STRADAO NA TRENINGU

Preživio napad morskog psa pa postao njihov zaštitnik: ‘Zgrabio me za nogu i ruku, bol je bila nesnosna‘

Paul de Gelder

 Backgrid/Backgrid Uk/Profimedia/Backgrid/Backgrid Uk/Profimedia
Ni za što ne krivim morskog psa, ali sigurno se ne želim ponovno suočiti s njim, kaže Paul de Gelder iz Melbournea

Zaljubljenik u more, žrtva napada morskog psa zbog kojega je ostao bez desne noge i podlaktice, ali i strastveni borac za zaštitu ovih morskih predatora - sve to je Paul de Gelder iz Melbournea.

- Morski psi nisu zlobni ljudožderi, već samo pokušavaju živjeti svoje živote u oceanu dok ih mi dolazimo zezati. Problem je što većina ljudi nikad u životu neće vidjeti morskog psa, tako da njihova percepcija dolazi iz novinskih izvješća, strahova iz djetinjstva i fikcije - smatra ovaj konzervator koji je oduvijek volio provoditi vrijeme u moru ili njegovoj blizini.

- Kad nisam bio na plaži, bio sam na pecanju sa svojim djedom, ali su me morski psi užasavali otkad znam za sebe - prisjeća se. To ga ipak nije spriječilo da se 2000. godine prijavi u australsku vojsku i postane ronilac njihove prestižne mornarice.

Sve dok jedan trening nije promijenio njegov život. Kad su 11. veljače 2009. u vodama luke Sydney izvodili vježbu testiranja nove protuterorističke opreme, susreo se - oči u oči - sa svojim najvećim strahom i budućim napadačem.

- Nakon otprilike pet minuta, niotkud, ispod mene je iskočio morski pas dugačak tri metra. Zgrabio me u čeljust za stražnji dio desne tetive koljena i desnu ruku - oboje u istom ugrizu. Bol je bila nesnosna i bio sam uvjeren da neću preživjeti - ispričao je de Gelder za Guardian. Danas o tome govori bez knedle u grlu ili zastajkivanja jer mu, kaže, ovaj događaj nije uzrokovao veću traumu. Da, bolovi su bili nesnosni, muče ga i danas, ali nema trajnih psihičkih posljedica.

- Odabrao sam ovaj nevjerojatno opasan život. Iskreno? To je gotovo neizbježno. Da nije bio morski pas, možda bi bio moj motocikl. Ni za što ne krivim morskog psa, ali sigurno se ne želim ponovno suočiti s njim - rekao je.

Lokalni mediji zainteresirali su se za ovaj događaj pa se de Gelder pripremao za intervjue kako ne bi, šali se, "ispao glupan na televiziji". Tako je doznao brojne podatke i zanimljivosti o morskim psima. Nekoliko godina kasnije, jedna ga je televizijska kuća pozvala u Fuji kako bi snimili dokumentarac o morskim psima u divljini. Posljednji dan snimanja ručno je hranio istu vrstu morskog psa koji ga je napao.

- Sve se promijenilo kad sam ih vidio u njihovu prirodnom okruženju. U deset minuta oko mene je bilo 150 morskih pasa, a niti jedan me nije napao. To što sam živ pojeden možda je promijenilo moje tijelo, ali provođenje vremena s tim stvorenjima je ono što je stvarno promijenilo moj um - uvjeren je.

Kad se s putovanja vratio u Australiju, počeo je tragati za još informacija i istraživanja o morskim psima te shvatio koliko su oni zapravo ugroženi. Prema službenim procjenama godišnje se, naime, ubije oko 100 milijuna morskih pasa, a de Gelder vjeruje da je brojka u stvarnosti puno veća. Od 1970. godine populacija morskih pasa i raža smanjila se za 71 posto, a riječ je o vrstama koje su ključne za uravnoteženo funkcioniranje morskog ekosustava.

- Nešto se jednostavno mora promijeniti, inače će doći do ekološkog kolapsa - upozorava ovaj strastveni borac za zaštitu morskih pasa. U tome će, nada se, pomoći njegova nova knjiga koja je svojevrsna "oda vrsti" s činjenicama o njihovu značaju i pričom o Paulovu bliskom susretu s njima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 22:22