Prevaren sam - kaže za Slobodnu Dalmaciju Marijan Vrbančić iz Žibrinovca kod Križevaca, koji je prošle jeseni otišao u 10 tisuća kilometara udaljenu Manilu na Filipinima kako bi se oženio odabranicom svojeg srca.
Buduću suprugu Grace Manolo upoznao je preko Trogiranina Joška Jakusa, koji domaćim mužicima već neko vrijeme nudi bračno posredništvo u pronalaženju mladih nevjesta, ni manje ni više nego na Filipinima. Dopisivao se s njom godinu dana preko društvenih mreža, shvatio je da je ona žena njegova života i u listopadu prošle godine zaputio se u daleku Aziju kako bi pred Bogom i svijetom izrekao bračne zavjete.
Nije mu smetalo što se s mladom oči u oči susreo tek dan prije vjenčanja. Ljubav se rodila davno prije toga, a Marijan se nakon svadbe na Filipinima koncem studenog vratio u Hrvatsku željno iščekujući da dođe Nova godina. To je, naime, bio rok do kojega mu je Jakus obećao da će Grace s urednim dokumentima stići u Žibrinovac kako bi započeli zajednički život.
No, četiri mjeseca nakon vjenčanja Grace i dalje nije u Hrvatskoj. Unatoč tome što je Marijan Jakusu, kako tvrdi, ukupno isplatio više od 25 tisuća kuna. Ostao je, barem kako sada stvari stoje, i bez žene i bez novca.
- Prvo sam Jakusu u tri rate platio 16.800 kuna, za avionsku kartu i hotel, iako to zapravo košta 8500 kuna. Na Filipinima je nama četvorici uzeo po 850 eura: 800 za suca koji treba izdati certifikat o vjenčanju, iako to izdavanje, kako smo kasnije doznali, košta 60 eura, te 50 eura za fotografiranje. Pa nam je onda uzeo po 200 eura za svadbu. Htio je prvo uzeti 400 eura, ali smo preračunali cijenu u pezosima i rekli mu da je ona upola niža od one koju je tražio. Za ovjeru dokumenata u Beču platio sam ukupno 114 eura - nabraja Marijan listu troškova za koje, tvrdi on, od Jakusa nikada nije dobio račun.
Vjenčanje je održano 10. studenog, a vjenčani su ugovor dobili 24. studenog 2017., iako im je Jakus obećao da neće čekati dulje od nekoliko dana. Uz to, na njemu nisu bile navedene njihove stvarne adrese, nego privremene adrese na Filipinima, što se kasnije pokazao kao veliki problem.
Da je Grace dobila papire, ma ne bi mu, priznaje, bilo žao ni kune, no filipinske vlasti za sada odbijaju certificirati vjenčani ugovor, i to zbog toga što, tvrdi Marijan Vrbančić, sumnjaju u trgovinu ljudima.
Grace je, zajedno s tri druge nevjeste koje su se istog dana u Manili udale za Hrvate, već šest ili sedam puta odlazila pred komisiju kako bi im izdala dokumente na temelju kojih bi mogle dobiti nove putovnice s prezimenima svojih muževa i aplicirati za hrvatsku vizu.
Uzalud.
Pojavila se sumnja u Jakusove poslove na Filipinima, tvrdi Marijan, suci i sada traže da se on, zajedno s ostalim mladoženjama, vrati i da službenu izjavu o svemu što se tamo događalo.
- Teško je meni ovdje, teško je mojoj Grace tamo, teško je i ostalim djevojkama koje ne mogu do svojih muževa - kaže nakon svega Marijan, koji za čitavu zbrku krivi Jakusa koji mu se, tvrdi on, nakon svega prestao javljati na telefon, a ne odgovara ni na SMS-ove.
Sprema kaznenu prijavu DORH-u i čuva uplatnice. Nada se da će državni organi stati na kraj onome što naziva prijevarom, i žali kolege koji su Jakusu novac isplaćivali na ruke pa danas nemaju nikakvog dokaza da su mu išta platili.
A što na sve kaže Jakus, posrednik koji se proslavio spajanjem Hrvata i Filipinki, koji je zbog toga dobio nadimak Joke Filipinac i koji je u međuvremenu otvorio i agenciju "Srce o Vire"?
- Marijan mi se obratio da mu pomognem i sve ono što smo dogovorili ja sam ispoštovao. Provodio sam sate i sate prevodeći Marijanu poruke koje mu je slala supruga. No, ona je zapela na Comission on Filipino overseas, zajedno s ostale tri djevojke, a to je nešto na što ja ne mogu utjecati - kune se Jakus.
Istina je, kaže, da je jednom prilikom Marijanu rekao da će, ako sve protekne glatko, one možda doći do Nove godine, no komisiji koja je ispitivala djevojke iz te grupe bilo je čudno što su sve četiri došle u isto vrijeme, pojavila se i priča o trgovini ljudima i sada je sve na čekanju.
- One su dobile pismo od CFO-a u kojem piše da ih oni ne mogu zadržati, ali da moraju naučiti malo više o Hrvatskoj i našoj kulturi. No, to nije moja greška, to je greška cura - ustrajan je Jakus.
On tvrdi da je dokument o vjenčanju isposlovao od tamošnjeg Nacionalnog ureda za statistiku već 24. studenog, iako se on u pravilu čeka 45 dana. No, to su vrijeme djevojke izgubile na CFO-u.
Jakus je Slobodnoj Dalmaciji potvrdio i da vjenčanje košta 3500 pezosa, ali bez puta na Filipine, polaganja predbračnog seminara i ostalih troškova. Ukupni troškovi ne prelaze 21.000 ili 22.000 kuna. S Marijanom nije sklopio nikakav ugovor jer to, kaže, nikada ne radi.
'Pa, kad je već čekao 52 godine...'
- Ja jesam zaradio neki novac. Po osobi zaradim od 400 do 500 eura. No, nikoga dosad nisam prevario. Ova je grupa, priznajem, zapela. Moja je jedina greška, ustvari greška mojeg suradnika na Filipinima, adresa u vjenčanom listu.
To je previd, ali opet ponavljam da nije jednostavno odvesti nekoga tko ne govori engleski na Filipine da se oženi. Marijan ima 52 godine. Kad je mogao čekati 52 godine, može se strpjeti još koja dva mjeseca - zaključuje Jakus, uvjeren da će se uskoro čitava zavrzlama raspetljati, te da će Grace i ostale nevjeste konačno stići u Hrvatsku.