‘Nikad neću zaboraviti jednog doktora iz Gospića, zato želim pomoći. Hrvati, samo mi dođite‘

Među prvima od tisuća poruka ohrabrenja i ponuda za pomoć i smještaj obiteljima koje su izgubile dom u potresima na Banovini i u Posavini, objavljenim na društvenim mrežama, i ona je 30-godišnjeg Denisa Jaije iz Skoplja. Makedonac velika srca ponudio je smještaj za osam osoba na pet, šest, sedam mjeseci u svojoj novoj kući. Napisao je kako će i sam platiti putne troškove. Denisa smo, pretposljednjeg prosinačkog dana kasno navečer, uspjeli dobiti u njegovu domu. Dugo mu je trebalo da odgovori na našu poruku. Dugo mu je trebalo i da je vidi jer je od objave, oko 13 sati 29. prosinca, dakle vrlo brzo nakon stravičnog potresa, dobio više od 500 poruka. Na njegovu humanu gestu reagiralo je više od deset i pol tisuća ljudi.

- Pažljivo čitam sve što dođe, a ima toga puno. Nadao sam se da će se netko javiti za smještaj, da će mi netko javiti za neku obitelj, povezati nas, ali zasad nije - kaže Denis. Svjestan je on da je Skoplje daleko od Petrinje, Siska i Gline, no kad je čuo što se dogodilo, nije ni trenutka oklijevao ponuditi ono što može - toplinu doma i pomoć. Motiv nije samo humanost. Tu je i osobna priča koja ga emotivno veže uz Hrvatsku.

- Moj otac je prije deset godina bolovao od raka pluća. Tata je tad bio u Hrvatskoj. Bolest se, nažalost, proširila, imao je metastaze kad je otkrivena - priča Denis.

- Trebao je biti operiran u Hrvatskoj, ali on se želio vratiti kući. Jedan doktor, znam samo da je iz Gospića, jako puno mu je pomogao. Ljudski i profesionalno. I kad se vratio u Skoplje i krenuo na kemoterapije, taj doktor, kojemu, nažalost, ne znam ime, ostao je u kontaktu s njim. Razgovarali su telefonski, čak mu je i poslao neke lijekove jer je tata pred kraj patio od nepodnošljivih bolova. Tad smo financijski dosta loše stajali. Čovjek koji to nije morao činiti dao je sve od sebe da mu olakša bol.

Iako ne zna ime liječnika koji je pomogao njegovu ocu, osjeća neizmjernu zahvalnost.

- Često pomislim na tog čovjeka kojeg nikad nisam upoznao, kojeg znam samo iz očevih priča. Otad osjećam posebnu povezanost s Hrvatima - dodaje. Duboko u sebi zna da bi i njegov otac tako postupio. Kad je na televiziji vidio prve snimke iz Petrinje i, priznaje, zaplakao, odmah je odlučio ponuditi da ugosti nekoga u svojoj kući. Zbog dobrog liječnika i zato što se njemu, kaže, sreća malo osmjehnula, ima svoj biznis, solidno živi i može pomoći.

Nije pritom očekivao da će njegov čin izazvati toliko pozitivnih reakcija sa svih strana svijeta.

- Nadao sam se da će se netko javiti, da se dogovorimo oko prijevoza, oko tih stvari, ali uglavnom mi se javljaju ljudi koji zahvaljuju na ideji, čestitaju i tako... Ima puno onih koji me zovu da, kad bude moguće, dođem u Zagreb i druge gradove, da se upoznamo. Ima onih koji kažu da sam ih ja potaknuo da i sami tako nešto naprave - kaže Denis koji se nada da će se netko, neka obitelj s malom djecom ponajprije, ipak javiti.

Dodaje kako je među tim silnim porukama dobio i jednu molbu iz Hrvatske, koja nema veze s potresom, nego ga mole da im kupi automobil. A ima i poneka “ljubavna” poruka.

- Ne znam, valjda misle da sam bogat - kaže simpatični Makedonac koji se 2018. godine oženio. Supruga mu radi u Švicarskoj, a pandemija koronavirusa ih je dodatno razdvojila. No on je optimist. Nada se da će nam svima 2021. godina biti bolja i ljepša, zdravija i mirnija. A njegov dom ostaje otvoren za stradalnike s potresom pogođenih područja Hrvatske.