda je bija dobar, nas troje mogli smo se spojit za sto kuna. Danas dop ništa ne valja, to je sramota koliko ga izmišaju. Ako i uleti dobar dop, onda je to samo za početak, dok se ne pridobiju mušterije, a onda ga opet šporkaju. Prije je bilo poštenije, danas se uopće ne isplati kupit dop. I još svi koji dilaju heroin rade sa murijon, to se zna - ogorčeno će naša sugovornica.

I opet je pitamo koliko, dakle, dnevno troši i kako nalazi novac.

- Čuj, s obziron da je dop sramotno loš, triba mi bar dvista kuna, a i to samo za ujutro, već popodne bi tribalo ufurat još toliko. Dobro, sad mi ne triba jer se liječin - sjetila se.

- A kako san nabavljala lovu? Pa, ranije bi smuvala starce, nešto užicala, sitno ukrala. A onda, kad znaš ljude, oni te i počaste. Normalno, kad imaš više, počastiš i ti njih. Zna se kako je red - ozbiljno će Ana.

"Čašćenje" nekad bude malo i neugodno, jer...

- Gledaj, još i danas, a pogotovo prije, udarno misto bija je Đardin. Nekad bi došla tamo, radile su mi prijateljice (izbjegava se izjasniti o sebi, nap.a.). Onda nekoj uleti mušterija, pa ona ode odradit, a ti čekaš da se vrati. Pa mi bude malo i crnjak jer, u stvari, ja čekan da se ona poj... da bi onda mene počastila - sliježe Ana ramenima, pripaljuje novu cigaretu.

Glas joj je još više promukao kad opisuje seksualne susrete, nakon kojih slijedi heroinska utjeha.

- Znaš kako ti je to, uvik ima staraca koji oće platit. Neki jedva čekaju penziju da se počaste. A kako nalete? Lipo, neko preporuči seks za zaradu, pa se tako brzo dođe do love za vratit dug. Ili uleti lova za više dopa, pa možeš nekoga i počastit. Nekad starci ulete i sami, skupe žensku na autobusnoj stanici ili oko Đardina, pa se dogovore na licu mista. Ima ludih ljudi koji oće seks bez kondoma, ali opet je i to dobro jer plate više. Tako za istu stvar dobiješ i duplo više love, pa imaš za počastit. Tako to ide - upućuje nas u običaje.

Pitanje čašćenja

- Evo meni je nekidan uletija neki dida, pa smo popili i kavu. Baš mi se pila kava! A onda, svak na svoj autobus - veselo će Ana.

Pitamo za koronu, boji li se zaraze.

- Kakva korona? Ma daj, to ti nikoga nije briga. Jedno vrime je bila sida u điru, to je bilo malo zajebano. Bila je jedna đardinka, umrla je od side a pucala se sa svakim. A ludih ljudi, dolazili su kod nje i davali joj lovu za zarazu! Korona je ništa - zaključuje Ana.

Ima i ona iskustva s HIV pozitivnima, a od bolesti ima "samo hepatitis C u povlačenju".

- Bili su mi ga našli, ali kažu da se povuka. Puno opasniji je B, on te odma pomete! Ja iman poznanika koji ima sidu već dvadeset godina, i normalno živi, ode jednom godišnje u Zagreb na neku terapiju, i onda ovde, nazad u Split. Dođe i on u "Helpa"; kaže da će ga prije ubit alkohol nego sida. Voli popit pivo, a uzme i koju heptu, inače je solidan - smatra naša sugovornica.

Ima poznanicu koja od prostitucije, kaže pomalo ljubomorno, mlati veliku lovu.

- Ona je skroz luda, ali radi čudo. Motala se po Đardinu i kolodvoru, pravila se blesava, ali brzo smo je skužili šta radi. Sad se više ne kurva u Đardinu, našla je stan, avancala je (smijeh). Na računu zna imat po sto iljada kuna, ej! A uopće nije ni mlada ni zgodna, bar ne više. Ne, ne drogira se. Nije na heroinu, možda je na speedu. U stvari, mislin da nije niti to - odgovara niječno na naše pitanje, pa se uozbilji:

- Ali znaš šta? Ona je skroz luda. Bilo bi bolje da se samo drogira jer se od toga možeš izliječit. Ja ću se izliječit. Vidiš me, već san dobro. Još samo jedan put da se počastin pravin dopon, onim ka nekad, bez ovog krpanja heptama, subutexon ili buprenorfinom, bez obzira jel od Alkaloida - to su ti Makedonci - ili od Talijanca. E, da još to doživin, i mogu se mirno skinit. Ma, i u komunu otić ako triba..., piše Lenka Gospodnetić za Slobodnu Dalmaciju.