NEVJEROJATNA ŽIVOTNA PRIČA OBITELJI VLAHOV: KAKO SMO NAKON 70 GODINA TUGE PRONAŠLI IZGUBLJENU SESTRU 'Obje smo plakale, suze su tekle same od sebe...'

Davne 1949. godine Davorka Vlahov, tada trogodišnja djevojčica, otišla je iz rodne kuće u mjestu Šepurina na otoku Prviću, nadomak Vodica, u Zadar, kako bi živjela kod ujaka i ujne Klare i Marija Antića, u to vrijeme imućnog bračnog para koji su u svojem vlasništvu imali tvornicu likera "Vlahovac", piše Slobodna Dalmacija. Od njezina odlaska u Zadar malenu Davorku više nisu ni vidjeli ni čuli njezini roditelji (pokojni) Ivan i Križanka, te sestre Mira, Mileva i brat Frane Vlahov, koji su danas u poodmaklim godinama. Još prije tih sedamdesetak godina Davorkina obitelj znala je da su Mario i Klara Antić (koji nisu imali svoje djece) s malom Davorkom iz straha emigrirali iz Zadra u Italiju nakon što su im ondašnje komunističke vlasti nacionalizacijom oduzele tvornicu likera, vilu Ida u kojoj su živjeli, te su im oduzeli sva građanska prava proglasivši ih klasnim neprijateljima.

Nakon dvogodišnjeg zadržavanja u Italiji, 1954. godine Antići su s djevojčicom Davorkom, koju su prihvatili kao svoje dijete, otišli živjeti u SAD i to je bila posljednja informacija o njima. Dalje nije bilo nikakvih kontakata. Desetljećima je obitelj za vrijeme bivše države, te potom i u samostalnoj Hrvatskoj, preko interneta i konzulata bez uspjeha tragala za svojom Davorkom. Već su bili izgubili svaku nadu i pomirili se s činjenicom da je nikada neće pronaći i da sigurno više i nije među živima. I onda se dogodilo čudo. Potraga obitelji Vlahov za izgubljenom sestrom pretvorila se u nevjerojatnu ljudsku storiju s happy endom. Ona je pronašla njih.

O tome kako je pronađena "izgubljena" sestra, odnosno teta ili, bolje rečeno, kako je Davorka pronašla svoju obitelj, ispričala nam je Vodičanka Meri Bandl Valeš, njezina nećakinja, kći Davorkine sestre Mire.

– Prije nekoliko dana prišao mi je moj sumještanin Stipe Juričev s pitanjem: "Meri, imaš li ti slučajno tetu u Americi?" Ostala sam u prvom trenutku iznenađena zašto me to Stipe uopće pita. Rekla sam mu da imam, ali da ona je otišla od kuće s tri godine i nitko je od tada nije vidio. Tražili smo je godinama, preko konzulata i interneta, ali bez uspjeha – rekla nam je Meri Bandl.

No, Merina početna zbunjenost vrlo je brzo prerasla u neopisivo oduševljenje i radost kad joj Stipe pružio mobitel.

– Kad sam pročitala poruku na Stipinu mobitelu, prvo sam ostala bez teksta, a onda mojoj sreći nije bilo kraja. Moja 71-godišnja teta, koju smo bez uspjeha tražili toliko godina, poslala je poruku preko svojeg Facebooka profila prvoj osobi kojoj je vidjela da joj u profilu kao mjesto stanovanja piše Vodice, s nadom da će ta osoba nešto znati o njezinim bližnjima. Sreća da je Stipe poruku shvatio ozbiljno i da je nije izbrisao. A sve što je bilo napisano, savršeno se i točno poklapalo s mojom izgubljenom tetom. Odmah sam ušla u njezin Fejs profil, i kad sam vidjela njezine fotografije, pokušala sam naći neki podatak koji njoj ne bi odgovarao, ali baš sve je bilo točno. Više nije bilo nikakvih dvojbi – to je moja teta. Ma toliko puno sliči mojoj mami Miri, odnosno moja sestra Ines ista je teta Davorka – ispričala nam je Meri.

Ona je o ovom sretnom događaju odmah javila svojoj mami Miri, pet godina starijoj sestri od Davorke.

– Mama u početku nije mogla vjerovati, kao ni ujak. Međutim, kad sam im pokazala tekst poruke i tetinu sliku, mama se raznježila i rasplakala, kao i brat, koji nije mogao sakriti suze ni uzbuđenje. Ma, nekako svi zajedno nismo još svjesni da smo pronašli tetu – dodala je Meri Bandl.

Već iste večeri Meri je uključila laptop i preko messengera uspostavila kontakt s tetom Davorkom i od tada gotovo svakodnevno komuniciraju.

– Nezaboravan je taj prvi glas s njome. Preplavile su nas duboke emocije, obje smo plakale, suze su tekle same od sebe. Iznenadilo me je što teta dobro govori hrvatski, čak je i nakon toliko godina zadržala prvinsko-vodički naglasak, premda ipak ne razumije neke riječi. Uz engleski, odlično govori i talijanski jezik. No, u ovo kratko vrijeme puno je toga ispričala o sebi. Najveći dio života provela je u San Pedru u Kaliforniji, a sada živi u Bristolu u Virginiji. Ispričala mi je da su joj ujak i ujna u Italiji promijenili ime u Debra Antich, a dolaskom u SAD postala je Deborah. Radila je kao farmaceutkinja i danas je u mirovini. Život je nije mazio. Četiri puta se udavala i sva četiri puta za američke ratne veterane. Nije mogla imati djecu zbog komplikacija u trudnoći. U zadnjem braku bila je udana za Stephena Staubsa i danas se preziva Staubs. Stephen je umro prije nekoliko godina, a do njegove smrti s njima je živjela i Stephenova kći iz prvog braka Rachel. Danas živi sama, namjerava prodati tu kuću u Bristolu i kupiti manji stan. No, prije toga, dogovorili smo se, nakon gotovo 70 godina doći će za Božić u Vodice i svoju rodnu Prvić Šepurinu – zaključila je ovu dirljivu priču Meri Bandl.

– Teta Davorka mi je još kazala kako su velike traume i strah koje je kao dijete proživjela zajedno sa svojim ujakom Mariom i ujnom Klarom kad su bili izloženi progonu komunističkih vlasti u Zadru, bili razlog što uopće nije željela kontaktirati s domovinom. Taj strah toliko se urezao u nju da se bojala bilo kakvog kontakta, dolaska i povratka. Ali život donosi i lijepe stvari, pa se tako nadamo uskoro je i vidjeti – dodala je Meri Bandl za Slobodnu Dalmaciju.