‘Nisam vjerovala kada je policajac spomenuo 300 kn, sada samo želim upoznati tog čovjeka‘

"Molimo gđu. Sanju Zdunić da se hitno javi policijskom službeniku VI.PP Zagreb.. poradi dogovora o preuzimanju stvari..." - poruka je to rukom ispisana kemijskom olovkom na papiriću presavinutom i zataknutom u dovratnik vrata, a koju je prošloga tjedna po povratku s posla uočila Zagrepčanka Sanja Zdunić. Pritom joj nije odmah na pamet palo da je riječ o 300 kuna koje je još u svibnju zaboravila na bankomatu u novozagrebačkoj Sloboštini i za koje je uočila da ih nema tek sutradan na putovanju kroz Liku. Iako gubitak novca nije prijavila nikome, zahvaljujući lancu poštenih ljudi - nalazniku Robertu M. te policijskim službenicima pakračke i novozagrebačke policije, novac je vraćen vlasnici!

- Tog dana žurila sam obavljati stvari jer sam sutradan išla na put. U prolazu sam podignula 300 kuna i otišla po jagode ne primjetivši da novac uzela nisam. Tek po dolasku u Liku vidjeh da ga nema. Obitelj se odmah počela šaliti na moj račun i pomirila sam se s gubitkom da bi evo, nakon tri mjeseca, na vratima me dočekala obavijest. Milijun pitanja mi je prošlo kroz glavu. Kakve stvari? Kao u nekom krimiću. Zvala sam članove obitelji da vidim jesu li svi dobro. Jedva sam dočekala jutro da nazovem broj na poruci. Otkucavalo je 6.59 sati i krenula sam zvati. Ubrzo me osoba s centrale prespojila policajcu iz poruke. Po načinu na koji mi je uzvratio pozdrav, odmah sam znala da je neka dobra vijest - priča za Jutarnji list Sanja Zdunić koju je policajac potom upitao je li izgubila kakav novac. Nije mogla vjerovati što čuje te mu je rekla da je izgubila prije nekoliko mjeseci na bankomatu 300 kuna ali da nikome nije prijavila.

- Rekao mi je na to: 'E pa gospođo, mi smo vam te novce našli'. Jedan građanin ih je našao na bankomatu i dao policajcu u Pakracu jer je bio na putu do tamo. Taj bi mi novac i ranije vratili, kako je ispričao policajac, da je banka bila spremna na suradnju. Nakon ovoga, rečenica koju svako malo svi ponavljamo 'Kakav smo mi lopovski narod' nikako ne vrijedi za sve. Za policajca sam kupila najveću bombonieru Merci. Prvo ju nije htio i rekao mi da ju dam nalazniku s kojim su me spojili, međutim, za njega drugu bombonieru. I samo čekam susret da se nađemo na pet minuta i da mu i osobno zahvalim - zaključila je veselo Zdunić.

Iz PU zagrebačke nam, pak, otkrivaju kako svakom zadatku pristupaju jednako. Ne dijele ih na velike ni na male.

- Ponekad nešto što na prvu izgleda kao „mali zadatak“ rješiv u sekundi, često pokaže i svoje „ drugo lice“, odnosno potrebu da se u njegovo rješavanje uloži značajno vrijeme. Međutim kada povratno, kao što je bilo i u ovom slučaju, ne izostane pozitivna reakcija građana, razlog je zbog kojeg sa smiješkom, zadovoljni da smo nekome pomogli, nakon odrađene smjene odlazimo kući. Mi ne dijelimo zadatke nikada na male i velike, nego se fokusiramo na njihovo rješavanje. Vjerujemo kako je sposobnost prepoznavanja potreba svih oko nas utkana u smisao djelovanja svakog policijskog službenika ponaosob i na to smo, dozvolite nam, ponosni! - poručili su za Jutarnji iz zagrebačke policije.