POTRESNA ISPOVIJEST OTPADNIKA Britanac koji sa ženom i kćeri živi u Sisku otkriva kako je napustio sektu: 'Kad sam došao u RH, u meni je nešto puklo'

Jedne večeri, dok sam bio dijete, u sklopu našeg obiteljskog klanjanja imali smo vježbu za Harmagedon. Zazvonio je telefon, poslije će se ispostaviti da se radilo o lažnom pozivu u kojem je moj otac primio vijest o tome da počinje ‘velika nevolja’. Riječ je o razdoblju koje nastupa tijekom ‘posljednjih dana’, kada će biti uništene sve krive religije, a dogodit će se i napad na pravu religiju, Jehovine svjedoke, no te će ‘prave’ vjernike Bog zaštititi. Krist će tada probrati prave vjernike od krivih, a vjerne sluge, koje je odabrao da zajedno s njim kraljuju u Kraljevstvu, završit će svoj život na zemlji i uskrsnuti na nebu. Nakon toga nastupa Harmagedon, rat koji će se zbiti na veliki dan Boga Svemogućega.

Trebali smo požuriti i pridružiti se braći i sestrama u obližnjoj dvorani kako bismo zajedno krenuli prema šumi Macclesfield, bježeći od autoriteta kojima upravlja Sotona. Prestravljen sam odjurio u sobu i fanatično počeo skupljati stvari u ruksak, uvjeren da je nastupio početak kraja. Tek kad sam se vratio u dnevni boravak, shvatio sam da su se roditelji našalili sa mnom - priča 38-godišnji Lloyd Evans, Britanac sa sisačkom adresom i nekad posvećeni Jehovin svjedok, propovjednik i starješina, a danas ateist, aktivist, pokretač portala JWsurvey.org i autor knjige “Nevoljki otpadnik: Napuštanje Jehovinih svjedoka ima cijenu”.

“Postao sam pionir”

Ta cijena u njegovu, ali i u većini ostalih slučajeva, podrazumijeva ekskomunikaciju iz zajednice te prekidanje gotovo svih veza s prijateljima i obitelji koji pripadaju Crkvi. S ocem, koji živi u Manchesteru gdje je Lloyd i rođen, “otpadnik” danas ne razgovara, a isti je slučaj i s njegovom sestrom. Isključenje se, k tome, ne odnosi samo na njega. I njegova supruga, Hrvatica iz Siska, isključena je iz njihovih života, kao i njihova trogodišnja kćerkica koju vlastiti djed nije želio upoznati, pa čak ni kad su najavili da će doći u posjet kako bi malena vidjela očevu rodnu kuću. Lloydu je tada otac ostavio ključeve ispod otirača i tijekom njihova posjeta automobilom kružio oko kuće, čekajući da sin nevjernik i njegova obitelj otiđu.

Trenutak u kojem će ovaj članak ugledati svjetlo dana Lloydu i njegovoj obitelji neupitno će donijeti cijeli niz novih problema. Ipak, nužno je da i u Hrvatskoj ispriča svoju priču, objašnjava Lloyd. Svojim je djelovanjem, vjeruje, pomogao brojnim izgubljenim Britancima i Amerikancima, a zakinuti Hrvate radi vlastite “ugode” bilo bi jednostavno licemjerno, govori. Pogotovo zato, kaže, što su Jehovini svjedoci u Hrvatskoj, zahvaljujući jezičnoj barijeri, zakinuti za dio literature dostupne Britancima i Amerikancima, i to upravo one u kojoj se nalaze sulude “činjenice” i zaključci. Ukratko, objašnjava Lloyd, ako ne govoriš engleski, ne znaš da ti lažu.

- Kršten sam s jedanaest, sjećam se da je mama plakala. U sljedećim sam godinama činio sve kako bi roditelji, zajednica i Bog bili zadovoljni. Osam godina poslije postao sam pionir, to jest počeo sam propovijedati. Postoji klasifikacija propovjednika pa tako postoje stalni pioniri koji mjesečno u službi provedu 70 sati te specijalni koji odlaze na mjesta gdje postoji veća potreba za širenjem vijesti, oni pak propovijedaju 130 sati mjesečno. Postoje i pomoćni pioniri koji propovijedaju od 30 do 50 sati, ovisno o tome koliko su u mogućnosti. Nedugo zatim odlučio sam se gotovo u potpunosti posvetiti propovijedanju - prisjeća se Lloyd, dodajući kako je samo godinu dana poslije prvi put posumnjao u nepogrešivost dogme.

- Kao posvećeni vjernik proučavao sam nepregledne količine literature. Jednog sam popodneva proučavao knjigu ‘Obrati pažnju na Danijelovo proročanstvo’ u kojoj sam naišao na niz nepodudarnosti. To me nagnalo da se zapitam nije li Božja riječ nepogrešiva. Kako je onda moguće da Bog na jednoj stranici tvrdi jedno, a na drugoj drugo? Bio sam prestravljen. Znao sam da ne mogu podvući rečenicu u knjizi, niti staviti upitnik pokraj pasusa koji sam smatrao dvojbenim zato što će knjiga završiti i u rukama moje obitelji koja će onda saznati da sumnjam. Umjesto toga, napravio sam ‘uho’ na stranici kako bih samo ja znao što se iza njega zapravo krije - priča autor.

Godinu dana poslije, kada mu je majka umrla od karcinoma dojke, sve svoje dvojbe ostavio je po strani. Još uvijek vjernik, znao je da je, ako napusti svoja tadašnja uvjerenja, nikada neće vidjeti. Njegova će majka, kao pravovjernik, završiti u raju kojem on kao otpadnik neće imati pristupa.

Pet godina poslije Lloyd je s grupom prijatelja, s kojima je pohađao jedan od vjerskih tečajeva, posjetio Sisak kako bi se susreo s bivšim kolegama. Tamo je upoznao i svoju sadašnju suprugu, članicu sisačke zajednice Jehovinih svjedoka. Nakon nekoliko mjeseci dopisivanja putem interneta njih su se dvoje dogovorili da se ona preseli u Englesku kako bi nastavili razvijati svoj odnos. Šest mjeseci poslije su se zaručili. Lloyd ju je zaprosio jeftinim srebrnim prstenom jer za drugo nije imao: propovjednici riječ Božju šire na volonterskoj bazi, a kako je današnji otpadnik tada propovijedao što je više mogao, nije mu ostajalo mnogo vremena za plaćeni rad.

“Više nisam pionir”

Vjenčali su se u ljeto 2007., a godinu dana poslije Lloyd je postao starješina.

Starješine su svojevrsni duhovni pastiri koji vode brigu o svojoj zajednici, a njima mogu postati isključivo muškarci, i to oni “duhovno zreli”. Upoznavši način funkcioniranja tog tijela i shvativši da su starješine ljudi kojima snažne ličnosti lako mogu manipulirati i da su jako podložni politici kojoj se Jehovini svjedoci inače žustro protive, ono zrno sumnje koje je dotad uspijevao držati pod kontrolom, proklijalo je u njegovu umu. Nakon što je, u očima drugih starješina, na krivi način pokušao riješiti problem jednog rastrošnog bullyja iz zajednice, oduzeta mu je titula pionira. Razočarani u tamošnju zajednicu, ubrzo su se odlučili preseliti u Sisak u kojem žive od 2009. godine.

- U trenutku kada sam došao na sastanak u zemlji čiji jezik ne razumijem, u meni je nešto puklo. Jezična barijera omogućila mi je da promatram stvari iz druge perspektive. Osjećao sam se kao da sam izvukao utikač iz struje i oslobodio se. Tada sam prvi put pomislio: ‘U što ja zapravo vjerujem?’ - prisjeća se i dodaje kako je nedugo nakon toga prvi put zapisao svoje sumnje na papir. One su tada prestale biti samo mušice i postale su stvarne. Nakon godinu dana života s neodgovorenim pitanjima u glavi, svoje je sumnje odlučio podijeliti sa suprugom.

Otac je bio slomljen

- Pokazao sam supruzi što sam napisao, niz nelogičnosti u našim vjerovanjima na koja nisam mogao naći smislen odgovor. Ni ona nije uspijevala. Nazvao sam oca i ispričao mu što mi se događa. On je bio slomljen, isto kao i ja. Prestao sam odlaziti na sastanke. Starješinama sam napisao pismo u kojem objašnjavam razloge svoje neaktivnosti. Mogli su me već tada isključiti, no nisu to učinili. S ocem sam nastavio razgovarati putem Skypea dva, tri puta mjesečno - kaže Lloyd.

Unatoč tome što je njegova sisačka zajednica, koja ima stotinjak ljudi, u početku njegovu odluku dobro prihvatila i pružila mu neočekivanu podršku, ta situacija nije potrajala. Starješine su ubrzo došli do zaključka da se sigurno radi o nekom velikom grijehu koji Lloyd skriva, a ne o sumnji te su na jednom od sastanaka pozvali njegovu suprugu sa strane.

- Rekli su joj da znaju da je tretiram k’o krpu za pod i da im se slobodno može povjeriti. Na to im je ona odgovorila da su u krivu i da to nema veze s istinom - govori Lloyd koji se, nakon što mu je supruga prepričala što se dogodilo, obratio lokalnim starješinama zahtijevajući ispriku i objašnjenje. Ne smiju nikoga, pogotovo ne nečiju ženu, povući na stranu i ispitivati je bez ičije prisutnosti, objašnjava. Ubrzo je i ona prestala odlaziti na sastanke.

Dva svjedoka ili ništa

Kako je njegova vjera blijedjela, znatiželja je rasla. Počeo je pretraživati internet u potrazi za odgovorima i naišao na cijeli niz informacija koje su ga sablaznile. Doznao je za pismo koje je Joseph Franklin Rutherford, jedan od utemeljitelja Jehovinih svjedoka kakvi danas postoje, slao Adolfu Hitleru kako bi omogućio djelovanje svoje zajednice koju je nacistički vođa u početku zabranio. U njemu stoji kako Jehovini svjedoci dijele ideje nacističke partije i podržavaju Hitlerov stav prema Židovima.

Doznao je i za smrt više od tisuću stanovnika Malavija, koji su preživjeli strahote slijedeći upute vođa koji su nalagali da se ni po koju cijenu ne smiju priključiti vladajućoj stranci što tamo, zapravo, nije niti bila stvar izbora, dok je, u isto vrijeme, Meksikancima bilo dopušteno podmićivati službenike kako bi izbjegli vojnu obavezu. Također je doznao da su se Jehovini svjedoci pridružili UN-u kao nevladina organizacija, unatoč tome što to tijelo za njih predstavlja “grimiznu zvijer Otkrivenja”. Doznao je i za brojna nedjela nad djecom i maloljetnicima, navodno prikrivena zahvaljujući institutu “dva svjedoka” koji nalaže nužnost barem dva svjedoka kako bi se optuženom dokazala krivnja. Tada je, pod pseudonimom John Cedars, pokrenuo i svoju stranicu JWsurvey.org te počeo zapisivati sve što je pronašao, u nadi da će ljudima koji se nalaze u situaciji sličnoj njegovoj pomoći da dođu do odgovora.

Prijelomni trenutak u njihovim životima bio je dan kada su saznali da čekaju dijete. Da do toga nije došlo, možda bi službeno još uvijek bili Jehovini svjedoci, doduše neaktivni. Međutim, dolazak njihove djevojčice na svijet prisilio ih je da se odluče na krajnji korak.

- Da smo ostali članovi, obitelj i prijatelji koristili bi svaku priliku da našem djetetu približe doktrinu i time odrade ono što bismo mi trebali. Nismo mogli dopustiti da našem djetetu netko pokuša isprati mozak - ističe Lloyd koji je, kao i njegova supruga, u prosincu 2013. godine i službeno prestao biti Jehovin svjedok. Danas se, pak, deklarira kao ateist.

- Prva sumnja potaknula je sve ostale. Problem s Jehovinim svjedocima, a i svim ostalim religijama u konačnici, jest to što je njihove postulate nemoguće dokazati. S tim da su ovi koje propagira Stražarska kula, danas smatram, potpuno suludi. Primjerice, osim zato što je dan smrti ‘bitniji’ od dana rođenja, Jehovini svjedoci ne slave rođendan zato što je u Bibliji rođendan spomenut dva puta i oba je puta netko umro. U isto vrijeme psi se spominju nebrojeno mnogo puta, uvijek u negativnom kontekstu, no nije nam zabranjeno imati pse - priča Lloyd i nastavlja:

- Zabranjena nam je i transfuzija krvi jer u Bibliji piše da se treba suzdržavati od krvi, pa tako postoje procjene da su deseci tisuća ljudi umrli zbog takvih uvjerenja. Morate shvatiti da će Jehovin svjedok pustiti vlastito dijete da umre, samo da bi poštivao postulate svoje zajednice. Radi se o kolektivnom mnijenju, nešto poput Borga iz ‘Zvjezdanih staza’. Jedan um, jedna ideja, a za individualizam mjesta nema.

Lloyd objašnjava kako takav stav dijelom proizlazi i iz manjka obrazovanja Jehovinih svjedoka. Vodeće tijelo, u načelu ‘upravni odbor’ Jehovinih svjedoka koji se sastoji od sedam ljudi što djeluju u sjedištu u Warwicku u New Yorku, a onda i lokalne zajednice obeshrabruju ljude da upisuju fakultet. Njegovi su roditelji bili ‘prilično liberalni’ i dopustili mu da upiše dvogodišnji koledž, no da je htio nastaviti sa studijem, objašnjava, ne bi naišao na odobravanje ni roditelja ni zajednice. Od obrazovanja je bitnije širenje istine, a i neobrazovanima je lakše upravljati, smatra. Također, ne potiče se niti druženje s krivovjernicima i nevjernicima. Nitko ništa ne brani, govori, no u određenoj se dobi zajednica pobrine da imaš dovoljno obaveza, što uzrokuje nedostatak vremena za bilo što izvan vjere i širenja vijesti o dolasku za njih neizbježnog i vrlo skorog Harmagedona.

Frustrirani mladi ljudi

- Kao dijete, uče te da će s dolaskom Sudnjeg dana svi krivovjernici umrijeti, točno 144 tisuće najpredanijih, probranih od vremena apostola pa do danas, vladat će zajedno s Kristom, a svi ostali Jehovini svjedoci uskrsnut će i živjeti u Raju na zemlji. Odlaziš u školu siguran da će ovih dana nastupiti trenutak u kojem će svi ljudi koji te okružuju - profesori, tvoj kolega iz klupe i prijatelji s kojima se igraš nakon nastave - umrijeti. Vjerujte mi da to ne može činiti dobro za dječju psihu - priča Britanac, dodajući kako pravi problemi nastupaju u adolescentskoj dobi i s pojavom seksualne želje.

Masturbacija se smatra velikim grijehom, a stupanje u spolne odnose nije dopušteno prije braka. Takva doktrina, smatra Lloyd Evans, stvara frustrirane mlade ljude koji, kako bi se riješili seksualnih tenzija, bezglavo stupaju u brakove s ‘prvim koji naiđe’, što u konačnici rezultira brojnim nesretnim, ali i nasilnim brakovima iz kojih nema izlaza. Razvod je dopušten isključivo u slučaju preljuba.

- Ja sam sretan s odlukom koju sam donio, mi se volimo i poštujemo, no naš je slučaj više iznimka, nego pravilo. Iz mog je braka proizašla moja prelijepa kći, tako da ne žalim ni trenutka, no činjenica je, da ne postoji pravilo koje kaže da smiješ oženiti isključivo nekog svoje vjere i da nema seksualne represije, vjerojatno bi se moj život drugačije odvio i ne bih danas bio u braku u kojem jesam - priča Lloyd, prisjećajući se priče o masturbaciji iz jedne od knjiga koju je proučavao kao dijete.

Tamo je pisalo da samozadovoljavanje može “prouzročiti” homoseksualnost. Isto tako, govori, u sedamdesetima je donesen proglas o zabrani oralnog i analnog seksa među bračnim drugovima, a otkrivanje takvog “zlodjela” rezultiralo bi ekskomunikacijom grešnih članova. Uplitanje Crkve među plahte svojih članova nastavilo se do danas. - Jehovini svjedoci, to jest Vodeće tijelo producira golemu količinu vjerske literature koja se piše na engleskom, no nisu sve publikacije prevedene na sve svjetske jezike kao što je, primjerice, Stražarska kula, časopis koji se tiska u oko 70 milijuna primjeraka i prevodi na 327 jezika.

Uglavnom se u tim neprevedenim izdanjima nalaze najnotornije postavke za koje ljudi koji ne govore engleski neće, nažalost, nikad saznati. Također, iz tog razloga Jehovini svjedoci u Hrvatskoj imaju nešto drugačije stavove od, primjerice, britanskih i američkih. Kao da se radi o odvojenim religijama - napominje Lloyd.

Dodaje kako većina ljudi ne zna da je ranije spomenuti Rutherford u San Diegu sagradio vilu u kojoj će, bio je uvjeren, kad nastupi Harmagedon i svi uskrsnu, s njim doći živjeti Mojsije i David.

Još jedna, kako kaže, “ludost” jest da je zajednica, koja slijepo prati i Stari i Novi zavjet (iako tvrde da su svjesni da su neke stvari u Bibliji “simbolične”), 1981., kada se mnogo vjernika počelo udaljavati od njihovih učenja, odlučila “promijeniti to što piše u Bibliji”.

YouTube kanal

- Sve dotad su se ljudi koji su odlučili napustiti Jehovine svjedoke mogli nastaviti viđati s obitelji i prijateljima. Odjednom je odlučeno da to više ne vrijedi, nego da Bog zapovijeda da se te ljude isključi iz života zajednice. To sam, naposljetku, iskusio na vlastitoj koži - govori Lloyd.

On vodi i YouTube kanal John Cedars na kojem objavljuje intervjue s brojnim bivšim Jehovinim svjedocima u kojima zajedno seciraju postavke kojima se vodi njihova bivša Crkva. Prati ga 17 tisuća pretplatnika, a videi koje objavljuje pregledani su gotovo 4,5 milijuna puta. Lloyd nikoga ne mrzi, kaže, pogotovo ne Jehovine svjedoke s kojima je proveo glavninu života, nego on promovira slobodu mišljenja. Ne pokušava uvjeriti nikoga ni u što, nego nudi odgovore na pitanja kojima je i sam nekoć tražio rješenje.

Njegovu stranicu JWsurvey.org danas čita više od 100 tisuća korisnika diljem svijeta, a prednjače oni iz Amerike. Od ukupno osam milijuna vjernika, tamo ih je, objašnjava, ionako najviše. Također svake godine provodi anonimnu anketu čije rezultate redovito objavljuje na stranici. U 2016. anketirane su 4773 osobe, od kojih se 826 deklariralo aktivnim Jehovinim svjedocima. Od potonjih, njih 65 posto smatra da bi trebalo ukinuti zabranu transfuzije, a čak 47 posto kaže da bi krv, u slučaju potrebe, primilo kriomice. Njih 65 posto protivi se svakom obliku isključivanja bivših članova, 27 posto ih je pokušalo izvršiti samoubojstvo, a 39 posto tvrdi da pati od nekog oblika depresije. Čak 80 posto aktivnih Jehovinih svjedoka smatra da njihova Crkva ima problem sa zlostavljanjem djece.

Nevoljki otpadnik trenutačno piše svoju drugu knjigu, “Kako pobjeći od Jehovinih svjedoka”, koju će financirati sredstvima prikupljenima uz pomoć neki dan završene crowdfunding kampanje na platformi Indiegogo. Za razliku od prve, koja ima više od 800 stranica koje pričaju Lloydovu priču i priču Jehova uopće, ova će biti mnogo tanja.

- Proces odvajanja od Jehovinih svjedoka najčešće opisujem kao porod. Teško je i boli, ali rezultat je nevjerojatan. Ni supruga, ni ja ne žalimo ni za čim. Nije nam lako, ali živjeti život prema vlastitim pravilima i odgajati dijete lišeno doktrina nema cijenu. Sloboda je, danas znam, nešto neprocjenjivo.