Ako je suditi prema komentarima koji ovog ljeta kruže gradom, ali i društvenim mrežama, Split ima najzgodnijeg turističkog vodiča! U to smo se i sami uvjerili kad smo se pridružili jednoj turi koju je vodio Splićanin Marko Ardizzone (31). Teško je bilo ne primijetiti s koliko ga dragosti slušaju (i pogledavaju!) furešte djevojke, sve su se onako potajice trudile da mu budu što bliže, scene kao iz neke holivudske romantične komedije. Osim što je turistički vodič, Marko je profesor povijesti i etike, bavi se sportom i strastveni je obožavatelj kvizova. U Potjeri na HRT-u već je osvojio novac, a uskoro stiže i u Superpotjeru, piše Slobodna Dalmacija.
Slovite za najzgodnijeg splitskog turističkog vodiča. Laska li vam to? Ili sebe ne doživljavate na takav način?
Ah... Čujte, kažu da je ljepota u oku promatrača, tako da je subjektivna. No svakako, lagao bih kad bih vam rekao kako nije lijepo čuti dobar kompliment, kako uživo, tako i na društvenoj mreži.
Mnoge turistkinje kad dođu u Split, a upravo ih vi zapadnete da ih vodite po gradu - lako padnu na vaš šarm. Je li vam se ikad dogodila ljubav na poslu?
Bilo je tu svakakvih ponuda od strane turistkinja. Ja sam vrlo komunikativan, znam s ljudima popiti i koje piće tijekom izleta, ili nakon vođenja po gradu, no ne prelazim granicu profesionalnosti. Držim se one: ‘Družba je družba, a služba je služba!‘
A ljubav na prvi pogled?
Ne. A pogotovo ne na poslu (smijeh).
Kako se branite od svih tih silnih komplimenata?
Na svaki kompliment, bio vezan za uslugu turističkog vođenja, ili nešto drugo, odgovorim zahvalno sa smiješkom.
Zovu li vas na večere, traže broj mobitela? (smijeh).
Da, vrlo često. Ali ne samo djevojke, nego i obitelji s djecom te ostali.
Podosta sam komunikativan, stoga dosta mojih gostiju želi čuti još poneku zanimljivu stvar ili otići na neko mjesto koje nije uključeno u ove glavne obilaske znamenitosti, koji su ipak, više - manje sve iste. Jako im je stalo čuti neke informacije od lokalca, ali ipak u nekom neformalnom okruženju kakvo nije vođenje 30-50 ljudi.
Imate li djevojku?
Nemam.
Kako izgleda vaša splitska tura?
Iz Splita radim većinom izlete ljeti, iako se zna dogoditi i pokoja lokalna tura. Za nas koji imamo licence za vođenje na engleskom jeziku, teško je doći do angažmana, jer je prevelika konkurencija. U Splitu sam premalo vremena tijekom godine da bih se izborio za češće angažmane. No, ovako isto imam dovoljno posla. U Zagrebu sam, možemo reći, već se donekle izborio, iako je i tamo jednako velika konkurencija, no tamo provodim veći dio godine, stoga mi je lakše. Za splitsku turu bih rekao kako se ne razlikuje previse od ostalih, jer preko 95 % turista želi vidjeti ove najvažnije lokalitete, dakle Dioklecijanove podrume, Svetog Duju, Peristil, Marmontovu, Rivu. Prokurative…
No, tu i tamo bude neka specifična ekipa. Recimo, jednom je jedna danska obitelj htjela izlet u Omiš i na Radmanove mlinice, a jednom sam vodio Amerikance na biciklističku turu oko Marjana, gdje je bilo uključeno kupanje na nekoliko marjanskih plaža.
Na koje mjesto u gradu turisti posebno ‘okidaju‘?
U Splitu definitivno na Peristil. Tamo imaju dojam da su u samom Rimu. U Zagrebu im je nazanimljiviji Markov trg, zbog mješavine modernog s raznim povijesnim stilovima. Nakon priče o bombardiranju Markova trga, redovito kreću pitanja vezana za Domovinski rat. Većina tih turista ne zna ni osnove o toj tematici, stoga je za turističkog vodiča iznimno važno poznavanje, kao i pravilno tumačenje tog dijela povijesti.
Osim Splita gdje još idete službeno kao vodič?
Najčešće me šalju u Italiju i Sloveniju, no dosta sam izleta odradio i u Češku, Mađarsku, Srbiju, BiH te ostala mjesta po Hrvatskoj.
U koju se zemlju uvijek volite rado vraćati?
Što se tiče posla - definitivno BiH. Tamo većinom budu nekakvi team-buildinzi, tako da su izleti najležerniji, odnosno bude slobodnog vremena, a hrana i domaćini su uvijek fenomenalni.
Kada su u pitanju moja privatna putovanja, uvijek se trudim otići na neko mjesto gdje nisam išao poslom, a po mogućnosti da tamo uopće nisam bio. Zadnje privatno putovanje mi je bilo u Izrael i Palestinu. Želio bih se vratiti, jer smatram kako nisam u šest dana uspio vidjeti sve što se tamo može vidjeti.
Koliko se hrvatski turizam promijenio posljednjih godina?
Ako slušate većinu djelatnika u turističkom sektoru, većina će reći da je nagore. Iznajmljivači se žale kako su prazni, ugostitelji također, taksisti kako ne mogu naći mušterije lako kao prije te naplatiti im paprenu cijenu, dok vodiči teško dolaze do angažmana. No, ako gledamo statističke pokazatelje, vidimo kako je hrvatski turizam u velikom porastu, pogotovo u Splitu, koji turistički gotovo da i nije postojao prije nekih 15 godina, jer je bio samo tranzitni centar za put prema otocima. Problem je u prevelikoj konkurenciji, jer ipak imamo previse iznajmljivača, ugostiteljskih objekata i taksista, čak i previse turističkih vodiča. To i ne mora biti nužno loše, jer se na ovaj način radi na kvaliteti, no mislim kako su mnogi djelatnici turističkog sektora pod dojmom kako se novac prije nekoliko godina mogao lakše zaraditi. Mnogi govore kako je Split pretjerao s podizanjem cijena i kako na taj način tjeramo goste.
No, vjerujem da to nije u potpunosti točno, jer na ovaj način smo samo promijenili strukturu gostiju. Ne dolaze nam više domaći gosti, gosti iz BiH, Češke, Slovačke, Mađarske, Italije pa čak ni Njemačke, no zato imamo puno Skandinavaca, Francuza, Amerikanaca, Engleza, Nizozemaca i Amerikanaca, koji imaju daleko veću platežnu moć. Split je destinacija svjetskog značaja, praktički u rangu Dubrovnika, Venecije, Verone te mislim kako visoke cijene za turiste nisu problem. Puno je veći problem manjak obzira prema domaćim gostima te lokalnom stanovništvu. Prije nekoliko godina u gotovo svim lokalima u centru Splita, domaći gosti i lokalno stanovništvo su imali popuste od 20 do 40%. Danas je to u Splitu rijetkost. Došli smo do toga, da jedan Splićanin teško može popiti kavu ili pivo negdje u centru grada, o restoranima da i ne pričamo. Hrvatski gosti iz drugih krajeva Hrvatske, isto si teško mogu priuštiti odmor u Splitu. Mislim kako bi se trebalo našim ljudima puno više izlaziti u susret!
Kako se jedan profesor povijesti našao u turističkim vodama?
Nakon fakulteta sam relativno brzo našao posao u struci. No, bila su to u početku većinom stručna osposobljavanja i zamjene, a nešto kasnije sam uspio doći do posla na neodređeno, no na pola radnog vremena. Predvidio sam kako će biti tako, zato sam odlučio položiti tečaj za još jedan dodatni posao. Izabrao sam posao vodiča jer sam oduvijek volio putovati, dok velik dio tog zanimanja je vezan i za samu povijest, a i htio sam iskoristiti znanje tri strana jezika koja pričam.
Predajete već godinama Povijest i Etiku u zagrebačkim gimnazijama. Ispunjava li vas rad u prosvjeti?
Oduvijek sam htio studirati povijest, a jednog dana to stečeno znanje prenositi mlađim generacijama. Rad u srednjoj školi mi je upravo to omogućio. S vremenom sam počeo predavati i Etiku, koja također nudi nešto drugačije i zanimljivo kada je u pitanju rad sa srednjoškolcima. Zaista, mogu reći kako je riječ o poslu koje me, unatoč nekim čak i negativnim stranama, duboko ispunjava, kako na intelektualnoj, tako i duhovnoj razini.
Jeste li strogi?
Teško je svakom profesoru sebe ocijeniti po pitanju strogoće. Nekad tražimo puno od učenika, a s obzirom kako se radi o znanju koje smo mi odavno savladali te koje svake godine ponavljamo, često izgubimo dojam težine zahtjeva koje stavljamo pred njih. Dosta bivših i sadašnjih učenika me ocijenjuje kao zahtjevnog, ali ne i strogog. S time se čak i mogu složiti, iako, unatoč relativnoj zahtjevnosti, prema svakome o učenika imam jednak kriterij te se samnom vrlo lako dogovoriti. Primjerice, ja sam iz svojeg rada u potpunosti izbacio nasumično biranje učenika koji će odgovarati kada usmeno ispitujem, kao što su to navikle brojne generacije u zadnjih sto godina. Na mojoj nastavi svaki učenik dobije svoj termin usmenog odgovaranja barem tjedan ranije, kako bi se mogao pripremiti. Takav princip je čak sličniji fakultetu, no ja mislim kako nemam ništa od toga ako uhvatim učenika nespremnog. Meni je također u interesu da se učenik pripremi na vrijeme i nauči gradivo.
Vidite li se i dalje u prosvjeti?
Da, apsolutno! Ovo nije klasično zanimanje, ovo je poziv. Nešto poput policijskog, vojnog, liječničkog ili svećeničkog zanimanja.
Je li vam teško usklađivati dva posla?
Vjerovali ili ne, usklađujem čak tri posla! Prvi je naravno, posao u školi, koji ima prioritet. Druga dva su posao turističkog vodiča, odnosno voditelja putovanja te posao organizatora pub-kvizova, što je danas vrlo popularno. Jako je teško katkad to uskladiti, nekad zna patiti i privatni život. Posebno je teško u 5. i 6. mjesecu kada je najviše posla u školi, a svaki vikend mi je bukiran izletima. No, pozitivno je to što ova dva sporedna posla mogu sam kombinirati na način da biram koliko želim raditi. Iako, trudim se odraditi koliko god mogu, jer ipak me svaki od ta tri posla usrećuje na svoj poseban način. Nekad mi čak na psihološkoj razini jedan posao zna biti odmor od drugoga.
Za vaš odličan izgled zaslužno je i bavljenje sportom. Što sve trenirate?
Kući sam izgradio teretanu, a osim nje, volim streetwoorkut, nogomet s ekipom te plivanje i ronjenje. Sport je za mene integralan dio rutine, ali i životnog stila.
Sad bi se upitao čovjek - pa stvarno kako to sve stižete?
Čelična volja, ali i dobra organizacija. Bez te dvije stvari ne bi bilo moguće.
Imate neobično prezime. Otkrijte nam malo o povijesti Ardizzona…
Djed mojeg djeda je došao u Split iz Chioggie. To je jedan gradić u regiji Veneto, zapravo mjesto s najvećom ribarskom flotom na cijelom Jadranu. On sam je također bio ribar. Stoga, po mnogim kriterijima bih mogao za sebe reći da sam fetivni Splićanin, iako mi to ne znači puno.
Odrastali ste u Splitu, studirali u Zagrebu gdje sad i živite. Nedostaje li vam Split i ono naše ‘polako, nema priše…‘
Vratim se samo ovako preko ljeta te za Uskrs i Božić, eventualno ako je neka veća Hajdukova utakmica za vikend. Škola u kojoj radim je i dalje u Zagrebu, stoga tamo moram biti stacioniran veći dio godine. Preko zime je čak i bolje u Zagrebu, dok je ljeti bolje u Splitu, tako da je ovo idealna kombinacija.
Pazite li na prehranu?
Pazim, no opet manje nego neki. Gledam pojesti što manje ugljikohidrata, a što više mesa. Voće i povrće su također vrlo važni te i to jedem, iako mislim kako bih trebao povećati unos.
Obožavatelj ste i kvizova. Natjecali ste se u Potjeri nekoliko puta, čak i organizirate pub kvizove… Odakle ljubav prema njima?
Veliki sam obožavatelj kvizova. Već sedam godina sam sastavljač pitanja i voditelj za pub-kviz ‘Savski mozak‘, koji je imao kvizove u čak četiri hrvatska grada: Zagreb, Split, Velika Gorica i Pula. Ovo ljeto smo također imali dva ljetna kviza u Splitu i odaziv je bio fantastičan. Ti kvizovi su danas vrlo popularni. Ja sam se natjecao u Potjeri te pobijedio lovca i osvojio novac. Nedavno je snimljena i epizoda Super potjere u kojoj sam natjecatelj, no ugovorom o tajnosti, ne smijem vas informirati o ishodu. Morat ćete 12.11. 2023. sami pogledati tu epizodu na HRT-u.
Planirate li se prijaviti na Milijunaša…?
Apsolutno je u planu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....