PROBUDILA SE NAKON SEDAM GODINA KOME I ZAGRLILA KĆER Danijela sa 17 godina tijekom poroda pala u komu, sada se konačno oporavlja i treba joj pomoć

U Srbiji velik dio stanovništva dobro zna tko je Danijela Kovačević, no za njezino se ime sad saznalo i daleko preko granica susjedne nam države. Ona je mlada mama koja je prije sedam godina na porodu zbog sepse pala u vigilnu komu, trajno vegetativno stanje zbog kojeg je pacijent prikovan za krevet, leži otvorenih očiju, nije na aparatima, ali ne može ni komunicirati s okolinom. Tad nije ničega bila svjesna, a obitelj nije prepoznavala.

Prošle je godine kod Danijele ostvaren napredak, a početkom ove godine javila se nada da će možda prohodati. Nakon mjesec dana terapije u Njemačkoj i intenzivnih vježbi uspjela je sjesti i držati tablet i kemijsku olovku u ruci. Srpski su mediji u siječnju ponovno objavili apel za pomoć Danijeli i njezinoj obitelji jer samo njega stoji puno više nego što obitelj može priuštiti (primjerice, svaka tri sata joj mijenjaju pelene), a ovih su dana apel za pomoć prenijeli i britanski mediji.

Danijela iz Inđije u Vojvodini imala je samo 17 godina kad je u listopadu 2009. rodila kćer Mariju. Njena sreća pretvorila se u tragediju kad je u rodilištu dobila sepsu, koju je jedva preživjela, a zbog koje je pala u vigilnu komu i ostala u stanju vegetiranja.

Osim toga, ona je pacijent s najdužim stažem u vigilnoj komi, a stvari su se počele drastično mijenjati kad je početkom ove godine prebačena u kliniku u Pforzheim, Njemačku. Zahvaljujući novim tretmanima i terapijama Danijela može ustati, sjesti, primiti nešto rukom… – To su minimalni oporavci, ali je Danijela bolje nego što je bila. Udebljala se, svjesnija je i živahnija. Reagira i na zvukove, smije se ali i ljuti – rekao je Đorđe Kovačević, Danijelin otac, prije nekoliko dana za Telegraf.

Facebook

Danijela Kovačević prije kome

Kako pišu britanski mediji, i liječnici su iznenađeni pomakom, no sve je to rezultat intenzivne i pažljivo osmišljene fizikalne i govorne terapije pri čemu se stimulira aktivnost moždanih stanica. No, i ta vrsta liječenja je skupa, a obitelj već jedva izlazi na kraj s troškovima medicinskih potrepština, hrane, lijekova…

‘Rehabilitacija od tri mjeseca je kratka. Kad slomite ruku, treba vam duži oporavak, zamislite koliko vremena treba mojoj kćeri. To je zato što većinu stvari uči iznova. Uspjela je hodati čak 800 metara i to je za nju veliko dostignuće’, rekao je njezin otac.

Obitelj i prijatelji pokrenuli su stranicu na Facebooku za donacije za njezino liječenje, a ovih je godina u Srbiji za nju organiziran niz humanitarnih koncerata i događanja. Cilj im je skupiti još 50.000 eura.